Powered by Blogger.

41. Poglavlje (Ders)



Mi smo poput pehara koji pluta na vodi. Pehar na vodi nije vlastiti gospodar, on je prepušten na milost i nemilost vode.
Neko reče: "Vaša primjedba je općenita; jer, ima onih koji su svjesni toga da su na vodi, i onih koji to nisu."
Učitelj odgovori: "Ako je moja primjedba bila općenita, onda tvrdnja,[1] "Srce vjernika stoji između dva prsta Milostivog."[2] ne bi bila tačna. I Bog je rekao: "Milostivi poučava Kur'anu."[3] Ali, to učenje se ne može uopštavati. Bog nam je dao sve nauke. Čemu to specificiranje Kur’ana? Isto tako. "On je stvorio nebesa i zemlju."[4] Čemu ta specifikacija nebesa i zemlje, kad je Onstvorio sve? Nema sumnje da svi pehari plutaju na vodi Njegove moći i Njegovog proviđenja (mešiat). Ako se doda nešto neukusno, postaje se nepristojnim. Kao kad bi se reklo: "O Stvoritelju nečistoća i prljavština". Treba reći samo: "O Stvoritelju nebesa", ili "O Stvoritelju umova". Ovdje, specificiranje ima neke koristi, mada je uopšteno. Specificiranje znači neki izbor. Ukratko, pehar pluta po vodi i voda ga odnosi na očigled drugih pehara. A neki drugi pehar je tako nošen vodom, da izaziva bijeg drugih pehara koji odlaze daleko. Oni ga se stide; voda ih navodi da bježe i daje im sposobnost za to navodeći ih da kažu: "Gospodaru, povećaj našu udaljenost od tog pehara." Onim peharima koji su posmatrali prvi pehar, voda sugeriše da kažu: "O Gospodaru, približi nas onom peharu." Onaj ko gleda općenito na stvari, smatra da je ovisnost oba pehara od vode jednaka. Drugi odgovori: "Da ti vidiš ljupkost i vještinu s kojima pehar pluta na vodi, ti se ne bi usudio ocjenjivati ih po istoj mjeri."
Tako žena koja je voljena, s tačke gledišta života, učestvuje u prljavštinama i razvratnim stvarima. Ali, zaljubljeni nikada ne pomišlja da bi između njegove drage i prljavštine mogla postojati zajednička mjera; međutim, u oba slučaja se radi o tjelesnim i prostornim bićima, smještenim u srcu šest smjerova, prolaznim, podložnim uništenju, i koja posjeduju zajedničke osobine. Ako mu
neko napomene (istakne) njegove stvarne atribute, on ga posmatra kao neprijatelja, kao vlastitog Iblisa. A takvo uvjerenje je toliko ukorijenjeno u tebi,[5] da nije moguće više raspravljati o njemu; jer, naša rasprava se treba ticati ljepote, a pokazati ljepotu nekome koje svjetovan, škodljivo je, ako on toga nije dostojan. "Ne učite mudrosti onoga ko je nije dostojan, inače ste povrijedili mudrost; i ne sprečavajte onoga ko je dostojan mudrosti da se nauči mudrosti, inače ćete povrijediti njega."[6] Mudrost nije nauka polemisanja, nego više, sposobnosti viđenja (vizije).
                                                    
Cvijet i voće se ne razvijaju u jesen; za njih bi to značilo suprotstaviti se jeseni: to znači da joj se oni nikada ne mogu oduprijeti niti se sukobiti s njom; nije u prirodi cvijeta da se sukobljava sa jeseni. Ako[7] sunčev pogled obavi svoj posao, cvijet će iznići u umjerenoj i blagoj klimi; ako ne, on odustaje i vraća se svom porijeklu. Jesen mu kaže: "Ako nisi suha grana, ako si hrabar, nikni preda mnom." A cvijet odgovara: "Pred tobom, ja jesam suha grana i nisam hrabar. Reci šta god hoćeš."

O kralju iskrenih ljudi, da li si vidio takvog licemjera kao ja. Ja sam živ sa živima, mrtav sa mrtvima. Širim se kao cvijet pred licima voljenih i onima koji imaju lica poput cvijeta. Venem kao jesen pred mrtvima koji liče na zimski mjesec.[8]

Kada bi ti, Behauddine, sreo staricu bez zuba, sa licem izborane kože kao kod krokodila, i kad bi ti ona rekla: "Evo me, priđi mi ako si mlad i ako si muškarac![9] Pokaži svoju snagu ako si muževan!" - Ti bi rekao: "Bože sačuvaj! Kunem se Allahom da nisam muževan, i daje sve što se o meni pričalo neistina.[10] Sa ženom kao što si ti, bolje je biti nemoćan." Dolazi škorpion i, podižući svoju žaoku, cilja tvoju nogu, i kaže: "Čuo sam da si ti veseo čovjek: nasmij se malo, da Čujem tvoj smjeh." Tad se odgovara: "Kad si ti tu, više nemam nikakve želje da se smijem, i nisam raspoložen za veselje. Sve što je rečeno o meni je neistina: nemam nikakvog razloga da se smijem; jedino što želim je da se udaljiš od mene."
Neko reče: "Uzdahnuo si, i nestala je moja radost (Zevk). Nemoj uzdisati, da budem veseo."
Učitelj odgovori: "Ima momenata kada, ako ne uzdahneš, radost nestane, to sve zavisi od duševnih stanja. Da nije tako, Bog ne bi rekao: "Ibrahim je zaista bio pun sažaljenja i obazriv."[11] Ne bi trebalo pokazivati nikakvu potčinjenost, jer se svaka potčinjenost sastoji u pokazivanju tog "Zevka". (Zevk - raspolože­nje, radost, veselje).
Riječi koje govoriš, izgovaraš da bi se u tebi rodio taj zevk. Ako te riječi ponište taj zevk, ti si se posvetio onim što poništava ovaj zevk sa namjerom da se pojavi onaj drugi zevk. Isto je tako s nekim ko spava, a dozivaju ga uzvicima: "Ustani, dan je, karavan polazi". Tad kažu: "Ne vičite, on je uronjen u zevk, njegov zevk će se poplašiti." Oni odgovaraju: "Taj zevk je smrt, a ovaj zevk spašava od smrti." Neko drugi reče. "Ne pometaj ga, tvoja vika mu ne da da razmišlja." On odgovori: "Sa ovom vikom, onaj koje spavao počinje da misli. Inače, kakve će misli imati ako spava? Kad se probudi, počeće razmišljati."[12]
Osim toga, postoje dvije vrste vike. Ako je onaj ko viče mudriji od onoga koji spava, on uzrokuje uzdizanju njegove misli; jer, kada je onaj koji budi obdaren mudrošću, kad je njegova vlastita budnost božanska, kada on budi spavača iz sna nehaja, on ga tako obavještava o svom vlastitom svijetu i privlači ga k njemu. Misao spavača se uzdiže jer ga bude povicima s jednog višeg nivoa. Naprotiv, ako je onaj koji budi niži po inteligenciji od onoga koji spava, kad ga on budi, pogled spavača pada još niže. Njegov pogled će neizbježno pasti niže, a njegova misao će se okrenuti ka jednom nižem svijetu.




[1] Poslanika.
[2] Hadis koji citira Gazali, "Ihja", I, str. 76.
[3] Kur'an, LV, 1-2.
[4] Kur'an, VI, 1.
[5] Da u pogledu stvarne drage primjenjuješ zajedničko gledište, očigledno je da nisi zaljubljen u stvarnu dragu i da ne spadaš u one ljude koji posmatraju njenu vlastitu ljepotu.
[6] Cf. poglavlje XV.
[7] On prima pogled sunca u znaku Ovna i Bika, ona niče u klimi...
[8] Citat uzeti iz Rumijevog Divana <izd. 1958), II, sti. 13.
[9] Doslovno: evo konja i njegove drage, i evo arene za srčanost.
[10] Ako ti hoćeš biti moja žena.
[11] Kur'an,DC, 114.
[12] Osim ako onaj koji ga budi i sam spava, kako ga on mole probuditi; Tvoj učitelj je neznalica, kao i ti;
Kako onaj ko spava mole buditi uspavanog?

65. Poglavlje (Ders)



Mevlana reče: "Stanovnici Džehennema (Pakla) su sretniji u Paklu nego ovdje, jer u Paklu stječu spoznaju o Bogu; a nijedna spoznaja nije slada od one o Bogu. Ako žele biti na ovom svijetu, to je zato da bi radili u cilju sticanja znanja o pokazivanju Božanske milosti, a ne zato Stoje ovaj svijet bolji od Pakla. Što se tiče licemjera, oni se šalju u najveće dubine Pakla, jer njima je bila došla vjera; nevjerništvo licemjera je bilo veliko, a on nije ništa učinio. Za njega je kazna teža, kako bi postigao spoznaju Boga. Ali, do nevjernika (kafira) vjera nije bila došla. Njegovo nevjerništvo je bilo slabije, i on će dobiti spoznaju nakon blaže kazne.
Uzmite zavjesu i tepih u kojima se nakupila prašina: dovoljno je da samo jedna osoba malo protrese zavjesu da bi ona bila čista (od prašine); ali, da bi se čilim oslobodio prašine potrebno je najmanje četvoro (Prilikom istresanja).
Kada stanovnici Džehennema (Pakla) kažu: "Prolijte na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah obdario!",572 oni to ne govore zato što žele hrane i pića, nego traže da se na njih prospe zračenje Božije milosti i praštanja: "Prospite na nas to što je sjalo nad vama i još sija."
Kur’an je kao mlada: pokušavaš skinuti njen veo, a ona ti ne pokazuje svoje lice.

U času kada mlada, Kur’an, skine svoj veo, kraljevstvo vjere je oslobođeno.

Ako ti proučavanje Kur’ana ne pruži nikakvo zadovoljstvo i ništa ti ne otkrije, td je stoga što on odbija da mu skineš veo; on s tobom mudro postupa, pokazujući se ružnim; on ti kaže: "Nisam ja ta ljepotica". Kur’an je u stanju da se pokaže kakvim želi. Ali, ako ne nastojiš da mu skineš veo, nastojeći da ga zadovoljiš, zalijevajući njegovo polje i čineći mu usluge iz daleka svime što ga čini zadovoljnim, tada će ti se on sam otkriti, a da mu ti i ne skineš veo.


Traži Božije ljude. "A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna a On tobom zadovoljan, pa uđi medu robove Moje, i uđi u džennet Moj!"573
 
Uzvišeni Bog ne govori svakome; poput kraljeva na ovom svijetu, koji ne razgovaraju sa svakim prodavcem ćaršafa i tkačem; oni su odredili vezira i zamjenika kralju, i sa kraljem se razgovara preko njegovog posrednika. Isto tako, ni Bog ne razgovara sa svakim; On je odabrao jedno stvorenje, tako da svako kome je nešto potrebno dobije što želi zahvaljujući njemu.

Zato su došli svi poslanici: bez njih nema puta.574 "Tiposlanici su Božiji namjesnici" (Halife na zemlji).





572 Kur’an, VII, 50. Kur’an, 
573 LXXXTX, 27-30. 
574 Vodica.