Powered by Blogger.

12. Predavanje (Ders)

Učitelj reče: "Jako sam vas želio vidjeti, ali pošto sam znao da ste zauzeti u služenju ljudima, nisam vas htio pometati."

On94 reče: "To je bila moja obaveza. Sada se nemir stišao, i od sada ću ja vama dolaziti u posjetu."

Učitelj reče: 'Tu nema razlike, to je isto, i vi ste toliko milostivi da vam sve izgleda slično. Staje sa svim mukama koje imate? Pošto znamo da se danas vi bavite milosrdnim djelima i dobročinstvima, mi se obraćamo vama.

U tom trenutku smo upravo raspravljali: ako jedan čovjek ima porodicu, a drugi nema, treba li uzeti od drugoga i dati onome prvom?95 Oni koji se zadovoljavaju vanjskim značenjem "zahir" u religiji, smatraju da treba uzeti od onoga ko ima porodicu i dati onome ko je nema. U stvari, siromašan je onaj ko posjeduje porodicu. Tako je i sa sufijom koji posjeduje plemenitost duše.96 Ako on udari nekoga i razbije mu glavu, nos i usta, svi će reći daje ta udarena osoba mučenik. U stvari, mučenik je onaj koji udara, tiranin je onaj koji ne razlikuje šta je dobro za njega. Tiranin je onaj koji je pobijeđen i čija je glava razbijena; mučenik je onaj drugi, onaj koji posjeduje plemenitost duše i koji je zanesen Bogom: ono što on čini, čini Bog, a Bog nije tiranin.

Tako je Muhammed a.s. ubijao i prolivao krv. On je napadao; ali tirani su bili oni koje je napadao, ugnjetavani,97 to je bio on. Tako, Zapadnjak živi na Zapadu. Istočnjak dolazi na Zapad.

Stranac, u stvari, nije taj istočnjak, nego zapadnjak. Kako bi istočnjak mogao biti stranac, kad je cijeli svijet samo jedna kuća? On je iz jedne kuće prešao u drugu, iz ovog ugla u onaj; nije li on u stvari u toj kući? Zapadnjak koji posjeduje plemenitost duše došao je izvan kuće,98 jer je on rekao da se "Islam pojavio kao stranac",99 a nije rekao da se istočnjak pojavio kao stranac. Tako je Muhammed a.s. i kao pobjedeni i kao pobjednik bio ugnjetavan, jer je u oba slučaja bio u pravu, a istinski je ugnjetavan onaj koje u pravu.

Poslanik a.s. je imao milosti prema zarobljenicima; a Bog je, zbog Muham-meda a.s., objavio: "Reci tim ljudima: u stanju u kome se nalazite, u ropstvu i u lancima, ako vam je namjera čista, Bog će vas osloboditi, a ono što vam je uzeo, vratiće vam dvostruko; pored toga, daće vam svoje milosrđe i svoj oproštaj na drugom svijetu: dva bogatstva, ono koje ste izgubili i ono na drugom svijetu."100

Emir upita: "Kada Božiji sluga učini neko djelo, da li dobro i milost proizilaze iz tog djela ih su oni dar Božiji?"

Učitelj odgovori: "Oni su milost Božija i dar Božiji, ah Bog ih, veličinom svoje milosti, pripisuje svome slugi, govoreći mu da su "nagrade za ono što su učinili, skrivene radosti čekaju".101

Emir reče: "Pošto Bog dodjeljuje tu milost, ko god istinski traži - i nade."

Učitelj odgovori: "Ali, kako naći bez vodiča? Tako, kada su se Izraelićani pokoravah Musau (neka je mir s njim), putevi su im bili otvoreni u moru, i oni su ga prešli. Kada su prestali biti pokorni, ostali su godinama u pustinji. Vodič preuzima na sebe dobrobit onih koji ga slijede, onih koji su mu privrženi, onih koji mu se pokoravaju. Kada su vojnici poslušni pred svojim vodom, on svu svoju inteligenciju stavlja u njihovu službu, i vodi računa o njihovoj dobrobiti. Ah, ako su vojnici neposlušni, ko će staviti svoju inteligenciju u službu njihovog interesa?

Razum je, u ljudskom tijelu, poput vladara. Kada mu se podanici u tijelu pokoravaju, sve ide.dobro, ali kada su nepokorni, sve se kvari. Zar ne vidiš kada čovjek pije i opije se, koliko nereda ima u njegovim rukama, nogama, jeziku, i podanicima (njegovim organima) u njegovom biću? Sutradan, kada se osvijesti, on kaže samom sebi: "Šta sam uradio? Zašto sam se tukao, zašto sam vrijeđao?" Stvari u jednom selu idu dobro kada u njemu postoji poglavar kome se drugi pokoravaju. Razum vodi računa o dobrobiti kada ga slušamo. Tako on misli: "Sada ću hodati", ali ne hoda dok ga noge ne poslušaju. Kao stoje razum vladar u tijelu, tako su ljudska bića, sa svojom inteligencijom, svojom naukom, svojim razumom, i vlastitim znanjem, u odnosu na svetog čovjeka (veli), kao dijelovi tijela: On (Prijatelj Božiji) je razum medu njima. Ukoliko ga ti ljudi, koji su kao dijelovi ljudskog tijela, ne slušaju, njihovom dušom će vladati haos i biće ispunjena žaljenjem. Ukoliko ga slušaju, trebaju se povinovati svemu što on preporučuje, ne obraćajući se vlastitom razumu, jer ljudi sami ne mogu razumjeti djela Velije (Svetog) čovjeka: dakle, trebaju mu se pokoriti. Nekog dječaka su zaposlili kao šegrta kod krojača. On se mora pokoravati svom majstoru. Ako mu ovaj da odijelo da šije, on ga mora sašiti. Ako ga treba heftati (grubo prositi), on ga mora heftati.102 Ako želi naučiti, on se mora odreći vlastite inicijative i biti potpuno podređen naređenjima svoga majstora.

Mi se nadamo da će nam uzvišeni Allah darovati jedno stanje duha koje će biti Njegova milost, jer to vrijedi više od stotina hiljada napora. "Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci"103. Ove riječi liče na one koje kažu da samo jedno ushićenje (ekstaza) među božanskim ushićenjima vrijedi više nego molitva svih džina i svih ljudskih bića.'04 Kada nas dodirne Njegova milost, ona zamijenjuje stotine hiljada napora i više. Napor je dobar i vrlo koristan,105 ali u poređenju sa milošću, šta vrijedi?

Emir upita: "Da li milost proizvodi napor?"

Učitelj odgovori: "A zašto ne bi? Kada milost dođe, napor je prati.105 Isa (neka je spašen) na primjer, kakav je on napor poduzeo kada je u svojoj kolijevci rekao: "Ja sam Allahov rob, meni će On knjigu dati!"107 Jahja a.s. je, još u majčinoj utrobi, slavio Njegove hvale."108

Emir opet reče: "Da lije Muhammed, Božiji poslanik, bez napora dostigao (taj stupanj)?"

Rečeno je: "Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklono Islamu?"109 Prva stvar je milost. Kada neko dobije osvješćenje nakon lutanja,110 to je božanska milost i čisti dar. Ako nije, zašto onda i njegovi prijatelji nisu bili predmet iste milosti?111 Božija milost i nagrada iskrsavaju poput vamice plamena. Prva stvar koja nastaje, to je dar božanski."2 Kada dodaš pamuka u vatru, ti ćeš je povećati.113 Zatim dolaze milost i zahvalnost. Čovjek je od početka slab i nejak: "Čovjek je stvoren kao nejako biće"114 ali, kada se ta vatra hrani, ona se pretvara u zažareni svijet koji sagara cijeli svijet; taj mali plamen postaje ogroman, "jer ti si, zaista, najljepše ćudi".115

Rekoše Mevlani: "Emir Vas mnogo voli."

Učitelj odgovori: "Ni moj dolazak, ni moja riječ nisu toliki koliko je moje prijateljstvo. Sve što mi dode,116 ja to kažem. Ako Allah hoće, On će ovo malo riječi učiniti korisnima, i usadiće ih u vaša srca, i vi ćete od njih moći imati koristi. Ako to Bog neće, nijedna od hiljada izgovorenih riječi neće se usaditi u vaša srca; sve će biti zaboravljene. Kao i varnica, iz kamena trud,117 ako tako Bog hoće, sama ta varnica će ga uhvatiti i zapaliti. Ako to Bog neće, stotine varnica na trudu neće postići ništa.

"A vojske nebesa i zemlje su Allahove."118 Ove riječi su vojske istine: one otvaraju tvrđave po Njegovom naređenju, i osvajaju ih. Ako Bog naredi hiljadama konjanika da krenu na neku tvrđavu, ah da je ne osvoje, oni to neće učiniti. Ako Bog naredi samo jednom konjaniku da je osvoji, on će otvoriti vrata tvrđave i osvojiće je. On šalje Nemrudu jednog komarca da bi ga ubio.119 Kao što se kaže, svejedno je "arifu" je li para ili dinar, mačka ili lav. Ako Bog da svoj blagoslov, jedna para može učiniti što i hiljadu dinara, pa i više. Ako On povuče svoj blagoslov, hiljade dinara nam ne može poslužiti kao jedna jedina para. Ako on naredi da jedna mala mačka savlada lava, ona će to i učiniti, kao stoje komarac učinio Nemrudu. Ako On da naređenje nekom lavu, ostali lavovi će drhtati pred njim; ih će, pak, taj lav biti pitom kao magarac: tako je sa nekim dervišima koji jašu lavove, i sa Ibrahimom za kojeg vatra postaje spas i hlad, zelenilo i ruže, jer Allah nije tražio da ga ta vatra spali.120 Kada oni (sufije) znaju da sve dolazi od Boga, više ništa im nije važno. Mi se uzdamo u Boga da ćete i vi svojim unutrašnjim sluhom čuti ove riječi. U tome leži korist Jer, hiljade lopova koji dolaze izvana neće uspjeti otvoriti vrata, ako unutra nemaju saučesnika koji će ih otvoriti. Deset hiljada riječi izvana, ako nisu potvrđene u unutrašnjosti, beskorisne su. Kao i stablo koje nema vlage u korijenu: ne bi mu pomogle hiljade bujica vode. Potrebno je prvenstveno da ono u svom korijenu ima nešto vlage, i tek onda mu voda može pomoći.

Mada svjetlost vidi stotine hiljada ljudi, ona se spušta samo na onoga čija je suština svjetlost.12'

Ako u duši ne blista svjetlost, nikada nećemo uspjeti da vidimo svjetlost. Bez sposobnosti duše ništa nije moguće.

Duh (ruh) se razlikuje od duše (nefs). Zar ne vidiš da u snu duša odlazi daleko, dok duh ostaje u tijelu? Ta duša putuje i mijenja se. Kada je Ahja rekao: "Ko poznaje svoju dušu poznaje i svoga Gospodara", on je pravio122 aluziju na tu dušu. Ako objasnimo da to znači ona duša, razumjeće se kao ova duša, jer ne poznajemo tu drugu dušu.123 Uzmi u ruku jedno malo ogledalce. Ako je ogledalo čisto odražava sliku, stvari će se pokazati kakve jesu: mogu se izmijeniti samo proporcije. Ovu pojavu je nemoguće objasniti riječima. Riječi mogu u nama samo probuditi eho.

Izvan ovog svijeta o kojem govorimo, postoji jedan drugi svijet koji tražimo. Ovdje postoje samo zadovoljstva i animalnost. A istinski čovjekov princip jeste da bude čovjek. Zar se ne kaže daje čovjek "životinja koja govori"? Čovjek ima dvije komponente: on se hrani na ovom svijetu, kao životinja, zadovoljavajući svoje strasti i želje; ali, za ovo što je suština njegovog bića, njegova hrana se sastoji u nauci, mudrosti i viziji Gospodara. Čovjek se, svojom animalnošću, udaljava od Boga, ah svojom ljudskošću (insanijet) bježi od ovog niskog svijeta."... pa ste nevjernici, ili vjernici"124 U ovom biću se sukobljavaju dvije osobe. "Pogledajmo za koga je Sreća i koga ona voli"125.

Nema sumnje daje ovaj svijet zimski svijet.126 Zašto se svijet mrtvih bića naziva "mineralnim" svijetom? Jer su sva ona ukrućena: kamen, planina, odjeća koju nosiš, sve je okamenjeno. Ako mi ne živimo jedno vrijeme dey-a (prvi mjesec zime), zašto je svijet neživ? Duboki smisao svijeta jeste da je ne-složen; on je nevidljiv; ali može se raspoznati po osjećanju: ima vjetra, ima zime. Ovaj svijet liči na sezonu zime, tako je zamrznut. Kakva je to vrsta zime? To je zima intelekta, a ne ona koja pada pod čula. A kada stigne Božiji dah, planine počinju da se tope i svijet se odmrzava; tako se na vrelini počinje topiti sve što je smrznuto. Na Sudnji dan, kada stigne taj dašak, sve će se otopiti.

Uzvišeni Allah od ovih riječi sačinjava našu vojsku oko vas, da bi tako napravio prepreku pred vašim neprijateljima i da bi vam dao oružje za pobjedu. To su oni unutrašnji neprijatelji. Što se tiče vanjskih neprijatelja, oni ne predstavljaju ništa. Šta su oni? Žarne vidiš da hiljade bezbožnika postaju sluge jednog bezbožnika, njihovog kralja, koji je sam sluga vlastite misli. Misao je ta koja djeluje, jer jedna jedina misao, slaba i pomućena, potčinjava hiljade ljudi i svjetova. A tamo gdje ima neizmjernih misli, pogledaj kolika je njihova veličina i snaga, kako one mogu pobjeđivati neprijatelja i koliko svjetova mogu osvojiti! Vidimo kako su hiljade bezgraničnih oblika i jedna beskonačna armija, koji se prostiru preko mnogih dolina, sluge jedne jedine osobe, a ta osoba je sluga jedne ništavne ideje! Ako su svi zarobljenici jedne jedine misli, šta reći o velikim svijetlim i uzvišenim idejama? Dakle, znamo da su ideje te koje su važne; forme su instrumenti misli i podređene su joj. Lišene misli, one su beskorisne i nalik neživim bićima. Onaj koji uvažava isključivo formu i sam je sličan neživom biću, on nema nikakvog pristupa u svijet čula (mazna), on je dijete i pubertetlija, mada je možda, na izgled, stogodišnji starac.127 "Vratili smo se iz male borbe da bismo pošli u veliku",128 to znači, do sada smo se borili sa formama, borili smo se protiv neprijatelja koji su imali oblik; sada se borimo sa vojskama misli, da bi dobre misli uništile loše i istjerale ih iz djelokruga tijela.129 Veliki rat i velika borba su taj rat i ta borba.130 Ideje djeluju bez posredovanja tijela, kao što pokretačka Inteligencija (El efažl) okreće kolo nebesa a da joj nije potreban nikakav instrument. Zato se kaže da ona nema instrumenta (oruđa).131

Ti si esencija(suština), a dva svijeta su za tebe akcidencija (slučajnost); ne treba tragati za suštinom u slučajnosti. Što se tiče onoga koji traži znanje u srcu, možeš plakati nad njim. A onome, koji traži razum u duši, možeš se narugati!

Takva je slučajnost; ne treba se zaustavljati na slučajnosti,132 jer suština je poput džepa u kojem je mošus. Ali, miris mošusa ne traje, jer je on slučajnost (akcidencija). Ako neko traži mošus u mirisu, ne zadovoljavajući se samim mirisom, on dobro postupa. Ali, ako se neko veže za miris mošusa, on pogrešno radi, jer se vezao za nešto što njegova ruka ne može uzeti: jer, miris je samo atribut mošusa. Dok mošus ostaje u tom svijetu, mi osjećamo njegov miris; kada se zaodjene velom i vrati u drugi svijet, oni koji su živjeli zbog njegovog mirisa umiru, jer je miris nerazdvojiv od mošusa; on je dio onoga čime se mošus manifestu je. Sretan je onaj ko ide od mirisa do same stvari, nalazeći jedinstvo s njom. Prema tome, za njega više ne postoji poništenje (fena); on se ponavlja (baki) u samoj suštini mošusa, i treba biti posmatran kao takav. Zatim, on će cijelom svijetu pokazati svoj miris, i svijet će biti oživljen njime. I od svega što je on bio, ostaje samo ime,133 poput konja ili neke druge životinje koja se zagubila u pustinji soli i sama se pretvorila u so; od njegove konjske suštine ostalo je samo ime; u stvari, on je more soli, kako u pogledu djelovanja, tako i u pogledu dejstva. To jednostavno ime ga ne vrijeđa i ne oduzima mu kvalitet soli; ako odabereš neko drugo ime za taj izgled soli, ona opet neće izgubiti svoju slanost.

Ljudsko biće se mora odreći svih svojih zadovoljstava i svih čari, koje su odraz i slika Božija, i ne treba se zadovoljavati s njima, mada su one samo odraz Božije milosti i Njegove ljepote, jer one nisu vječne. One su vječne u odnosu na Boga, ali ne i u odnosu na stvorenja. One su poput sunčevih zraka koje bhstaju u kućama: pored svjetlosti koju rasipaju, one ostaju svojstvene suncu. Čim sunce zađe, svjetlost se gasi. Treba postati sunce da bi se izbjegao bol razdvajanja.134

Postoji činjenica davanja135 i činjenica poznavanja. Neki dodjeljuju darove i počasti, ali nemaju znanja; drugi imaju znanje, ah ne daju ništa. Čovjek koji ujedini ove dvije osobine jako je omiljen; takvoj osobi nema ravne. Tako, čovjek hoda, ne znajući da li je na nekoj velikoj cesti ili na običnoj stazi: on slijepo korača, u nadi da će čuti pijetla ili da će naići na tragove života. Kolika je razlika između onog koji je izgubljen i onog koji ide dobro poznajući put: znanje pobjeđuje sve.

94 Emir reče:

95 Jer čovjek koji ima porodicu smatraju ima dovoljna sredstva za iivot, dok je onaj koji nema porodicu u siromaštvu i bijedi.

96 I svijetlu dušu, ako zbog nekog tajnog dobročinstva, udari nekoga ko griješi, s namjerom da ga pouči, i razbije mu glavu.

97 Ugnjetavan je onaj ko je u pravu.

98 Dakle, on je stranac.

99 Hadisi šerif, koji se citira u Muslimovom Sahihu, vol. I, str. 90 i u Kunuz El Hakiku od El Munavija, str. 28; El Dzamius Sagir, vol. 1, str. 77, kao i u Mesneviji; svi ovi citati predstavljaju razne verzije.

100 Aluzija na priču o zarobljenicima kod Bedra. Cf, pogl. 1 (Kuržan, VIII, 70).

101 Kuržan, XXXII. 17.

102 Ako ga treba zakrpati, on ga mora zakrpali. Ako ga treba proheftali, on ga mora proheftati.

103 Kurian. XCVII. 3.

104 Ove riječi se pripisuju Ebul Kassem Nasrabadiju. Cf. Mesnevija, VI, 1475.

105 Neka sam ja nevjernik ako je iko ikada izgubio ijedan dah na putu vjere i pokornosti.

106 Mevlana dodade: "Boga mi, tako je."

107 Kuržan, XIX, 30-

108 Cf., Mesnevija, II, 3602.

109 I napor vrijedi. Kao. na primjer, neko ko obavlja neki zanat. Uzvišeni Allah mu daruje bogatstvo. Njegov zanat će povećati njegovo bogatstvo i imovinu. Kuržan, XXXIX, 22.

110 i nemara.

111 Prva stvar je milost, a zatim dolazi napor.

112 To se naziva zahvalnost za milost i zahvalnost za dar. Prva stvar je dar, a zadnja milost i zahvalnost

113 Kao što iz željeza i kremena izbija iskrana kamenu trudu. Ona je prvo slaba; ali kada se hrani, ona raste i obuhvata svijet.

114 Kuržan, IV, 28.

115 Kuržan. LXVm, 4.

116 Iz nevidljivog.

117 Jedna vrsta mahovine koja raste oko bukvinog drveta. Kad se osuši vrlo je zapaljiva. Trud i kamen, kresalo, starinska šibica.

118 Kuržan. XLVin, 4.

119 Hadisi šerif, prema kojem je Nemruda ubio jedan komarac, koji je kroz nos došao do mozga, dok se ovaj borio s Ibrahimom. Cf. Mesnevija, 1,1189.

120 Cf. Kuržan XXI. 69.

121 Sanaii, Hadika.

122 Nije pravio, nego istakao, podvukao.

123 Dok se ova duša ne poništi, ne poznajemo onu

124 Kuržan, LXIV. 2.

125 Rumijcv citat, Medžalis, str. 21.

126 Mrtav.

127 Božiji Poslanik je rekao:

128 Poznati hadisi Šerif koji citira El Munavi, Kunuz str. 90.

129 I da moral pobijedi nemoral.

130 Božiji Poslanik je rekao: "Jedan sat razmišljanja vrijedi više nego sedamdeset godina ibadeta." Šejh Feriduddin Attar je rekao: "Treba se prisjećati Boga, da bi se rodilo razmišljanje - i da bi ona donijela stotine hiljada novih oštroumnih zapažanja - Jer djelo se sastoji u djelu razmišljanja - Ono vrijedi više od sedamdeset godina ibadeta."

131 I to je istina.

132 Jer je prolazna i nestalna.

133 Od mene ostaje samo ime, a sve ostalo je On. ,

134 Sunčev krug je mjesto moga povlačenja. Kako bi mi ga strana noći mogla sakriti?

135 "Baht", dati, izgubiti u igri. Novo izd. "Tiht": napasti (prva verzija izgleda


No comments:

Post a Comment