Powered by Blogger.

18. Poglavlje (Ders)

Ibn Kadri199 uči Kur’an na precizan način. On ispravno čita Kur’anske forme, ali značenje mu je nepoznato; dokaz za to je što,200 kada naiđe na pravo značenje, on ga odbacuje zbog svoje sljepoće. On liči na čovjeka koji ima u ruci "kundoz".201 Donesu mu bolji, a on ga odbije. Po tome vidimo da taj čovjek ne zna šta je kundoz; neko mu kaže: "to je kundoz", i on ga uzme u ruku oponašajući ovoga, poput djeteta koje se igra sa orasima. Kada im se daju orahove jezgre ili ulje, oni ih neće jer, za njih, orah je nešto što pravi buku kad se baca, dok ulje ne daje nikakve zvuke i ne sudara se. Božija blaga su bezbrojna; a i Božije nauke. Ako uči Kur’an tako precizno, zašto odbija onaj drugi Kur’an?202
Razgovarao sam sa jednim od učača Kur’ana, te mu rekoh: "Kur’an kaže: "Reci: Kad bi more bilo mastilo da se ispisu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga."203 Sa pedeset dirhema mastila može se ispisati cijeli Kur’an. On je jedna od tajni Božije nauke, ali ne i cijela Božija nauka.
' Neki apotekar je stavio u parče papira malo nekog lijeka. Ako kažemo: 'Tu je cijela njegova apoteka", to je glupost. Konačno, u vrijeme Musaa, Isaa i drugih poslanika, Kur’an - riječi Božije, jc također postojao, ali nije bio na arapskom jeziku. Govorio sam to (onom koji recituje), ali sam vidio da ga moje riječi ne diraju, zato sam odustao.
Priča se kako je u doba Božijeg Poslanika a.s. svaki od njegovih ashaba koji bi naučio jednu suru ili samo pola bio vrlo cijenjen i na njega se pokazivalo prstom: "Onaj zna napamet jednu suru." - jer su se oni hranili Kur’anom. Pojesti tri ili šest kilograma hljeba, to je veliki posao; ali ako ga samo stavimo u usta, a ne sažvačemo, nego ga jednostavno izbacimo, tako možemo pojesti hijadu "Harvasa" hljeba.204
"Koliko ima učača Kur’ana koje Kur’an proklinje";205 radi se o nekome ko ne poznaje značenje Kur’ana.206 Ipak, dobro je što je Bog nemarnošću zatvorio oči jedne vrste ljudi, kako bi oni doprinijeli napretku materijalnog svijeta. Da 1 neki nisu zaboravili na drugi svijet, ovaj svijet ne bi bio napredan.207 Zaboravljajući ga (drugi svijet), gradi se i obraduje ovaj. Dijete raste nesvjesno; ono raste u stasu, a kada se njegov razum usavrši, ono prestaje rasti. Materijalni napredak je posljedica nemarni prema Bogu, a njegovo uništenje - budnosti (prema Bogu).
Dva pokretača motivišu naš govor: mi govorimo ih iz ljubomore ih iz milosrđa. Ovdje se sigurno ne radi o ljubomori: jer, ljubomora u pogledu nekoga koje za vrijeduje jeste žalosna;208 a šta reći za ljubomoru prema nekome ko uopšte ne vrijedi? Ja svog dragog prijatelja209 pozivam pravom značenju iz krajnjeg milosrđa i ljubavi.
Priča se kako je neki čovjek na svom putu na hodočašće, zašao u pustinju i silno ožednio. U daljini je opazio razapet šator. Uputio se ka njemu i ugleda mladu ženu, te joj se obrati: "Vaš sam gost! U nevolji sam!", zaustavi se i zatraži vode. Dobio je vodu, ali ona je bila vrelija od vatre i slanija od soli; sagarala je sve, od usana do grla. A čovjek, iz samilosti, poče savjetovati ženu: "Dugujem vam jer ste mi pomogli." reče joj. "Osjećam samilost prema vama; pazite šta ću vam reći. Bagdad je blizu, a i Kufa, Vasit i drugi gradovi.210 Čak i da ste bolesni, možete stići do njih, vukući se i pužući. Tamo211 ima slatkih i svježih voda, raznih korita i banja." Pričao joj je o blagostanju, zadovoljstvima i radostima u ovim gradovima.
Malo kasnije stiže Arapin koji je bio njen muž, noseći sa sobom nekoliko ulovljenih poljskih miševa; naredi ženi da ih skuha, te ih ponudiše svom gostu. On ih jedva pojede, te oko ponoći leže izvan šatora. Čuo je kako žena govori mužu: "Jesi li čuo staje pričao naš gost, sve te divne priče i opise?" Ona mu prepriča sve što joj bješe gost rekao. Arapin tad reče svojoj ženi: "Ne slušaj takve budalaštine. Na svijetu ima mnogo ljubomornih ljudi. Kada vide druge u sreći i blagostanju, zavide im i žele da ljudi lutaju daleko od svojih domova, bez svoga imetka."
Takvi su ljudi: kada neko iz dobrote daje savjete, oni to shvataju kao ljubomoru; onaj ko ima zdravog razuma će na kraju otkriti istinu, jer na njega je, na dan Elesta, palo nekoliko kapi (mudrosti). Te kapi će ga spasiti od neprilika i muka. Hajde, koliko dugo ćeš ostati daleko od nas, strance, udubljen u nevolje i brige? Ali, kako razgovarati sa nekim ljudima, koji takve riječi nikada nisu čuli ni od svog šejha, ni od koga?
Kako u njegovom porijeklu nije bilo plemenitosti, on nije mogao čuti ime plemenitih. 2,2
Okretati se pravom smislu, postepeno i uprkos poteškoćama u početku, postaje sve lakše: suprotno formi koja je u početku prijama, ali neprimijetno postaje hladna usljed navike. Gdje je forma Kur’ana, a gdje njegov smisao?
Posmatraj čovjeka: gdje je njegova forma, a gdje njegov smisao? Kada nestane smisao ljudskog obličja, on ne ostaje više ni časa u svom prebivalištu.213
Mevlana Šemsuddin Tabrizi je govorio: "Putovao neki veliki kara van, ne mogavši naći ni vode ni naselja. Odjednom, naiđoše na bunar, ali nisu imali vedra. Uzeše lonac i konopce, te spustiše lonac u bunar. Povukoše ga, ali uže puče. Onda svezaše užadima ljude iz karavana, i spustiše u bunar. Oni se ne vratiše. Bješe tu jedan uman čovjek. On reče: "Ja ću sići." Spustiše ga. Skoro da je stigao do dna bunara, kad se pred njim pojavi strašan crnac. Umni Čovjek reče sam sebi: "Neću spasiti život, ali trebam postupati razumno i ne smijem gubiti glavu, pa ću vidjeti šta će samnom biti." Crnac reče: "Ne brbljaj". Ti si moj zarobljenik, nećeš se spasiti, osim ako mi ne odgovoriš tačno na jedno pitanje. Inače, nema ti spasa."
Čovjek odgovori: "Reci." A crnac će: "Koje je najljepše od svih mjesta?" Čovjek reče za sebe: "Zarobljen sam i nemoćan u njegovim rukama. Ako kažem214 Bagdad ih neki drugi grad, to može izgledati kao da prezirem njegovo prebivalište." Zato odgovori: "Najbolje mjesto je ono na kome čovjek ima215 bliskog prijatelja, makar se ono nalazilo u dubinama zemlje ili u mišjoj rupi." Crnac progovori: "Bravo, bravo, spašen si. Ti si pravi čovjek na ovom svijetu. Ja te sad spašavam i, zahvaljujući tebi, spasiću i druge, i više neću činiti zlodjela. Oprostio sam svim ljudima na svijetu, jer si mi ti drag." Zatim je dao vode ljudima iz karavana.
 

196 Kur’an, LXI, 8.
197 Isla misao je izražena u stihovima Sejjid Hasan Gaznavije.
198 Prema F. Sepahsalaru i Aflakiju, ovaj posljednji je bio Šcmsuddin iz Tabriza.
199 Vjcrovatno se radi o Šejhu Saiduddin Mukriju, jednom od sedam čuvenih učača Kur’ana. koji je bio Rumijev suvremenik, i o kome često govori Aflaki.
200 Najednom drugom mjestu gdje nalazi drugog čitača Kur’ana, on ga pobija: on ne čita sa razumijevanjem.
201 Jedna vrsta morskog psa čija je koža korištena.
202 Da nije tako, zašto bi se onda odvojili jedan od drugih Tevral, i drugi islamski tekstovi, stih po stih? A sve ove knjige su dan i noć recitovane na pamet. Oni nisu vjerovali u knjigu Muhammeda a.s. Sve neprilike, sva neprijateljstva, ljubomore prema Islamu potjecale su više od onih koji su ćitali ove knjige i od njihovih učenjaka, nego od običnih ljudi. Oni su se trudili svim svojim snagama da unište Islam. Naravno, da su ga čitali sa razumijevanjem, ne bi ga odbili.
203 Kur’an, XVIII. 109.
204 I na koga Kur’an ne utječe. Ali i obično čitanje je dobro, i moguće je da djeluje na njega.
205 El Gazali. Inja, 1, str. 195, pripisuje ove riječi Anas ibn Maliku.
206 Dakle, nosač ovog svijeta je zaborav; budnost je uništenje ovog svijeta.
207 Ali ne u toj mjeri da taj nemar postane kao planina i da ne ostane ništa od budnosti.
208 I ne vrijedi ni pare.
209 Od oblika na...
210 Medu velikim gradovima. Šla radile u pustinji?
211 Rijeka koja teče i...
212 Citat iz satire o Mahmudu Gaznavidu od Firdusija.
213 Kada dođe smrtni čas. taj djelić čistoće
se odvaja od grumena gline, djelovanjem smrti;
Ono Sto ostane, trudiš se da sahraniš;
kako mole postojati takva rulnoća?
Kada se pokale ljepota duše, odvojena od te strvine,
ne znam kako bih opisao njeno savršenstvo.
Kada zasja sunčev sjaj iza oblaka,
kako bih mogao opisati njegovu uzvišenost?
214 Samarkand ili...
215 Zadovoljstvo i...

No comments:

Post a Comment