Rekosmo70 "On želi da vas vidi", on ponovi: "Htio bih vidjeti Hodavendegara (Učitelja)." Učitelj odgovori: "U stvari, on ne vidi Učitelja, jer je ta njegova želja da vidi Učitelja maska pred licem ovoga; i u ovom času on ga ne vidi bez maske. Isto tako, sve želje, osjećanja, nježnosti i naklonosti koje ljudi osjećaju prema ocu, majci, prijateljima, nebesima i zemlji, vrtovima, palatama, naukama, djelima, jelu, piću, oni smatraju razumnim. No, sve su to maske. Kada ljudi napuste ovaj svijet i vide Cara bez maske, oni tad shvate da su to sve bile maske i velovi. U stvari, njihov ideal je bila sama ta Stvar, sve poteškoće su riješene zahvaljujući ovom ogoljavanju. Sva pitanja i problemi koje su imali u srcu biće riješeni i razotkriveni. Odgovor Božiji se ne sastoji u tome da On odgovara pojedinačno i odvojeno na svaki problem. Sva pitanja će biti razjašnjena i sve poteškoće razriješene, samo jednim odgovorom.
Na primjer, zimi svi oblače toplu odjeću i krzna; jedni su ispred tople peći, drugi u nekoj pećini u koju su se sklonili od zime. Isto tako, drveće, u strahu od zime, ostaje bez lišća i plodova; ono sakriva svoje ukrase. A kada stigne proljeće u svome sjaju71, problemi živih bića, ljudi, životinja i biljki, bivaju svi odjednom riješeni. Svi podižu glave i prepoznaju uzrok jadakoji ih je snašao.
Uzvišeni Allah je stvorio velove u korisne svrhe; kada bi se božanska Ljepota pokazala bez velova, mije ne bismo mogli podnijeti i ne bismo mogli u njoj uživati. Zahvaljujući velovima, nama je lakše i prijatnije.
Sunce, pod čijom svjetlošću vidimo i hodamo, i koje nam omogućava da razlikujemo ono što je dobro i što je loše, koje nas obasipa svojom toplinom i čini vrtove i stabla plodnima, koje svojim zracima pretvara zelene, kisele i gorke voćke u zrele i meke plodove, na kome bliješte rudnici zlata i srebra, rubini i kornalini, ako bi se to sunce, koje proizvodi tolika dobra, više približilo, ono bi izazvalo samo nesreće: cijela zemlja i sva živa bića bi sagorjeli i nestali. (Kur'an).
Kada se Allah uzvišeni pokaže planini pod velom, On čini lijepima drveće, cvijeće i zelenilo, a kada se pokaže bez vela, On preokreće i pretvara u prah sve. "A kada se njegov Gospodar pokazao planini, pretvorio ju je u prah".72
Neko upita: "Ali, nije li i zimi sunce isto?" - On odgovori: Naša namjera je bila da napravimo poređenje. Nema ni "deve", ni "jagnjeta". Primjer je jedno, poređenje drugo. Mada to razum ne može razumjeti, i pored svojih nastojanja, on ne odustaje, jer kada bi odustao od svojih nastojanja, više ne bi bio razum. Razum se sastoji u tome da je, neprekidno, danonoćno, uznemiren i mučen mišlju, naporom i pokušavanjem da shvati Uzvišenog Boga, mada je "On" neshvatljiv. Razum je poput noćnog leptira, a Uzvišeni poput svijeće. Kada se leptir baci na plamen, on plane i nestane. Ali, taj noćni leptir, iako će biti spaljen i mučen, ne može podnijeti da bude daleko od plamena. Ako se neko živo biće, poput leptiriće oduševi plamenom svijeće i baci se u njeg, i ono je noćna leptirića. Ako se leptirića baci na plamen svijeće i ne plane, tada ta svijeća nije svijeća. Čovjek koji nije zanesen Bogom i koji se ne trudi (da Ga dosegne) i nije čovjek. A kada bi Ga mogao dosegnuti, onda to ne bi bio Bog. Čovjek je onaj, koji ne može biti bez nastojanja i koji se vrti oko svjetlosti božanske Veličine, bez odmora i počinka. Bog je onaj koji sagara i poništava čovjeka, i nijedan razum ga ne može pojmiti.
| 70 Mevlani. 71 I dašak povjetarca. 72 Događaj sa Musa a.s. |