Powered by Blogger.

5. Poglavlje (Ders)

On52 kaže: "Zašto sam bio predmetom tolikih dobročinstava i milosti od strane našeg Gospodara? Nisam to očekivao, nikada na to nisam ni pomislio. Kako bih ja toga mogao biti dostojan? Ne smatram se dostojnim da budem, danju i noću sklopljenih ruku, u redovima njegovih sluga. Kakva mi je milost podarena!"

Učitelj reče: "Mi vas izdvajamo zato što ste dosegli nešto najuzvišenije. I pored svog uzvišenog položaja, uprkos značaja vaših obaveza, vi imate toliko dobre volje da o sebi smjerno sudite i da niste zadovoljni sami sobom; vi sebi namećete brojne obaveze.

Mada je naše srce bilo stalno u vašoj službi, želimo vam ukazati čast i u vanjskoj formi, jer i forma ima veliku vrijednost. Ne samo da ima vrijednost, nego je i tijesno povezana sa središtem bića; i kako god smo nemoćni bez jezgra (središta), isto tako ne možemo imati nešto bez ljuske. Akojrtavjmo u zemlju zrno bez ljuske, neće ništa iznići iz njega; ali,ako.gastavimo saljuskom, ono će se pretvoriti u stablo. Tako je i tijelo od velikog značaja i neophodno je; bez njega se (ne može ništa), ne dolazi do cilja. Da, tako mi Allaha! Bitno je shvatiti pravi smisao, i sam postati pravi smisao. Ako kažemo: "Dva rekjata vrijede više nego ovaj niski svijet i sve u njemu", neće svako shvatiti smisao ovih riječi. Ove riječi razumije samo onaj koji smatra da je gore zaboraviti dva rekjata, nego izgubiti cijeli svijet i sve što on sadržava.

Neki derviš došao kod kralja. Kralj mu se obrati: "O, isposniče." On mu odgovori: "Ti si isposnik". Kralj upita: "Kako mogu ja biti isposnik kad mi pripada cijeli svijet?" - "Ne, ti vidiš stvari naopako", odgovori derviš; "Ovaj niski svijet, i drugi svijet, i vlasništvo nad svim stvarima, sve to pripada meni. Ja sam odabrao cijeli svijet, a ti, ti se zadovoljavaš jednim zalogajem i jednim odijelom."

"Gdje god se okrenete, tu je lice Božije." To liceje uvijek prisutno, stvarno, trajno i vječno. Zaljubljenici u Boga su se žrtvovali tom Licu i nisu tražili ništa za uzvrat. Ostali su samo (ljudi) životinje.

Gospodar kaže: "Iako su oni samo životinje, dostojni su da prime jedno dobročinstvo. Oni su u štali, ali ipak su predmet brige Gospodara štale. Ako On to hoće, On ih može premjestiti iz te štale u neku drugu. Kao što je učinio da nastanu iz ništavila i pojave se medu onima koji postoje, On ih je premjestio iz štale postojanja u štalu mineralne (rudne) vrste, i iz štale mineralne vrste u štalu biljne vrste, i iz biljne vrste u životinjsku vrstu, a iz životinjske u ljudsku vrstu, potom iz ljudske vrste u Meleksku, i tako do beskonačnosti. On je sve to pokazao, da bi ti uvidio da on ima toliko hijerarhijskih poredanih štala. "Vi ćete prelaziti iz stanja u stanje, pa šta je njima da ne vjeruju?" Bog je pokazao ove vrste, da bi ti uvidio druga stanja koja treba proći. On ih nije pokazao da ih ti poričeš i govoriš: "To je sve što postoji". Umjetnik pokazuje svoju vještinu i svoj talenat da bi mu se vjerovalo, i da bi mu se priznala njegova sposobnost. Isto tako, ako kralj ponudi počasnu odoru i poklone nekome, ako mu pokaže svoju naklonost, to je zato da se i drugi ljudi nadaju darovima s njegove strane; oni tada pripremaju novčarke u nadi da će biti napunjene. Kralj im ne dodjeljuje te darove, jer oni govore: 'To je sve; kralj nam neće više davati poklone." Ako se zadovolje onim što su dobili, kralj neće više nikada, znajući šta su rekli ili pomislili, odlučiti da ih daruje.

Pravi Derviš je onaj koji uvijek vidi kraj, a ljudi od ovog svijeta53 ne vide dalje od štale. Ali oni koji su privilegovani i upućeni ne vide ni kraj štale. Oni vide samo početak, i poznaju početak svega. Pronicljiv čovjek sije žito, znajući daje to žito koje će nići. On je predvidio kraj od početka. Tako je i sa ječmom, rižom, itd. Kada jednom spozna početak, on ne misli o kraju. Svaki kraj je jasan onome koji zna početak. Takvi ljudi su vrlo rijetki; jedan mali broj vide kraj; ali oni koji su u štali samo su životinje.

Bol54 je ono što vodi čovjeka u svemu. Pošto bol, strast i želja za nečim ne niču u njegovom srcu, on nikada neće težiti za tim, i nikada mu neće biti moguće da ostvari svoje želje, bilo da se radi o ovom ili onom svijetu, o trgovini, kraljevstvu, nauci, astronomiji, itd. Dok Merjema nije osjetila porođajne bolo­ve, nije se uputila ka stablu sreće. "Porođajne muke su je dovele do žila jedne hurme." Te muke su je povele prema stablu, a to stablo je, mada sasušeno, davalo plodove. Tijelo je poput Merjeme, i svako u sebi ima jednog Isaa. Ako osjetimo u sebi taj bol, naš Isa će se roditi; ali, ako ne osjetimo nikakvog bola, Isa će se, tajnim stazama kojima je došao, vratiti svome početku, ostavljajući nas lišene svojih dobročinstava.

Duša je, na sudu savjesti, uboga, a naša tjelesna priroda je zadovoljna. Đavo se zatrpava hranom, ali55 Đemšid je na postu, Traži lijeka dok je tvoj Isa na zemlji: Kada ode u nebo, i tvoj lijek će nestati (Biče bezvrijedan).

52 Biloko.-Hilan.

53 Ne vide kraj, oni...

54 Bol čežnje za nečim. Bol ljubavi. Bol strasti, Bol tuge, itd.

55 Džebrail.

No comments:

Post a Comment