Poslanik a.s. je govorio: "Najgori medu ulemom je onaj koji posjećuje ljude u državi i politici, a najbolji medu ljudima od vlasti je onaj koji posjećuje ulemu." Najbolji emir je onaj koji dođe na vrata "fakira", (sufije), a najgori "fa-kir" (sufija) je onaj koji dode na vrata emira (vladara, ministra).
Ljudi su prihvatili ovu tradiciju u njenom doslovnom smislu, tumačeći je na sljedeći način: Ulemi ne bi odgovaralo da posjećuje vladara, jer bi ga mogli smatrati najgorim alimom. Taj alim nije onaj kojeg su oni pretpostavili: najgori medu ulemom jc onaj koji dobiva pomoć od prinčeva; njegov renome i njegova situacija zavise od ovih posljednjih, posljedica su strah koji im oni ulijevaju. Zar uče zato da bi ga prinčevi (vladajući) darivali, poštivali i dodjeljivali mu počasti. Zar se zbog toga usavršavao; njegovo neznanje je postalo nauka, iz straha od vladareve kazne, on je uvijek ponizan, i trudi se da im se svidi. Ako vladar posjeti takvog naučnika, vladar, je hodočasnik, a alim predmet hodočašća, tako isto je i obratno.
Ako učenjak nije sticao znanje zbog vladara, nego zbog Boga, tada su njegovi postupci za pohvalu, zato stoje njegova priroda takva, i zato što on ne može drugačije postupati. Kao što riba ne može živjeti bez vode, isto takav je i naučnik, voden razumom, njegovi savremenici osjećaju strahopoštovanje pred njegovom veličinom. Svijet prima zračenje njegove svjetlosti, svjesno ili nesvjesno. Kada takav naučnik posjećuje vladara, on je samo naizgled njegov hodočasnik, dok je u stvari on predmet vladarevog hodočašća. Jer, tada je vladar onaj koji prima znanje, dok je učenjak (alim) sam sebi dovoljan, kao sunce koje zrači: On daje, bez razlike, pretvara kamenje u karneole i rubine, brda prašine u rudnike bakra, zlata, srebra i željeza, isušenu zemlju u svježe zelenilo, a stablima daje mnoge plodove. On daruje, nudi, a ne prima.30 Arapi kažu: "Mi smo naučili davati, a ne uzimati." Tako je, dakle, naučnik onaj koji je posjećen, a vladar onaj koji posjećuje.31
Pada mi na um da protumačim jedan kuržanski ajet, mada mu ovdje nije mjesto; on mi pada na um, pa ću ga objasniti. Uzvišeni Allah je rekao: "O Poslanice! Reci svojim zarobljenicima koji su ti pali u ruke: "Kada bi Bog vidio imalo dobra u vašim srcima, On bi vam dao više nego što vam je oduzeto, i oprostio bi vam." Da, Bog oprašta, On je milosrdan." Evo zašto je ovaj ajet objavljen Poslaniku. Poslanik a.s. je pobjeđivao. Ubijao je nevjernike i uzimao plijen i zarobljenike. Medu njima se nalazio i Abbas, njegov daidža. Oni su cijelu noć jecali i plakali u lancima, od nemoći i poniženja. Bili su izgubili svaku nadu i očekivali su samo mač i smrt. Poslanik a.s. ih je pogledao i počeo se smijati.
Oni počeše govoriti medu sobom: "Jeste li vidjeli, on još ima ljudskih slabosti, i njegovo mišljenje da ih se oslobodio je bez osnova. Sada nas gleda u ovim lancima i okovima, ovako zarobljene, i raduje se. Tako rade i obični ljudi, kada pobijede svoje neprijatelje i vide ih savladane, zadovoljni su i raduju se."
Poslanik a.s. je razumio šta im je bilo u srcima, te reče: "O, ne, ne smijem se ja zato što vidim svoje neprijatelje pobijeđene i nesretne. Ja sam veseo,32 smijem se zato što svojim unutrašnjim okom vidim grupu ljudi iščupanih iz ognja, pakla i crnog dima, koje ja vučem za lance i okove prema Džennetu i Vječnom Ružičnjaku. Ali oni ječe i uzvikuju: "Zašto nas vučeš sa ovog opasnog mjesta prema tom ružičnjaku i na sigurno mjesto?" Eto zašto se ja snujem. Vi nemate taj dar koji bi vam omogućio da to vidite. Uzvišeni Allah mi naređuje: "Reci zarobljenicima: kao prvo, vi ste sakupili vojsku i pokazali ogromnu silu, imali ste veliko povjerenje u svoju hrabrost i svoju snagu; govorili ste među sobom: lahko ćemo mi sa Muslimanima: uništićemo ih i pobijediti. Vi ne vidite da iznad vas postoji neko ko je moćniji, t vi ne znate nikoga ko bi vam mogao oduzeti tu pobjedu. Ali, vaši su se planovi okrenuli protiv vas. Ali, u ovom času kada ste u strahu, vi se ne kajete za svoje greške. Vi ste očajni i vi ne vidite da iznad vas ima Neko moćan. Kada ste snažni, vi Me morate vidjeti, shvatiti, da ste pobijeđeni od Mene, da bi vam stvari bile olakšane, da u strahu ne biste očajavah zbog Mene, jer ja sam u stanju da vas spasim od straha i da vam dam sigurnost. Onaj koji može učiniti da iz bijele krave iziđe crna krava, može učiniti i da iz crne krave iziđe bijela. On čini da noć iziđe iz dana, a dan iz noći. On čini da iz mrtvog iziđe živi, a iz živog mrtvi. Sada kada ste u zarobljeništvu, ne gubite nadu u Mene, da ću vas Ja uzeti za ruku, jer "samo nevjernici gube nadu i smirenje koje im daje Bog"."
Tada, Uzvišeni Allah reče: "O zarobljeni, ako napustite vašu staru vjeru i ako me vidite i u strahu kao i u nadi, i ako se u svim situacijama budete smatrali podređenim Meni, Ja ću vas spasiti od straha, i sva dobra koja su vam oduzeta i
uništena, biće vam vraćena: vratiću vam ih dvostruko i više, oprostiću vam, sjediniću za vas sreću ovog i onog svijeta."
Abbas reče: "Ja se kajem i odričem se onoga što sam bio ranije." Poslanik a.s. mu odgovori: "Uzvišeni Allah traži da mu daš dokaz te svoje namjere."
"Lahko je tvrditi da voliš, ali treba pružiti dokaze."
Abbas odgovori: "U ime Allaha, kakav dokaz tražiš?" Poslanik a.s. reče: "Od bogatstava koja ti ostaju daj poklon islamskim vojskama, da bi postale moćne, ako si zaista musliman i ako želiš dobro Islamu."
On odgovori: "O, Božiji Poslanice, šta mi ostaje? Sve su mi uzeli, ni hasure mi nisu ostavili."
Poslanik a.s. mu reče: "Vidiš, ti nisi iskren i nisi se odrekao onoga što si bio. Zar ti ja moram reći kakva bogatstva posjeduješ, kome si ih povjerio, gdje se nalaze i gdje su zakopana?" - "Bože sačuvaj." (Reče Abbas).
Poslanik reče: "Zar nisi povjerio svojoj majci toliko i toliko.33 Nisi li sve to sakrio u onaj zid, i nisi li to sve detaljno zavještao, govoreći: Ako se vratim, vratićeš mi to, a ako se ne vratim potrošićeš za tu i tu svrhu toliko, toliko ćeš dati toj i toj osobi, a toliko ćeš zadržati za sebe."
Kada je Abbas čuo ovo, podigao je prst i preobratio se iskreno, te reče: "O, Božiji Poslanice! Vjerovao sam da imaš milost nebesku (puku sreću), kao tvoji prethodnici, kao vladari Haman, Šeddad (Nemrud) i drugi. Ali, sada kad si to rekao, ja sam siguran da ta milost dolazi sa drugog svijeta, daje božanska, daje od Rabba data."
Poslanik a.s. odgovori: "Rekao si istinu ovog puta, osjetio sam kako je prepukla nit sumnje34 u tvom srcu, jer ja irnamjeiuioaiho_sJjriyeno u dnu duše. Svaki put kad neko prekine tu nit sumnje, idolatrije i nevjemištva, ja to čujem. Tačno je, ti si postao iskren, ti imaš vjeru."
Učitelj35 je to objasnio: "Evo zašto sam ovo rekao emiru Pervani: Prije svega, učinio si se vodom muslimana, rekavši: "Posvećujem se sav, svojim razumom i svojim mislima, trajanju Islama i uvećavanju broja muslimana, da Islam bude vječan." No, ti si se uzdao samo u vlastitu misao: ti nisi vidio Boga, niti si znao da sve dolazi od Boga, i onda je Uzvišeni Allah preobratio ta ista sredstva i te napore u uzroke slabljenja Islama. Sada, okrećeš svoje lice Allahu.
Ovo je vrijeme straha. Daji milostinju, da bi te Bog spasio tog teškog stanja. Ne gubi nadu u Boga, čak i ako te je oslobodio podložnosti grijehu; ti si mislio da ta podložnost dolazi od tebe samog, i zato si pao u grijeh; sada, ni u tom grijehu ne treba gubiti nadu: moli se Bogu, On može izmijeniti to stanje grijeha u stanje pokornosti i darovati ti pokajanje. On je u stanju da ti da sredstva da povećaš moć Islama, da i sam postaneš snaga Islama. Ne očajavaj, jer "samo nevjernici gube nadu u smirenje od Boga dato"."
Želio sam da Emir Pervana shvati, da daje milostinju i moli se Bogu, postoje iz visokog položaja pao u vrlo nisko stanje; i da se, čak i u tom stanju, nada u Boga. Uzvišeni je Mudar, On pokazuje lijepe stvari; ali, pod tim lijepim izgledom ima ružnih stvari, tako da čovjek postaje tašt i govori: "Ja dobro mislim, ja dobro postupam, sve što mi se dešava je dobro."36 Daje sve što se dešava onako kako to izgleda, Poslanik a.s., obdaren tako živom, jasnom i blještavom vizijom, ne bi rekao: "O, Bože, pokaži mi stvari onakvima kakve jesu." Ti pokazuješ ljepotu, a u stvari to je rugoba; ti pokazuješ neke stvari kao ružne, a one su u stvari lijepe. Pokaži nam sve onako kako jeste, da ne bismo upali u zamku i bili vječno izgubljeni. Vaš sud, čak i ako je ispravan, neće biti bolji od Poslanikovog a.s. On je tako govorio. Prema tome, ti se ne smiješ pouzdati u svoje ideje i svoje misli. Moli Boga i boj Ga se.
30 On daje.
31 Uzvišeni Bog je rekao: "Ne oslanjajte se na vlastitu savjest, vlastitu snagu i vlastitu moć. Znajte da sam Ja Onaj koji zna, koji je snažan i moćan, da vas ja sprečavam da tražite pomoć od drugih, da tražite pomoć od emira i sultana. Recite: "Mi Tebe obožavamo i od Tebe tražimo pomoć."" (Kuržan, 1,4)
32 Nisam veseo, ali se smijem...
33 Fazlova majka.
34 Širka (idolatrije).
35 Hz. Mevlana.
36 I neka izgovara ovu molitvu: "O moj Gospodaru, razrijeSi sve moje tegobe - Skini rđu sa ogledala mog srca -Imaj milosti za mene i smilui mi se Tvojom miloSću i plemenitomu - Pokaži mi stvari onakvima kakve jesu."