3. Poglavlje (Ders)

Emir Pervana reče: "Dan i noć, moje srce i moja duša stoje vam na usluzi, ali pošto sam sada okupiran problemima sa Mongolima, nisam u mogućnosti da vam služim."

Učitelj odgovori: "I ti poslovi su posvećeni Bogu, pošto obezbjeđuju muslimanima mir i sigurnost. Vi ste se žrtvovali svim svojim dobrima i svojim tijelom da biste njihova srca učinili takvim da neki muslimani mogu u miru da se pokoravaju Božijoj volji. To je dobro djelo za koje vam Bog pokazuje Svoju naklonost; i vaš veliki žar je dokaz Božije naklonosti; a kada ta naklonost počne da slabi, to je znak odbijanja božanske milosti; Bog ne želi da jedno tako dobro djelo učini čovjek kome bi trebalo dati nagradu i visoke počasti.

Uzmimo za primjer jedno toplo kupatilo. Njegova toplota dolazi od goriva koje je upotrebljeno u kotlu; od suhih trava, od drva koja se pale, izmeta46 i drugih stvari. Isto tako, Uzvišeni Allah koristi neka sredstva koja su, mada na izgled ružna i odbojna, u stvari istrumenti Božije naklonosti. Kao i kupatilo, čovjek se zagrijava tim sredstvima i postaje topao, radeći za dobrobit cijelog naroda."

U tom trenutku dok je govorio stigoše prijatelji. Učitelj se izvini, govoreći: 'To što se ne bavim vama i ne obraćam vam se, što ne pitam kako ste, u stvari je znak poštovanja. Poštovanje za nešto je ono, što odgovara prilici. Kada neki Čovjek moli, on ne mora priupitati o novostima tvoga oca ili brata, niti im iskazati poštovanje. Odsustvo pažnje koje on pokazuje u pogledu tvojih prijatelja i rodbine, predstavlja vrhunac pažnje i ljubaznosti, jer on se ne odvaja, zbog njih, od molitve i sabranosti, i nije ometen; tako oni nisu zaslužili ni kaznu, ni prigovor. Vrhunac poštovanja i pažnje je postignut kada im se uštedi ono što bi ih moglo dovesti do kažnjavanja."

Neko upita: "Da li postoji neki kraći put, osim molitve (ibadeta), da se približimo Allahu?". On odgovori: "Opet molitva. Ali molitva nije samo vanjska forma. To je "tijelo" molitve; formalna molitva ima početak i kraj, a sve što podrazumijeva početak i kraj jeste tijelo. Tekbir47 je početak molitve, a selam je kraj. Isto tako, ispovjedanje vjere (Islam) nije samo šehadet, što se izgovara pomicanjem usana: jer, i ova formula ima početak i kraj; a sve ono što se izražava slovima i glasovima, i što ima početak i kraj, samo je forma i tijelo. Ali, duša molitve je neuslovljena i beskrajna, i nema ni početka ni kraja. Konačno, samo su Poslanici (a.s.) donijeli molitvu, a Poslanik a.s., koji nas je njoj poučio, rekao je: "Imam takvih trenutaka sa Bogom kakve ne može dostići nijedan poslanik niti ijedan Bogu blizak Melek". Dakle, duša molitve nije samo njena forma: ona nas priprema da uronimo u Boga i da izgubimo svijest. Tako sve forme ostaju izvana. Tada u duši (kod tebe) više nema mjesta, čak ni za Džebraila, koji je čisti duh."

Priča se da su našeg učitelja, Sultana učenjaka, Pola svijeta, Muhammeda Behauddin Veleda (neka Bog posveti njegovu veliku dušu) zatekli njegovi prijatelji jednog dana svog zaronjenog u misli, a približavalo se vrijeme molitve (namaza). Neki su mu to doviknuli. Naš učitelj nije obratio pažnju na njihove riječi. Oni ustadoše i počeše se moliti (klanjati). Dva učenika pođoše za Učiteljevim primjerom i ne ustadoše. No, Bog je pokazao unutrašnjim očima jednom od učenika, po imenu Hadžagi, koji se molio, da su svi prijatelji koji su se molili zajedno sa svojim imamom okrenuti leđima Kibli, dok su samo dva učenika koji su slijedili Šejhov primjer bili licem okrenuti Kibli. Kada se Šejh udalji od razlikovanja mene i tebe, kada se njegovo ja poništi u Bogu i izgubi u Njegovoj Svjetlosti - "Umrite prije smrti" - tada on postaje Božija svjetlost. Ko god okrene svoja leda božanskoj svjetlosti, a svoje lice zidu, sigurno je okrenuo leda Kibli, jer je Bog duša Kible. Ovi ljudi su okrenuli lica prema Kabi, koju je Poslanik učinio Kiblom svijeta. A Bog je prava Kibla, jer je Kibla (u Meki) ustanovljena (simbolom) za Njega.

Poslanik a.s. je jednog dana uputio prigovor jednom od svojih ashaba: "Zašto mi nisi odgovorio kad sam te pozvao?" On odgovori: "Molio sam se". Poslanik mu se opet obrati: "Nisam li te je zvao?", a ovaj odgovori: "Ja sam samo jedan siroti bijednik". Učitelj kaže: "Dobro je, ako uvijek ostaneš siroti bijednik, u trenucima moći kao i u trenucima nemoći, jer iznad tvoje moći ima jedna druga, i tobom vlada božanska moć u svim stanjima. Ti nisi raspolovljen, čas bijednik, čas sretnik. Gledaj božansku moć, i smatraj se uvijek bijednim i

nemoćnim, slabim i siromašnim. Kada su lavovi, panteri, ajkule, nemoćni i dršću pred Bogom, šta može jedan slabašni čovjek? I nebesa i zemJja su nemoćni, i njima vlada Njegov poredak. On je veliki "car" (Sultan). Njegova svjetlost nije što i svjetlost mjeseca i sunca, pred kojom sve ostaje. Kada se Njegova svjetlost pokaže bez vela, nema više ni neba, ni zemlje, ni sunca, ni mjeseca, nema nikoga osim Cara (Sultana). Neki kralj kaže jednom dervišu: "Kada ti se Bog pokaže i približi, sjeti se mene." Derviš odgovori: "Kada se nađem u Njegovoj blizini i kada me obasjaju zraci sunca Njegove ljepote, ne sjećam se više ni sebe samoga: kako bih se mogao sjetiti tebe?" Kada Uzvišeni Allah odabere svoga slugu i poništi ga u Sebi Samome, ko god mu se uhvati za skute i iznese neku molbu, posrednik (šejh) ga ne mora ni spomenuti pred Bogom niti iznijeti njegovu molbu, Bog će mu Sam dati ono što želi.

Priča se daje neki kralj imao jednog omiljenog i veoma bliskog slugu. Kada bi sluga namjeravao da ode na dvor, svi oni koji su imali neke molbe povjeravali bi svoje priče i pisma, da bi ih ovaj prenio kralju. Sve je stavljao u svoju torbu; u prisustvu vladara, nije mogao podnijeti pojavu njegove svjetlosti, i onesvijestio se. Kralj je tada zavukao svoju ruku u njegovu torbu48 prijateljski govoreći: "Šta je moj sluga, koji se onesvijestio i izgubio od moje ljepote, donio ovdje?". Uzeo bi pisma i napisao na poleđini molbi poredak za uslišavanje želja svih molilaca, zatim bi sve vratio u torbu, tako da nijedna molba ne bude odbijena, nego da budu dvostruko zadovoljeni, čak i više. Sve su bivale ispunjene, a da sluga nijednu nije izložio. Što se tiče drugih sluga, koji su bili mudri i imali mogućnosti da ispričaju kralju priče njegovih molilaca, rijetko se dešavalo da i jedan od stotine njihovih zahtjeva bude zadovoljen

46 Izmet (balega) od deva-kamila, kada se na suncu isuše Arap-beduin to upotrebljava kao gorivo za vatru-grijanje

47 Rijeci jezikom "Allahu ekber".