Učitelj priča: "Nekoje rekao Kubaji Tadžuddinu: "Ovi učenjaci stižu medu nas i oduzimaju ljudima vjeru u Boga." Ovaj odgovori: "Ne, ne dolaze oni među nas i ne čine nas oni nevjernicima; Bože sačuvaj da su oni naši! Ako neki pas nosi zlatnu ogrlicu, ne zovu ga hrt. "Hrt" ima jedno drugo značenje, nosio pas ogrlicu od zlata ili od vune. Čovjek ne postaje učenjak nošenjem odijela i turbana. Učenjaštvo je osobina koja mora postojati u njegovoj suštini, i ona može biti odjevena u odijelo ili mantil, ali i ne mora. Tako je u doba Poslanika a.s. jedna grupa licemjera htjela nauditi vjeri (Islamu): oblačili su odjeću za molitvu, kako bi zaveli učenike; jer, oni ne bi mogli uspjeti u svojim smicalicama a da se nisu pokazivali kao muslimani. Kada bi jedan hrišćanin (Ferengi) ili jevrej kudio Islam, niko ga ne bi slušao. "A teško onima koji, kad molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju i nikome ništa ni u naruč ne daju!"216
Bitno je posjedovati tu svjetlost; ali ti nemaš takve čovječnosti. Traži tu čovječnost, to je ono čemu treba težiti, sve ostalo je prazna priča. Kada se nešto previše nakiti, zaboravi se skrivena namjera.
Neki bakalin je volio jednu ženu; slao joj je poruke po služavki: "Ja sam ovakav, ja sam onakav, zaljubljen sam, gorim, nemam odmora,217 tako patim zbog tvoje okrutnosti, sinoć sam bio u takvom stanju, a preksinoć u takvom i takvom", pričajući bez kraja. Služavka dode svojoj gospodarici i reče: "Bakalin te pozdravlja, htio bi s tobom to i to." Gospoda upita: "Zar tako hladno?", a služavka odgovori: "Pričao je on priče, ali u suštini to je to."
Bitna je namjera, sve ostalo je glavobolja (zamka).
213 Kada dođe smrtni čas. taj djelić čistoće
se odvaja od grumena gline, djelovanjem smrti;
Ono Sto ostane, trudiš se da sahraniš;
kako mole postojati takva rulnoća?
Kada se pokale ljepota duše, odvojena od te strvine,
ne znam kako bih opisao njeno savršenstvo.
Kada zasja sunčev sjaj iza oblaka,
kako bih mogao opisati njegovu uzvišenost?
214 Samarkand ili...
215 Zadovoljstvo i...
216 Kur’an. CVU, 3-4.
217 Ni sna, i ne mogu jesti.