Šejh nirahim reče:140 "Kada bi Sejfuddin Faruk naredio da se neko istuče, on se zabavljao razgovarajući s nekim, tako da onome koga su tukli niko ne bi uspio priteći u pomoć".
Učitelj reče: "Sve što vidiš na ovom svijetu postoji slično i na drugom svijetu; šta više, svi predmeti koji postoje ovdje, samo su uzorci sa drugog svijeta, i sve što postoji ovdje donijeto je s onog svijeta. "I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno."141
U ladice sa namjernicama se stavlja neka vrsta kašike, pomoću koje se iz svake rezerve uzima šaka bibera ih šaka smole (mastak). Rezerve su neograničene, ah ladica sadržava malo. Čovjek je poput te kašike i te prodavnice namjernica u koju su stavljeni Božiji atributi, šaka po šaka, parče po parče, u kutijicama i ladicama te prodavnice, tako da čovjek trguje sa svijetom po svojoj mjeri: parče sluha, parče govora, parče razuma, parče milosrđa, parče znanja.
Ima ljudi koji su poput pokretnih Božijih trgovaca; oni se stalno kreću, puneći kutijice. A ti ih prazniš ih rasipaš radi trgovanja; danju ih ti prazniš, a noću se one pune i snabdijevaju.
Posmatraj jasnoću očiju: na onom svijetu neće nedostajati ni viđenje, ni oči, ni razni pogledi. Tebi je poslan jedan primjerak da posmatraš ovaj svijet. Ljudski vid nije osobito jak, ali on i ne može podnijeti više. "Svi ti atributi postoje kod Nas, a Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno." Zamisli samo koliko je hiljada generacija, stoljećima i stoljećima, dolazilo, napajalo se iz tog mora, a zatim se praznilo. Zamisli, kolike su to rezerve! Što više poznaješ to more, to je tvoje srce hladnije prema onim ladicama. Trebaš zamisliti kako ljudi izlaze iz jednog takvog "Mora" i tamo se vraćaju. "Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti."142 Ovo, "Mi" - obuhvata sve čestice bića koje dolaze od Boga i vraćaju Mu se: mala, velika, živa bića se lahko pojavljuju u toj ladici, (vid, sluh, govor, razum, milosrđe, znanje i.t.d.) ali bez ladice, ona se nikada ne bi pojavila. Jer drugi svijet je suptilan, i nije dostupan pogledu. To nije iznenađujuće: zar ne vidiš kako proljetni vjetar pokreće drveće, zelenilo, ružičnjake, cvijeće, bez kojih ti ne bi mogao posmatrati ljepotu proljeća, koja nije vidljiva u samom povjetarcu? Nisu li te slike i ti cvjetnjaci odraz povjetarca? Njime struje prerijski talasi, talasi tako tanani da se ne vide bez posrednika. Tako se i u ljudskom biću skrivene osobine manifestuju nekim unutarnjim ili vanjskim sredstvom; rječju, nasiljem, ratom ili mirom. Drugačije ne bi mogao ni upoznati ljudske atribute. A kada prodreš u svoju dušu, ne uspijevaš vidjeti ništa, i osjećaš se potpuno lišenim svojih osobina koje ostaju skrivene u tebi: kao voda u moru, koja napušta more kondenzujući se u oblak, a oku se pokazuje samo kao talas. Talas to je unutrašnje previranje koje se manifestuje bez vanjskog uzroka. Kada je more mirno, ne vidi se ništa. Tvoje tijelo je obala, a tvoja duša je more. Zar ne vidiš kako se u moru kreću mnoge ribe, zmije, morske ptice i razna druga stvorenja? One izlaze, pokažu se, a zatim se ponovo vrate u more. Tvoje osobine, kao što su bijes, ljubomora, strah..., podižu glavu iznad toga mora,143 tako da možeš reći da su tvoje osobine (duboko osjećajni) suptilni zaljubljenici u Boga. Ali ti ih možeš vidjeti tek zahvaljujući odori izražavanja. Kada je skinu, njihova suptilnost sprečava da budu viđene.
137 Kur'an,LX, 1.
138 Ili straha od smrti.
139 Kur'an, LXXK, 40-41.
140 Jedan od učenika šemsi Tabrizije.
141 Kuržan,XV,21.
142 Kurian, II. 156.
143 1 ponovo se vraćaju.