Powered by Blogger.

16. Poglavlje (Ders)

Učitelj reče: "Onaj ko je voljen je lijep, ali, s druge strane, ne mora biti daje  sve što je lijepo i voljeno. Ljepota čini dio sposobnosti da se bude voljeno. Bitno ' je biti voljen; kada je nešto voljeno, u tome sigurno ima ljepote. Dio nije ; odvojen od cjeline: on je uvijek vezan s njom. U doba Medžnuna167 bilo je i , većih ljepotica od Lejle, ali ih Medžnun nije volio. Govorili su mu: "Ima žena 1 ljepših od Lejle. Pokazaćemo ti ih." A on je odgovarao: "U stvari, ja ne volim
Lejlu zbog njene ljepote. Lejla nije za mene tjelesna ljepota, ona je poput vrča. Iz tog vrča ja pijem vino; a od toga vina sam zaljubljen. Vi gledate u vrč, ali ne vidite vino. Kad bih imao zlatni vrč i ukrašen dragim kamenjem, a pun sirćeta, ili nekog drugog napitka, a ne vina, šta bih imao od toga? I stara razbijena tikva u kojoj ima vina vrijedi više od zlatnog vrča i stotine sličnih."
Da bi se razlikovalo vino od vrča potrebna je zaljubljenost, žarka želja. Tako, dva čovjeka, jedan izgladnio, deset dana bez hrane, i drugi, sit, koji je jeo svaki dan po pet puta, gledaju u hljeb. Za onog sitog, on je samo forma, za gladnog -život. Taj hljeb je poput vrča, a njegov ukus je kao ukus vina, to vino se ne može vidjeti bez apetita, bez žarke želje. Zato trebaš imati apetit i žarku želju, da se ne bi vezao za formu i da bi svuda, u bićima i u prostoru, vidio Voljenog. Oblik bića je poput vrča; nauke, umjetnosti, znanja, poput onoga što ukrašava taj vrč. Kad se vrč razbije, i ti ukrasi nestanu. Suština je u vinu koje ispunjava vrč tijela, a onaj ko pije to vino vidi da "dobra djela vječno ostaju."
Onaj koji pita ima potrebu da si zamisli dva uslova.168 Prije svega, da prizna: "Varam se. Osim ovoga što ja kažem, ima i drugih stvari." A zatim, da misli: "Postoje i druga riječ i druga mudrost, bolje i uzvišenije, koje ja ne poznajem.169" Dakle, mi znamo daje "pitanje pola znanja."170
Svako se okreće prema nekome, a svačiji Voljeni je Bog, i živimo u toj nadi. Potreban je neko ko će znati razlikovati ko je između svih najdostojniji, ko je onaj koji je primio znak od Kralja (koji je primio polo lopticu od kralja) da bi govorio o jedinom Bogu i vjerovao u Njega.
Onaj ko se utopio je poput vode: voda ima moć nad njim, a on nema moć nad njom. I plivač i utopljenik su u vodi. Ali, jednoga voda nosi, dok drugi, slobodan u svojim pokretima, nameće svoju moć vodi. Svaki pokret utopljenika - neka kretnja ih riječ - potječe od vode, a ne od njega. On je samo sredstvo. Isto tako, kada čuješ riječi iz nekog zida, ti znaš da one ne potječu od tog zida, nego od nekog drugog. Takvi su "Evlije" (odabrani): i prije nego što umru, oni su već mrtvi, oni su poput vrata i zidova; u njima ne ostaje ni trun postojanja. Oni su u ruci Svemoćnosti poput štita. Kretanje štita dolazi izvana; to je značenje riječi "Enel Hakk". Štit kaže: "Ja nisam tu", kretanje dolazi od Božije ruke. Posmatrajte taj štit kao Istinu, ne borite se, jer oni koji udaraju taj štit u stvari se bore protiv Boga i s Njim se sukobljavaju. Čuo si šta se s njima dešavalo, od Adema do današnjih dana: od Faraona, Šedada, Nemruda, ljudi Ada i Luta, Semuda, i hiljada drugih. Takav štit će postojati do Sudnjeg dana, vijek za vijekom. Neki izgledaju kao poslanici, neki kao Evlije, da bi se čisti razlikovali od zlih i neprijatelji od vjernika. Svaki "Veli" je (Božije) iskušenje za ljude; a nivo i dostojanstvo ljudi ovise od veze koja ih veže uz Veliju. Ako se pokažu neprijateljski raspoloženim prema njemu, tad se oni dižu protiv Boga, ako se ponesu prijateljski, tad se pokoravaju Bogu, jer "onaj koji ga vidi, vidio je Mene, onaj koji ga napadne, Mene je napao."171
Božije sluge su pouzdanici Njegovog obitavališta, poput evnuha. Uzvišeni Bog je pokidao sve njihove žile života i putenosti, i korijene izdaje, i pročistio ih je; tako su oni postali gospodari svijeta i tajni pouzdanici. "Dodirnuti ga smiju (mogu) samo oni koji su čisti."172
Učitelj reče: Ako je neko okrenuo leda grobu velije, on to nije učinio ni kao znak odbijanja, ni iz nemarnosti. On je svoje lice okrenuo prema njihovoj duši, jer su riječi koje izlaze iz naših usta njihova duša. Ako oni okreću leda tijelu, a gledaju prema duši, oni nisu počinili zlo.
Ja imam običaj da nastojim ne rastužiti nijedno srce. Neki u "semau" me guraju; prijatelji ih sprečavaju u tome. Ti prijekori mi se ne sviđaju. Sto puta sam rekao: "Nemojte nikoga koriti zbog mene". Zadovoljan sam onim što oni čine i imam dovoljno strpljenja.
Onim prijateljima koji mi dolaze, želeći da se ne dosađuju, kažem po nekoliko stihova da bi razmišljali; šta bih ja inače sa poezijom? j>jrezirem_pocztiu, i za mene nema ničeg goreg.. U tom pogledu, ja sam poput onoga ko vrti tripice po tanjim da bi izazvao apetit kod gosta, jer to želi.
Treba posmatrati kakve su namjernice potrebne ljudima u ovom ili onom gradu, i koje artikle kupuju, čak i ako su vrlo obični. Proučavao sam nauke i nudio sam se da učenjaci, istraživači, inteligentni ljudi i svi oni koji duboko razmišljaju dolaze kod mene i da im ja izložim neke dragocjene stvari, neobične i prefinjene. Tako je htio Uzvišeni Allah. On je zgmuo sve nauke i uložio je sve napore da bi ih preuzeo na sebe. Šta sam mogao? U našoj zemlji i kod našeg naroda nema ništa nečasnije nego biti pjesnik. Da smo ostali u našoj zemlji, živjeli bismo prema njenim običajima, i djelovali po njenim obzirima: davali bismo Časove, pisali knjige, držali govore i propovjedi, pokazivali pobožnost i činili velika djela.
Emir Pervana mi je rekao: "Bitna je akcija (djelovanje)". A ja sam rekao: "Gdje su ljudi i oni koji traže djelovanje da im pokažemo staje djelovanje? Ti tražiš riječi, ti nas slušaš: ako ne govorimo, ti se rastužiš. Tražiš djelovanje, da ti pokažemo njegovu ispravnost. Mi tražimo svijetom čovjeka kome ćemo pokazati djelovanje, i ne nalazeći mušteriju za djelovanje, mi nalazimo mušte­rije za riječi. Mi se bavimo riječima. Šta ti znaš o djelovanju? Jer, ti nisi onaj koji djeluje. Djelovanje se može prepoznati pomoću djelovanja, nauka se razumijeva naukom, forma formom, a smisao smislom. Kako na ovom putu nema putnika i kako je ta staza pusta,173 ako smo na stazi i u akciji kako će se to vidjeti? Djelovanje (akcija) se ne sastoji u molitvi i postu; to su samo oblici djelovanja. Djelovanje je skriveni smisao. Od Ademovog pa do Mustafinog doba, molitva i post su mijenjali formu, ali ne i djelovanje koje je jedan skriveni smisao u čovjeku, to je kao kad kažeš: "Lijek je djelovao", djelovanje nije forma, nego smisao. Kada se kaže: "Jedan čovjek, u jednom gradu, je funkcioner (amil)", ne nazire se nikakva forma; zvanje tog čovjeka ga označava kao "amila". Djelovanje je ljudima nejasno. Misli se da je djelovanje spoljašnosL Ako licemjer praktikuje određenu spoljašnost, on od toga nema nikakve koristi, jer u njemu nema smisla istine i vjere.
Izvor svih stvari su riječ i Glagol. Ti ne poznaješ riječ i Glagol, i ti misliš174 da su oni lišeni vrijednosti. Riječ je175 plod stabla djelovanja. Riječ se rada iz djelovanja. Uzvišeni Allah je stvorio svijet Glagolom. On je rekao: "Kun, fe jekun": "Budi" - i ono bude."176 Vjera je u srcu. Ako je ne izgovoriš rječju, ona ti ne služi ničemu. Mohtva, koja je djelovanje, nije ispravna ako ne čitaš Kur’an.177 Kada kažeš dariječ nema vrijednosti, riječ je ta kojom poričeš. Ako riječ nema vrijednosti, kako je možemo čuti od tebe? Jer, ti govoriš pomoću riječi."178
Neko upita: "Ako učinimo dobro djelo, ako se uzdamo u Boga i ako očekujemo neku dobrobit kao naknadu, da h je to štetno po nas?"


Učitelj odgovori: "Naravno, treba se uzdati (nadati). Vjerovanje je strah i nada. Neko me je pitao: "Nada je dobra, ali šta je sa strahom?" Rekao sam: "Pokaži mi strah bez nade, ili nadu bez straha." Kako mi možeš postavljati takvo pitanje, kad su oni neodvojivi jedno od drugog? Neko je posijao žito, i nada se da će žito nići, istovremeno strahujući da se ne desi neka zapreka ili nevolja. Očigledno je da nema nade bez straha, a nemoguće je zamisliti strah bez nade. Ako se nadamo i očekujemo neku naknadu ili korist, sigurno je da ćemo biti energičniji i vatreniji u svom djelovanju. To očekivanje je poput krila.
Što su krila jača, let je duži. Ako smo bez nade i lijeni, tad smo nesposobni za dobra djela i pokornost pred Bogom. Slično je sa bolesnikom koji guta gorki lijek i odriče se mnogih zadovoljstava. Kad se ne bi nadao da će povratiti zdravlje, on ne bi podnosio taj lijek.
"Čovjek je životinja koja govori"; čovjek životinjskim osobinama dodaje jezik; životinjske karakteristike su mu urođene i svojstvene. Tako je i sa jezikom (govorom). Ako on ne govori naizgled, tad govori u unutrašnjosti. On uvijek govori; kao bujica pomiješana s blatom. Bistra voda bujice je njegov govor, a blato je njegova životinjska priroda (animalnost). Blato je u njemu slučajno (akcidentalno). Zar ne vidiš da blata i tijela stradavaju i trunu, dok jezik, istorija, nauka, dobri ili loši, ostaju?
Sufija je sve, ako si ga vidio, sve si vidio, "Sav plijen je u utrobi divljeg magarca".179 Sva stvorenja na ovom svijetu predstavljaju dio te cjeline (Sufije) i on je sve.
Svi koji su dobri i svi koji su loši dio su derviša; ako on nije takav, nije ni derviš.180
Kada si vidio daje on cjelina (sve), vidio si cijeli svijet, i svi oni, koje viđaš samo su njegovo ponavljanje, a njihove riječi (riječi sufije) su totalne riječi. Kada čuješ njihove riječi, svaka riječ koju čuješ je ponavljanje.
Kada ga neko vidi na nekom mjestu, to je kao da je vidio sve ljude i sva mjesta.
O ti, koji si primjerak božanskog arhetipa, (sličan početnom stanju - Ademu a.s.) O ti, koji si ogledalo kraljevske ljepote, van tebe ne postoji ništa što je u svijetu: ono što želiš, traži u sebi samome, jer ti si sve.

164 Kur'an, VD, 50.
165 Hadisi šerif. Cf. Musiim, Sahih VI. str. 105.
166 I oni kradu vaše tajne.
167 Cf. Mesnevija. stih 3286 i dalje.
168 I da o njima razmisli.
169 Ako pitam, znaću.
170 Arapska poslovica.
171 Riječi Ebu Jezid El Bestamija, u vezi sa njegovim duhovnim uzdizanjem: citirane u raspravi En Nur min Kelimat. Abi Taifur (izd. Kairo. str. 139. objavio Abdurraltman Bajdavi pod naslovom Šatahat es Sufijeh).
172 Kuržan, LVI, 79.
173 Od nekoga ko djeluje,
174 Kao što je trnje.
175 Stablo djelovanja: djelovanje se rada iz riječi.
176 Kur’an, XXXVI, 82.
177 U toj greški koju činiš govoreći da riječ...
Ali ima razlike između riječi. "Riječ koja dolazi iz dna duše zaista prodire do srca.
179 Arapska poslovica.
180 Rumijev stih.
181 Stihovi koji se pripisuju Nedžmuddin Raziju.

No comments:

Post a Comment