Powered by Blogger.

26. Poglavlje (Ders)

Učitelj kaže: "Vaše pažnje, vaša nastojanja i usluge koje mi činite, vi prisutni ili odsutni - ako ja vjerovatno zaboravljam da vam se zahvalim za sve to, da vam odam poštovanje i izvinem vam se - to nije iz oholosti ili ravnodušnosti, ili zato što ne znam kako treba nagraditi dobročinitelja riječima ili djelom. Ali ja sam znao, po Čistoti vaše vjere, da vi to činite samo za Boga. I ja Mu prepuštam da ponudi moju zahvalnost, jer vi ste to učinili za Njega. Kada bih se izvinjavao riječima, izražavao vam svoje poštovanje i hvalio vas, to bi značilo da vam je već dat dio nagrade koju vam Bog želi dati, i da ste primili izvjesnu naknadu; jer, ta skromnost, ta izvinjenja, te pohvale ovosvjetska su zadovoljstva. Ako ste se na ovom svijetu pomučili, darujući dobra i položaje, bolje je da svu nagradu primite od Boga. Zbog toga vam se ne izvinjavam, jer izvinjenja pripadaju ovom svijetu.

Bogatstvo se ne jede; ono je željeno zbog nečeg drugog. Njime se kupuju konji, konkubine i robovi, traže visoki položaji, da bi se zaslužile hvale i komplimenti. Ovaj svijet je takav - ako si velik i poštovan, dobićeš hvale i komplimente.

Šejh Nedžari275 Buhari276 je bio čovjek od značaja i pun duha (sahibu dil) vlasnik srca. Obilazili su ga naučnici i ugledne ličnosti. Sjedili su (pred njim) na koljenima (iz poštovanja). A on je bio nepismen šejh. Ljudi su željeli čuti sa njegovih usana tumačenje Kur’ana i hadisa. On odgovori: "Ja ne znam arapski. Ali, recite mi prevod Kur’anskih ajeta i hadisa, pa ću vam objasniti značenje." Ljudi su mu prevodili svete tekstove i on ih je tumačio; govorio je daje Mustafa a.s. bio u toj i toj fazi (mekamu) kada je primio taj stih (ajet); da su stanja (ahval) te faze (mekam) bila takva i takva; objašnjavao je do u detalje "stupanj" te faze, njegove puteve i uspinjanje do nje. Jednoga dana, neki Alide, koji je predstavljao ljude svoje skupine, pohvali Kadiju (u njegovom prisustvu) i reče kako na cijelom svijetu nema takvog kadije, kako on nije nesavjestan, kako je on odbijao krčage s vinom, daje bio nepristrasan i neustrašiv, i daje samo radi Boga dijelio pravdu parničarima. Šejh reče: "To je laž da on nije tražio krčage s vinom. A ti, koji si potomak Alije, iz porodice Poslanika a.s., ti ga hvališ i govoriš kako je odbijao krčage s vinom. Zar to nije krčag vina? I ima li boljeg vina od takve pohvale u njegovom prisustvu?"

Sejhul Islam Tirmizi277 je pričao: "Sejjid Burhanuddin278 (neka Bog posveti njegovu dušu - sirr) je držao mudre govore, jer je proučavao knjige velikih učitelja, njihove tajne i njihove riječi."

Neko279 reče: "O, pa i ti proučavaš! Pa kako to da ti ne držiš takve govore?"

275


Tirmizi odgovori: "Da se pati, napreže i čini pobožna djela."

Oni rekoše: "Zašto ti ne ispričaš ono što si čitao i ne podsjećaš na to? Ti znaš izvor (uzrok, početak), a to je ono o čemu mi govorimo. Pričaj nam ti o tome."

Ovi ljudi nemaju ljubavi za drugi svijet, oni su svoje cijelo srce dali ovom svijetu; neki su došli da jedu hljeba, neki da ga gledaju; oni žele naučiti te riječi i prodavati ih. Riječi (govor) su kao mlada (arus) i kao ljepotica. Kada je neka mlada lijepa ropkinja kupljena da bi se preprodala, može li ona darovati svoju ljubav i pokloniti svoje srce? Zadovoljstvo za trgovca se sastoji u tome da proda: on je nemoćan: on kupuje ropkinju da bi je prodao; on nema te odvažnosti da kupi ropkinju za sebe. Kada neki slabić stekne lijepu indijsku sablju, on će je prodati: ako mu dopadne luk nekog junaka, i njega će prodati, jer u njegovim rukama nema snage da nategne taj luk; ipak, luk mu se sviđa zbog žice. Ali, on ne može nategnuti tu žicu. On je zaljubljen u žicu, a kada proda luk, novcem koji je dobio, kupuje rumenila i kozmetiku. Šta bolje može kupiti kad je prodao (luk)?

Ove riječi su na sirijskom! Pazite da ne kažete da ste razumjeli, jer ma koliko da ste razumjeti i zapamtili, daleko ste od razumijevanja. Razumijevanje je u nerazumijevanju. Tvoje nevolje, tvoja nesreća i tvoja bijeda potječu od tog razumijevanja: ono je za tebe ponor. Da bi opstao, treba ga izbjeći. Kažeš: "Napunio sam mijeh u moru, i u mom mijehu je sad more". To je apsurdno. Ako kažeš: "Moj mijeh se izgubio u moru", tad govoriš ispravno i oslikavaš načelo (pravilo, "asl"). Razum je dobar i poželjan dok ti pomaže da dođeš do Kraljevih vrata. A kada stigneš, odbaci ga jer je, hajduk, štetan i škodljiv. Kada dođeš Njemu, prepusti Mu se, i zaboravi na kako i zašto. Tako, na primjer, želiš da ti se sašije kaput od štofa koji još nije rezan. Razum te vodi krojaču. Dotle je razum koji te vodi krojaču koristan. Tu ga odbaci, i kod krojača ne preuzimaj inicijativu. Isto je i sa bolesnikom: razum je dobar dok ga vodi liječniku. A kada stigne, razum mu više nije koristan i bolesnik se mora podrediti ljekaru.

Uši prijatelja opažaju tvoje skrivene krike. Plemenitost duše, ljubav ili neka druga osobina se vide kod onoga ko ih u sebi nosi. Medu redovima kamila, opijena kamila se odmah raspoznaje po očima i držanju, po pjeni na ustima, itd. "Njihovi znaci su na njihovim licima zbog toga što klanjaju"280 A sve što prima korijen stabla pojaviće se na stablu, u granama, lišću i plodovima; a ako korijen ne primi ništa, stablo vene: ono što se dešava pod zemljom ne može ostati skriveno.


Tajnovitost svih šumova dolazi otuda što se iz jedne riječi razumijeva više njih, što se izvlače aluzije. Tako je sa onim ko je čitao knjigu Vasit281 ili Mutevval; kada čuje jednu riječ "tanbiha", budući je čitao njihovo tumačenje, samo jednim pitanjem on shvata principe i probleme. Na osnovu samo jedne riječi on iznosi niz zapažanja: "Razumijevam i vidim mnogo ideja koje obuh­vata ta riječ, jer sam u dugim noćima uložio tolike napore i otkrio bogatstva." Zar nije istina da smo ti proširili srce?"282 Srce se može širiti bez ograničenja. Kada se pročitaju brojna tumačenja, slušalac kroz aluzije shvata mnoge stvari; onaj koje tek početnik, jednom rječju shvata samo značenje te riječi. Šta on zna, i kakvo djelovanje na njega ostavljaju riječi? Govor je po mjeri slušaoca. Ukoliko se ona ne širi, neće se doseći mudrost. Ako bude uzimao i primao, mudrost će doći.283 Inače, on će reći: "0, čudno je da riječ ne dolazi!" A ona će odgovoriti: "O, čudno je da ti ne uzimaš!" Onaj koji se ne zalaže u slušanju, ne daje govorniku sredstvo da govori.

U vrijeme Poslanika284 a.s. neki nevjernik je imao vrijednog muslimanskog roba. Jednog lijepog jutra, gospodar mu naredi da uzme ibrike kako bi pošli u kupatilo. Usput, u nekoj džamiji, Poslanik (neka je Bog njime zadovoljan) je obavljao molitvu sa svojim ashabima. Rob reče svom gospodaru: "Molim te Bogom Velikim, pričuvaj na čas ovaj ibrik da obavim samo dva rekata molitve, i odmah se vraćam da ti služim." Ušao je u džamiju i obavio molitvu, a potom su izašli Poslanik a.s. i njegovi ashabi. Rob je ostao sasvim sam u džamiji.285 Gospodar ga je čekao do podne, dozivajući ga: "O robe, izlazi!" Rob je odgovarao: "Ne daju mi da izađem". Kada više nije mogao izdržati, gospodar promoli glavu u džamiju da bi vidio ko mu to ne da da izađe. Vidio je samo par cipela ijednu sjenku, i niko se nije micao. Reče: "Pa, ko te sprečava da izađeš." Rob odgovori: "Onaj ko tebi ne da da uđeš, Onaj koga ti ne vidiš".

Čovjek je uvijek zaljubljen u ono što ne vidi, ne čuje i ne razumije, i on to želi danju i noću. Ja sam sluga Onoga koga ne vidim. Postaje dosadnim ono što se vidi i razumije, i udaljavamo se; zato filozofi poriču mogućnost viđenja Boga, i govore: "Kad bi Ga vidio, možda bi se zasitio i izgubio interes". Ah, to nije tačno. Suniti286 kažu: "To je trenutak u kojem se Bog pokazuje u samo jednoj boji; ali svakog časa On se pokazuje u stotinu boja."

"Svakoga dana, Bog je u nekom drugom stanju."287 1 pošto se manifestuje na hiljadu načina, oni nikad nisu slični jedan drugome. Ali, ti Ga vidiš, u ovom trenu, ti vidiš Boga u Njegovim znacima i Njegovim djelima; u svakom času, vidiš Ga drugačijeg. Nijedno od Njegovih djela nije slično drugome. U trenutku radosti, On se manifestuje na jedan način, u času suza, na sasvim drugi. U trenutku straha, pokazuje se na jedan način, u trenutku nade, na sasvim drugi. Kao i Božiji postupci, manifestacije njegovih postupaka i Njegovih znakova su mnogobrojne i različite; i manifestacija (pokazivanje) Njegove Biti je i više­struka i promjenljiva. Uporedi to s ovim. Ti si jedan dio Božije moći: u svakom trenu se transformišeš na hiljadu načina i nikada nisi isti.288

Neki od Božijih sluga dolaze do Boga kroz Kur’an. Drugi, oni odabrani, dolaze od Boga i ovdje nalaze Kur’an; oni znaju da gaje Bog poslao: "Mi smo poslali ovaj Zikr i mi smo njegov čuvar."289

Komentatori kažu da se ovaj stih odnosi na Kur’an. To je tačno. Ali, on ima i ovo značenje: "Mi smo u tebe postavili jednu suštinu, jednu želju ijedan plam i Mi smo čuvar toga. Mi ih ne upropaštavamo i Mi Činimo da oni postignu svoj cilj."

Reci jednom "Allah", a zatim čekaj da te poklope sve nevolje. Neko je došao kod Mustafe a.s.290i rekao: "Ja te volim". On je odgovorio: "Pazi šta govoriš." Ovaj je ponovio: "Volim te." A on će njemu: "Pazi šta govoriš." Čovjek ponovi: "Zaista, ja te volim". Poslanik tada reče: "Sada znaj da ću te ubiti tvojim vlastitim rukama. Neka ti se Bog smiluje!"

U vrijeme Poslanika291 nekoje rekao: "Ja, ja ne želim tvoju religiju. Uzmi je sebi. Otkako sam je prihvatio, nisam imao dana mira. Moje bogatstvo je nestalo. Žena mi je umrla. Ni djeteta više nemam. Nema više ništa ni od uvažavanja, snage i požude. Poslanik odgovori: "Naravno, naša religija, gdje god dode, ne vraća se prije nego što iskorijeni sve tamo gdje je bila i ne pomete i ne obriše kuću."

"Ne dodiruje se osim čistim rukama (Kur’an)."292 Kao voljeni, dok god u tebi ima i zrno ljubavi prema sebi samome, on ti se ne pokazuje, i ti nećeš biti dostojan da se sjediniš s njim. On te neće prihvatiti. Potrebno je da se potpuno odrekneš sebe samoga i svijeta, da postaneš vlastiti neprijatelj, da bi Prijatelj okrenuo Svoje lice tebi. Naša vjera, tamo gdje stigne, ne ostavlja srce a da ga ne uputi Bogu i ne odvoji od svega što ne treba da ima. Poslanik kaže: "Zato ti nemaš mira, i taj jad je povraćanje nekadašnjih užitaka. Dok god ih ima u tvom stomaku, nećeš dobiti ništa za jelo. Niko ne jede dok povraća. Prvi obrok se uzima kada povraćanje prestane. I ti čekaj i hrani se jadom. Kada imamo jada, tada povraćamo. Nakon povraćanja dolazi užitak, bez briga, cvijet bez tmja, vino koje ne otupljuje. Konačno, u tom trenutku ti tražiš danonoćno mir i odmor, ali postići ih na ovom svijetu nije moguće. Ipak, ni jednog jedinog časa ne živiš bez želje za njima. Mir koji na ovom svijetu nalaziš je poput munje koja bljesne i nestane; kakva munja! Munja puna leda i kiše, puna snijega i muke.

Tako je neki čovjek želio otići u Anadoliju.293 Išao je prema Sezareji i nadao se da će stići u Anadoliju, uporan u svom nastojanju, mada je tim putem nemoguće stići do Anadolije. A onaj ko se uputio ka Anadoliji, bio on šepav i iscrpljen, stići će, jer je pošao pravim putem. Postoje nemoguće postići bilo šta na ovom ili onom svijetu bez muke, onda posveti svoje napore onom drugom svijetu, da ne bi bili uzaludni. Kažeš: "Muhammede, uzmi sebi ovu vjeru (Is­lam) jer ja nemam mira." A naša vjera (Islam) ne ostavlja nikoga dok ga ne dovede do cilja.

Priča se kako je neki učitelj bio toliko siromašan daje, i u sred zime, nosio pamučnu odjeću. Poplava je sa bujicom donijela medvjeda iz planine. Glava mu je bila pod vodom. Djeca su vidjela medvjedova leđa, te rekoše: "Učitelju! Nekakvo krzno je upalo u rijeku, a tebi je hladno. Uzmi ga." I učitelj se, iz puste nužde, baci u vodu da bi dohvatio krzno. Medvjed ga dočepa oštrim kandžama, i učitelj se uhvati s njim u koštac u vodi. Djeca povikaše: "Učitelju, donesi krzno; ako ne možeš, izlazi iz vode." On reče: "Pustio sam ja krzno, ali ono mene ne pušta. Šta da radim?"

Kako bi te mogla pustiti čežnja (ševk) za Bogom? Ovdje, treba činiti dobročinstva, dane bismo bili prepušteni sami sebi; mi smo u Božijimrukama, kao što dijete u svom djetinjstvu zna samo za majku i mlijeko.294 Da li ga je Uzvišeni Bog tu ostavio? On ga je doveo do toga da jede hljeb i da se igra, i doveo ga je do razumnog stanja. Naša situacija je, u pogledu drugog svijeta, slična situaciji djeteta. Jedna druga prsa ti daju mlijeko; ona te ne napuštaju i pomažu ti da dosegneŠ jedan stupanj na kojem shvataš da je ono što je prethodilo bilo stanje djetinjstva, i ništa drugo. "Iznenađuje me jedna vrsta ljudi koji su privučeni Džennetu svojim sponama i svojim lancima."295 "Uhvatite ga i vežite ga"296 Bacite ga u Džennet, zatim u ujedinjenje, u Njegovu ljepotu, a potom u Njegovo savršenstvo.

Ribolovci ne izvlače ribu odjednom. Kad joj je udica u grlu, malo je povuku, kako bi riba izgubila krv i oslabila; prestanu vući, a onda opet povuku, kako bije sasvim iscrpili. Kada kandže ljubavi uhvate čovjeka oko vrata, Uzvišeni Bog ga ubija malo po malo, da bi sve nečiste snage i krv izašle malo po malo iz njega." "Bog je taj koji priteže i popušta."297 La ilahe illallah (nema boga osim Allaha) je vjerovanje običnog čovjeka; a vjerovanje elite je "La Huve illa Huve" ("Nema Njega osim Njega"); kao kada neko sanja daje postao kralj, i sjedi na prijestolju, sa svim slugama, komornicima i emirima oko sebe. On kaže: "Ja moram biti kralj, nema drugog kralja osim mene". Orrto govori u snu. A kad se probudi, i ne vidi nikoga u svojoj sobi, tada kaže: "Ovo sam ja, nema nikog drugog do mene." Da bi se vidjela istina, potrebno je budno oko; uspavano oko ne može vidjeti i to nije njegova dužnost.

Svaka kategorija ljudi negira druge kategorije. Ovi kažu: "Mi smo u pravu; naše nadahnuće je istinsko (vahj), a kod drugih je lažno." Druga kategorija kaže isto. Tako se sedamdeset dvije sekte međusobno optužuju, tvrdeći jedne za druge da su lišene nadahnuća. Tako su, što se tiče nedostatka nadahnuća, svi jednodušni, ali ipak ima neko ko posjeduje nadahnuće. I to svi jednodušno priznaju. Ali, potrebna je lojalna i inteligentna osoba koja ima moć razliko­vanja, da bi odredila koje taj. "Vjernik ima moć razlikovanja, on je inteligentan, učen i mudar"298 a vjera je ta moć razlikovanja i razumijevanja.

Neko upita: "Oni koji ne znaju su brojni, a oni koji znaju su rijetki. Ako bismo nastojali napraviti razliku između onih koji ne znaju i nemaju vrijednosti, i onih koji imaju vrijednost, to bi zahtijevalo mnogo vremena." Učitelj odgovori: "Mada su oni koji ne znaju mnogobrojni, dovoljno je upoznati neke od njih, da bi se upoznali svi. Isto tako, zahvaljujući jednoj pregršti žita, ti možeš upoznati sve žitnice svijeta; ako probaš parče šećera, čak i ako postoji sto vrsta halve, znaćeš da su sve one napravljene sa šećerom, jer poznaješ šećer. Ako neko pojede parče šećerne trske i ne prepozna šećer, taj bez sumnje ima dva roga!

Ukoliko vam ove riječi izgledaju kao ponavljanje, to je stoga što niste razumjeli prvu lekciju; dakle, tada o ovoj temi treba još govoriti. To je kao kad kod nekog učitelja neko dijete uči tri mjeseca, a nije otišlo dalje od toga da zna da "slovo elif nema ništa". DjeČakov otac dode i kaže učitelju: "Nećemo vam ostati dužni. I ako se to desi, daćemo vam više." Učitelj odgovori: "Ali, niste vi pogriješili ni u čemu, dijete nije sposobno da ide dalje." Zatim on pozva dijete i reče mu: "Reci: Elif nema ništa." Dijete reče: "On nema ništa". Ono nije moglo izgovoriti Elif. Tad učitelj reče: "Vidiš kako stoje stvari. Kad nije odmakao dalje od Elifa i nije ga naučio, kako ga mogu ja naučiti nešto više?" Otac će: "Neka je hvaljen Bog, Gospodar dvaju svjetova".

Što se tiče onoga što smo rekli prije jela: "Neka je hvaljen Bog, Gospodar svjetova!", to ne znači da su hljeb i napredak rijetki. Hljeb i napredak su neograničeni; ali, nestalo je apetita, i zvanice su site. Govori se: "Neka je hvaljen Bog", zato što taj hljeb i taj napredak kao da nisu od ovog svijeta, jer ti možeš uživati u hljebu i napretku ovog svijeta i bez apetita. Možeš, ako se prisiliš, pojesti sve što želiš. To su nežive stvari, i od njih možeš činiti šta hoćeš, one nemaju duše da bi se povukle odande gdje im nije mjesto. Za razliku od božanskog napretka kao što je mudrost, i koji je živi napredak: dok god imaš apetita i pokazuješ živu želju, mudrost ti dolazi i postaje tvoja hrana. Kada nestane apetita i želje, ne možeš ga ni jesti ni privući, čak ni na silu. On se skriva pod velom i ne pokazuje se.

Učitelj je pričao priče o "kerametima".299 Govorio bi: "Ako neko ode odavde do Kjabe u jednom danu ili u jednom trenu, to nije ni čudno ni neobično. Tako čini "samun" (saharski vjetar), on može u jednom danu ili u jednom trenu otići bilo gdje. Čudo je ono Što te prenosi iz jednog nižeg u jedno više stanje, i čini da putuješ s jednog na drugo mjesto, iz neznanja prema inteligenciji, iz neživog stanja u život. Kao što si nekad bio prašina, zatim mineral, pa si došao do biljnog carstva, da bi iz biljnog carstva prešao u carstvo klice i embriona. A iz klice i embriona, u životinjsko carstvo, a iz životinjskog carstva u ljudski rod.300 To su "kerameti". Uzvišeni Bog ti je skratio taj put. Tokom svih etapa i puteva kojima si prošao, ni u tvojoj svijesti ni u tvojoj imaginaciji nije bilo ničega što bi ti označavalo put i cilj.301 Bio si nošen, i jasno vidiš da si stigao; tako ćeš biti doveden i u stotinu drugih drugačijih svjetova. Ne poriči ta čuda; ako ti budu kazana, prihvati to."

Omeru (neka je Bog njime zadovoljan) su ponudili vrč pun otrova.302 On upita: "Čemu služi taj vrč?", i rekoše mu: "Da bi neprimjetno ubio nekoga; daš mu malo, i on umre. Ako postoji neki neprijatelj koga se ne može ubiti sabljom, sa malo ovog otrova može se tajno smaknuti". On odgovori: "Pa to je odlična stvar. Dajte da ga ja popijem jer u meni ima jedan veliki neprijatelj kojeg ne mogu ubiti sabljom, a na svijetu za mene nema goreg neprijatelja od njega." Rekoše: "Ne treba popiti sve odjednom. Dovoljna je jedna kap. Ovaj vrč je dovoljan za sto hiljada ljudi." A Omer će: 'Taj neprijatelj i nije samo jedna osoba, nego kao hiljadu neprijatelja, uništio je stotinu hiljada ljudi." Uze vrč i ispi ga odjednom. Svi koji su se tu zatekli postadoše muslimani i rekoše: "Tvoja vjera je prava". A Omerreče: "Vi ste svi postali muslimani, ali onaj bezbožnički neprijatelj još nije". Omerova namjera nije bila da postigne vjerovanje ovih ljudi. On je posjedovao tu vjeru, ali, on je želio još više, vjeru pravih vjernika (sadika); njegov cUj je bila vjera poslanika i odabranih; nadao se istinskoj sigurnosti.

Cijelim svijetom se pročula slava jednog lava. Neki čovjek je, iz radoznalosti, stigao iz daleka u Šumu u kojoj se ovaj nalazio. Da bi vidio lava, proveo je godinu dana prolazeći etape; kad je stigao u šumu, vidio ga je iz daleka; ostao je na mjestu, ne mogavši dalje. Rekoše mu: "Konačno, prešao si toliki put radi zadovoljstva da vidiš tog lava; ali, lav ima jednu osobinu; ako mu neko priđe bez straha i nježno ga pomiluje, lav mu neće ništa; ali, ako ga se neko boji, on se naljuti i ponekad ga i ubije, zbog sumnje koju osjeća." I rekoše mu još i ovo: "Pošto je to tako, a ti si cijelu godinu putovao i sad si stigao blizu lava, zašto si zastao? Pridi korak bliže." Niko nije imao hrabrosti da se približi. Čovjek će: "Bilo je lahko preći velike udaljenosti; ali sada ne mogu da se pomaknem ni za jedan korak". Omerov cilj, u pogledu vjere, bio je taj korak: pomaći se za jedan korak prema lavu; rijetki su oni koji se odvaže. To čine samo pripadnici elite i bliski prijatelji Božiji. Ostali koraci su tragovi tog koraka. Ta vjera pripada samo Poslanicima koji se odriču vlastitog života (svoga ja).

Prijatelj je dobra stvar, jer on vjeruje i živi misleći na prijatelja. Nije čudo što je Medžnun dobivao snagu misleći na Lejlu i što gaje to pothranjivalo. Kada misao na ovozemaljskog dragoga daje toliko snage i učenika, zašto bi onda bilo čudno ako božanski Prijatelj daje snagu Svome prijatelju i kada je prisutan i kada je odsutan? To nije puka mašta; to je duša svih istina i ona se ne može nazvati maštom (imaginacijom).

Svijet se temelji na imaginaciji.303 Ti vjeruješ daje ovaj svijet stvaran jer ga ti vidiš i jer je dodirljiv, ti nazivaš imaginacijom sve duboke realnosti kojima je ovaj svijet podređen. To je suprotno (onome što je tačno). Imaginacija je ovaj svijet i Realnost može stvoriti stotinu sličnih svjetova, koji truhnu, propadaju i nestaju; ona može stvoriti ijedan bolji svijet koji ne stari, koji je daleko od toga da bude nov ili star; ono što od njega zavisi ima tu osobinu da bude novo ih staro. Onaj koji je stvorio to dvoje daleko je od njih i iznad njih je.304 Arhitekta u mislima projektuje kuću i zamišlja slike: zamišlja njenu dužinu, širinu, terasu, dvorište. Te slike nisu imaginacija: iz te imaginacije proizilazi realnost i ovisi od nje. Čovjek koji nije arhitekt i koji razrađuje u mislima oblike i slike, koristi maštu; po običaju, ljudi takvoj osobi koja nije arhitekt i ne poznaje tu vještinu, govore: "Ti se baviš maštarijama".

275 Nadžari.

276 Cf. Rumijev Divan. I, 1534.

277 Cf. Feridun, Risala, str. 121.

278 Burhanuddin Muhakkik. Rumijev učitelj.

279 Mevlana. Neko od prisutnih.

280 Kur’an, XLVIII, 29.

281 "Vasit" je vjerovaino Gazalijeva rasprava o pravnoj nauci Šafija; "Tanbih" bi trebao biti šafijski udžbenik od tbuIshakesŠirazija(XIst. poli.).

282 Kur’an.XCIV, 1.

283 Ta rije' je poput mlijeka usred duše /Ako se ne doji, ne može lahko teći/. Kada je slušalac žedan i u potrazi/i mrtav bi govornik uskrsnuo/ Kada je slušalac živ, pažljiv/1 nijem govornik bi progovorio sto jezika.

284 Cf. Mesnevija. III. 3055 i dalje, i Mazani" od Behauddina Veleda str. 77.

285 Obuzet prizivanjem i molitvom.

286 Oni koji traže istinu.

287 Kur’an. LV. 29.

288 I "za svaku novu stvar, postoji zadovoljstvo".

289 Kur’an, XV, 9.

290 a. Gazali, Ihja, IV. str. 209.

291 Cf. El-Vahidi, Ashabun Nuzul. str. 231.

292 Kur’an, LXV1,79.

293 Nema boga osim Allaha.

294 Nema boga osim Allaha.

295 Cf. II poglavlje.

296 Kur’an. LXIX, 30.

297 Kur’an, II, 245.

298 Hadisi Šerif. Cf. al-Munavi, Kunuz, su. 136; Sujuti. El Džamius Sagir. T. II, str. 184.

299 Čuda, nadnaravna djela. Djela van prirodnih vidljivh Božanskih zakona. Božanska moć, snaga, mudrost

300 Cf. gore, V poglavlje.

301 Došao si iz nepostojanja u postojanje.

Reci mi kako si stigao?

Sligao si pijan.

Puteva kojima siprofao, ne sjećaš se Ali ja ću ti otrkiti jednu tajnu: Začepi uši i slušaj me Ostavi razum i onda me shvati Ne, neću ti reći: još nemaš zrelosti Ti si u proljeću, nisi stigao do ljeta.

302 Mesnevija. V.4238.


No comments:

Post a Comment