Vidio sam ga u obliku divlje životinje, a na sebi je imao kožu lisice. Pokušavao sam ga uhvatiti; stajao je na maloj terasi, posmatrajući stepenište. Podigao je ruke i skočio.353 Zatim ugledah Dželali Tabrizija pored njega, u obliku lasice354 koja se nakostriješila. Uhvatili je baš kad me htjela ugristi.
Stavih joj glavu pod noge i tako je uvmuh da joj sva utroba izađe. Posmatrao sam ljepotu njene kože, te rekoh: "Zaslužuje da bude napunjena zlatom, draguljima, biserima, rubinima, i još dragocjenijim stvarima". Zatim rekoh: "Uzeo sam što sam htio, sad idi, ti koja ideš kuda hoćeš, i skači355 u onom smjeru koji smatraš pravim".
I zaista, on skoči356 plašeći se da će biti savladan, ali poraz je bio njegova sreća. On je bez sumnje imao istu profinjenost kao i nebeska tijela (meteoriti); te stvari su prodrle u njegovo srce, i htio je sve otkriti. Odabrao je put i nastojao ga se držati, i uživati u tome, ali nije mogao ostati na njemu. Jer "arif' je u takvom stanju da se ne može namamiti zamkama koje nisu podesne čak ni za lov divljači. Ako je ispravan i prav, tada je "arif slobodan da ga uhvati na takav način na koji nikome nije moguće, osim ako on sam na to ne pristane.
Sjediš u zasjedi, vrebajući zvijer; ona te vidi, vidi i tvoje skrovište i tvoje lukavstvo, i slobodna je da bira. Putevi kojima prolazi nisu zapriječeni, i ona ne prelazi preko tvoje zasjede. Ona prolazi samo putevima koje je sama izabrala, a "Allahova zemlja je prostrana."357 - "A od onoga Što On zna - drugi znaju samo onoliko koliko On želi".358
Osim toga, jednom rečene ili shvaćene, te tankoćutnosti gube svoju osobinu i kvare se u dodiru s tobom. Isto tako, svaka stvar koju kaže ih shvati "arif', bila ona pokvarena ili dobra, ne ostaje takva, nego postaje drugačija, uvijena i pokrivena milostima i čudesima. Zar nisi vidio kako je batina (štap) u Musaovoj ruci bila umotana u ogrtač i kako ništa od njene prirode (batine) nije ostalo? Isto je bilo i sa stubom koji je jecao359 i sa štapom u Poslanikovoj ruci i sa molitvom na Musaovim usnama i sa gvožđem u Davudovoj ruci,360 kao i sa planinama koje su promijenile svoju ćud;361 sve se izmijenilo. Takve tankoćutnosti i molitve, kada padnu u ruke nekog mračnog i tjelesnog bića, ne ostaju više ono što su bile.
Dok god u tvojoj prirodi postoji vezanost za život, Kjaba će za tebe biti krčma, uprkos tvojim obrednim molitvama.362
"Nevjernik jede sa sedam utroba",363 a magarčić kojeg je usvojio smetljar-neznalica, jede sa sedamdeset utroba; i da je jeo, sa samo jednom, ipak bi jeo sa sedamdeset utroba; jer svaki dio jedne mrske cjeline je jednako mrzak, kao što je svaki dio drage cjeline jednako drag. Kada bi taj smetljar bio ovdje, prišao bih mu i dao bih mu jedan dobar savjet, i ne bih ga ostavio dok ne bi otjerao i udaljio (magarca): jer on kvari cijelu njegovu vjeru, njegovo srce, njegov duh i inteligenciju. Bilo bi bolje da ga je naveo na neke druge loše navike, na primjer na alkohol i pjevačice, jer ga je milostivi gospodar od toga mogao izliječiti. On je napunio kuću prostirkama za molitvu - a bolje bi bilo da je u njih zamotan i spaljen, kako bi mu smetljar mogao pobjeći, i njemu i njegovoj zloći! Jer on kvari njegovo povjerenje u gospodara koji udjeljuje milost, on o njemu govori loše u njegovom prisustvu, dok ovaj šuti i uništava svoju dušu. Namamio gaje pomoću brojanica, besjeda i molitvi.
Možda će Bog jednoga dana otvoriti oči smetljaru, pa će on vidjeti kakav je gubitak pretrpio i šta gaje udaljilo od gospodara koji udjeljuje milost. Tada će sam prerezati svoje grlo i reći: "Ti si me ubio, zatrpavajući me mojim grijesima i lošim djelima; u otkrivenim tajnama su viđeni zloća mojih postupaka i moja kriva i buntovnička vjerovanja, sakupljena iza mojih leđa u jednom uglu moje kuće. A ja sam ih bio sakrio od milostivog gospodara, i stavio iza svojih leda, ali on je primijetio sve što sam krio i rekao mije: "Šta mi skrivaš? Tako mi Onoga u čijoj se ruci nalazi moja duša, da sam pozvao te bezbožničke slike, one bi pošle prema meni, jedna po jedna, uočljive, otkrivajući se i obavještavajući me o sebi i onome što se u njima krije."
Neka Bog spasi podačene (putnike) od onih nasilnika koji zaprečavaju Božiji put lažnom pobožnošću!
Kraljevi igraju polo u areni da bi pokazali ljudima u gradu, koji ne mogu doći na bojno polje da prisustvuju bitkama, kako se bore oni koji se izazivaju i koji odsijecaju glave neprijateljima i kotrljaju ih kao lopte po areni, kako se organizuju juriši, napadi, povlačenja. Dakle, ta igra u areni je astrolab ozbiljnih borbi na bojnom polju. Isto tako, za Božije ljude, obredna molitva i "sema" predstavljaju način da se pokaže prisutnima kako se oni u osami pokoravaju Božijim naredbama i zabranama. Pjevač u semau je kao imam u obrednoj molitvi (namazu). Vjernici ga prate. Ako on pjeva (uči) teško, oni teško plešu, a ako pjeva lagano, oni plešu lagano, odražavajući (svojim spoljnim ponašanjem) svoju unutarnju saglasnost sa onim koji daje naređenja i zabrane.