Fakira (sufiju) je bolje ne pitati ništa; jer, pitanja bi ga mogla navesti i natjerati da stvara laži. Zašto? Kada mu tjelesni čovjek postavi pitanje, on mu mora odgovoriti; a njegov odgovor ne može biti ono što bi trebalo biti, jer slušalac nije ni dostojan ni sposoban da primi takav odgovor; takav zalogaj nije za takva usta i takve usne. Fakir će, prema sposobnosti i sudbini svog slušaoca, morati dati neki lažan odgovor da bi ga se oslobodio. Mada je sve Što fakir kaže istinito, taj odgovor, u poredenju sa istinom, lazanje; za slušaoca, taj odgovor je čak iznad istine.
Neki derviš je imao jednog početnika koji je za njega sakupljao milostinju. Jednoga dana, ovaj kao milostinju donese svom učitelju jelo. Derviš pojede jelo, a kada je pala noć, poče sanjati erotske snove. On upita svog učenika: "Od koga si donio onu hranu?" Ovaj odgovori: "Dala mi je jedna lijepa djevojka." Učitelj reče: "Bog zna da nisam sanjao takve snove već 20 godina; to je djelovanje te hrane." Derviš se mora čuvati dane jede hranu od bilo koga, jer je on osjetljiv, i javljaju mu se stvari i potresaju ga, kao kad se na bijelom i čistom odijelu nade crna fleka. Na odijelu koje je potamnilo nakon godina od prljavštine, ne vide se hiljade prljavština i masnih mrlja. Tako se derviš mora paziti da ne jede hranu od ljudi koji su nepravedni i koji rade nečista i putena (nefska) djela; jer, na njega hrana djeluje i prožima ga lošim mislima: nisu li jela koja mu je poslala mlada djevojka pobudila u njemu erotske snove? To Bog zna najbolje!