Neko je rekao: "Mevlana ne govori". Ja kažem: "Moja imaginacija je privukla tu osobu; moja imaginacija joj ne kaže: Kako si? ili: Kako se osjećaš?. Ona ju je privukla bez riječi." Ako je tako moja realnost37 privuče i odvede na neko drugo mjesto, šta tu ima čudnog? Riječ je sjenka Realnosti i njeno oruđe. Ako sjenka privlači, Realnost će pogotovo. Riječ je samo izlika: ono što privlači čovjeka čovjeku, je srodnost koja ih veže, a ne riječ. Vidjeti stotine hiljada čuda i čudesa, a ne uživati u tom dijelu poslanstva i svetosti, ne vrijedi ničemu. Ta uzajamnost donosi grozničavost i nemir. Ako u slami nema malo ambre,38 ona nikada ne bi težila ambri; i jedna i druga imaju neku nevidljivu i skrivenu homogenost. Zamisao o nekoj stvari nosi čovjeka prema toj stvari. Zamisao o vrtu usmjerava čovjeka prema vrtu, zamisao prodavnice prema prodavnici. Ali, ove zamisli su varljive. Ti ideš negdje, a zatim žališ i kažeš: "Zamišljao sam daje to dobro, ali to nije bilo tako." Zamisli su poput velova iza kojih se neko krije. Svaki put kada zamisao nestane i kada se istine pokažu bez velova, to je otkriće: tu ne može biti žaljenja. Svaka stvarnost koja te privlači samo je ta stvarnost i nijedna druga, ona je uvijek ista. "Dan, kada će istine biti stavljene na probu." Mi kažemo daje u istinu stvar koja nas privlači jedna, ah ona izgleda višestruka. Zar ne vidiš da su ljudske želje različite? On kaže: "Želim jesti tutmač, burek, halvu, "Qelya", voće, datule." Kada ih slušamo, ove riječi se razlikuju, ali njihovo porijeklo je isto: njegova glad. Kada se zasiti, on kaže: "Neću više ništa". Očigledno je da u osnovi njegove želje nisu bile desetine ni stotine stvari, nego samo jedna.
"Nabrojali smo ih samo zato da ih stavimo na kušnju";39 ovo mnoštvo stvorenja je kušnja; tako se kaže da je ovaj jedan, a da je onih stotinu, da je odabrani (od njih) jedan, a mnogo je ljudi; nije li ovo jedna velika kušnja? "Možemo ih nabrojati samo zato da ih stavimo na kušnju." Ljudi bez ruku, bez nogu, bez inteligencije, bez duše, koji se miču kao u čaroliji i kao da su od žive;kažeš da ih je šezdeset, ili stotinu, ili hiljadu, a daje ovaj jedan; ali, u stvari, oni su ništa, a on je hiljada, i sto hiljada, i hiljada hiljada.
"Malobrojni su kada se broje, brojni kada se kreću (rade)."40
Neki kralj je dao porciju hljeba jednom vojniku između njih stotinu. Vojska mu je prigovorila. Kralj reče u sebi: "Jednog dana ćete shvatiti razlog." Na dan bitke, sva vojska se razbježala, a samo je taj vojnik ostao da se bori. Kralj tada reče: "Vidite, to je razlog mog izbora."
Čovjek mora očistiti od svih predrasuda svoju sposobnost razlučivanja i tražiti prijatelja u vjeri, jer je vjera spoznaja prijatelja. Ali, kada čovjek provodi život sa ljudima bez moći rasuđivanja, njegovo prosuđivanje otupljuje, on više ne može raspoznati prijatelja vjere. Ti hraniš svoje tijelo, a princip ljudskog bića je rasuđivanje, koje nedostaje tom tijelu. Zar ne vidiš daje luda, mada ima i ruke i noge, lišena sposobnosti rasuđivanja?41 Rasuđivanje je jedan prefinjeni smisao koji te pokreće; a ti se, danju i noću, mučiš da nahraniš ono što nema moći rasuđivanja, i misliš da rasuđivanje zavisi od njega. Kako se možeš baviti samo svojim tijelom, a zaboraviti na rasuđivanje? Tijelo postoji zahvaljujući moći rasuđivanja, a ne obrnuto. Ta svjetlost izlazi iz očiju, ušiju,... Bez tih otvora, ona bi izmislila druge prozore. Ti postaviš ispred sunca jednu svjetiljku i misliš da pomoću nje vidiš sunce. Čemu ta svjetiljka? Zar se sunce ne vidi samo i bez nje?
Ne treba gubiti nadu u Boga,42 to je početak sigurnog puta. Ako ne koračaš tim putem, saznaj barem njegov početak, i ne reci: "Počinio sam greške". Trudi se da uvijek budeš ispravan i ništa neispravno te neće poviti. Ispravnost je štap Musaov a.s., a iskrivljenost je magija.43 Kada je ispravnost očigledna, ona guta magiju. Ako činite zlo, činite ga sebi samima. Šteta ne dotiče Boga.
Šteta je doći do mora da bi se uzeo jedan vrč vode, kad u njemu ima bisera i stotine hiljada dragocjenosti. Voda, kakva je njena vrijednost? A mudraci, čime se oni ponose?Šta to oni čine, dok je cijeli svijet samo pjena na moru? To more je spoznaja mudraca. A biser, gdje se on nalazi? Ovaj svijet je pjena puna grančica. Zbog kretanja talasa, uzburkanog mora, ta pjena poprima izvjesnu ljepotu. "Uljepšali smo za ljude ljubav prema stvarima koje žele: žene, djecu, zlato i srebro, rasne konje, životinje i polja; sve su to bogatstva ovog života." Bog je rekao "uljepšali" da bi pokazao da ove divote nisu lijepe same po sebi: njihova ljepota je posuđena i donesena s druge strane. To je lažno parče presvučeno zlatom; svijet je, poput mjehurića pjene, to parče lažno i bez vrijednosti; ali, mi smo ga pokrili, pozlatili. To je značenje riječi: "uljepšali za ljude".
Ljudsko biće je božanski astrolab, ali za dobro poznavanje astrolaba je potreban astronom. Ako neko ko prodaje povrće ili začine posjeduje astrolab, kakve će koristi imati od njega? I šta će mu taj astrolab otkriti u pogledu stanja na nebu, njegovih rotacija, utjecaja i kretanja? Zato je astrolab od velike koristi za astronoma, jer "Onaj koji spozna samog sebe, poznaje i svog Gospodara".
Kao stoje taj bakreni astrolab ogledalo sfera, tako je i ljudsko biće, za koje je Bog rekao "Mi smo oplemenili sinove Ademove", Božiji astrolab. Kada se Al-lah uzvišeni pokazao čovjeku i učinio ga svjesnim Svoga postojanja, od tada taj Čovjek, u astrolabu vlastitog bića vidi u svakom času, u svakom trenu, odsjaj Boga i Njegove ljepote bez premca. I ta ljepota nikada ne nestaje sa tog ogledala.
"Oni nose Šarene svile, ne kao ukras, nego da bi očuvali svoju ljepotu."
37 Univerzalni čovjek (El insanul kamil) jeste sveobuhvatna pojava Bofijih imena u koje spadaju svi poslanici i evlije, a posebno oni najveći (kutbovi) čije je vanjska realnost kao i realnost običnih ljudi, ali čija unutarnja "Realnost" obuhvata sve mogućnosti koje pripadaju Univerzumu. Ova "Realnost" se zove još i El-Hakki-katul'Muhammedija. 38 Poseban miris koji se nalazi i dobiva od kita i jedne vrste indijske riže, slama ima miris ambre, sličan mirisu dobijenom od kita (ambra). 39 KuižanskiajetLXXIV,31.
|