Mi smo poput pehara koji pluta na
vodi. Pehar na vodi nije vlastiti gospodar, on je prepušten na milost i
nemilost vode.
Neko reče: "Vaša primjedba
je općenita; jer, ima onih koji su svjesni toga da su na vodi, i onih koji to
nisu."
Učitelj odgovori: "Ako je
moja primjedba bila općenita, onda tvrdnja,[1]
"Srce vjernika stoji između dva prsta Milostivog."[2] ne bi bila tačna. I
Bog je rekao: "Milostivi poučava Kur'anu."[3]
Ali, to učenje se ne može uopštavati. Bog nam je dao sve nauke. Čemu to
specificiranje Kur’ana? Isto tako. "On je stvorio nebesa i zemlju."[4] Čemu ta specifikacija
nebesa i zemlje, kad je Onstvorio sve? Nema sumnje da svi pehari plutaju na vodi Njegove moći i
Njegovog proviđenja (mešiat). Ako se doda nešto neukusno, postaje se
nepristojnim. Kao kad bi se reklo: "O Stvoritelju nečistoća i
prljavština". Treba reći samo: "O Stvoritelju nebesa", ili
"O Stvoritelju umova". Ovdje, specificiranje ima neke koristi, mada
je uopšteno. Specificiranje znači neki izbor. Ukratko, pehar pluta po vodi i
voda ga odnosi na očigled drugih pehara. A neki drugi pehar je tako nošen
vodom, da izaziva bijeg drugih pehara koji odlaze daleko. Oni ga se stide; voda
ih navodi da bježe i daje im sposobnost za to navodeći ih da kažu:
"Gospodaru, povećaj našu udaljenost od tog pehara." Onim peharima
koji su posmatrali prvi pehar, voda sugeriše da kažu: "O Gospodaru,
približi nas onom peharu." Onaj ko gleda općenito na stvari, smatra da je ovisnost
oba pehara od vode jednaka. Drugi odgovori: "Da ti vidiš ljupkost i
vještinu s kojima pehar pluta na vodi, ti se ne bi usudio ocjenjivati ih po
istoj mjeri."
Tako žena koja je voljena, s
tačke gledišta života, učestvuje u prljavštinama i razvratnim stvarima. Ali, zaljubljeni nikada ne pomišlja da bi između njegove drage i prljavštine mogla postojati zajednička mjera; međutim, u oba slučaja se radi o tjelesnim i prostornim bićima, smještenim u srcu šest smjerova, prolaznim, podložnim uništenju, i koja posjeduju zajedničke osobine. Ako mu
neko napomene (istakne) njegove stvarne atribute, on ga posmatra kao neprijatelja, kao vlastitog Iblisa. A takvo uvjerenje je toliko ukorijenjeno u tebi,[5] da nije moguće više raspravljati o njemu; jer, naša rasprava se treba ticati ljepote, a pokazati ljepotu nekome koje svjetovan, škodljivo je, ako on toga nije dostojan. "Ne učite mudrosti onoga ko je nije dostojan, inače ste povrijedili mudrost; i ne sprečavajte onoga ko je dostojan mudrosti da se nauči mudrosti, inače ćete povrijediti njega."[6] Mudrost nije nauka polemisanja, nego više, sposobnosti viđenja (vizije).
neko napomene (istakne) njegove stvarne atribute, on ga posmatra kao neprijatelja, kao vlastitog Iblisa. A takvo uvjerenje je toliko ukorijenjeno u tebi,[5] da nije moguće više raspravljati o njemu; jer, naša rasprava se treba ticati ljepote, a pokazati ljepotu nekome koje svjetovan, škodljivo je, ako on toga nije dostojan. "Ne učite mudrosti onoga ko je nije dostojan, inače ste povrijedili mudrost; i ne sprečavajte onoga ko je dostojan mudrosti da se nauči mudrosti, inače ćete povrijediti njega."[6] Mudrost nije nauka polemisanja, nego više, sposobnosti viđenja (vizije).
Cvijet i voće se ne razvijaju u jesen; za njih bi to značilo
suprotstaviti se jeseni: to znači da joj se oni nikada ne mogu oduprijeti niti
se sukobiti s njom; nije u prirodi cvijeta da se sukobljava sa jeseni. Ako[7]
sunčev pogled obavi svoj posao, cvijet će iznići u umjerenoj i blagoj klimi;
ako ne, on odustaje i vraća se svom porijeklu. Jesen mu kaže: "Ako nisi
suha grana, ako si hrabar, nikni preda mnom." A cvijet odgovara:
"Pred tobom, ja jesam suha grana i nisam hrabar. Reci šta god hoćeš."
O kralju iskrenih ljudi, da li
si vidio takvog licemjera kao ja. Ja sam živ sa živima, mrtav sa mrtvima. Širim
se kao cvijet pred licima voljenih i onima koji imaju lica poput cvijeta. Venem
kao jesen pred mrtvima koji liče na zimski mjesec.[8]
Kada bi ti, Behauddine, sreo staricu bez zuba, sa licem izborane kože kao
kod krokodila, i kad bi ti ona rekla: "Evo me, priđi mi ako si mlad i ako
si muškarac![9]
Pokaži svoju snagu ako si muževan!" - Ti bi rekao: "Bože sačuvaj!
Kunem se Allahom da nisam muževan, i daje sve što se o meni pričalo neistina.[10]
Sa ženom kao što si ti, bolje je biti nemoćan." Dolazi škorpion i,
podižući svoju žaoku, cilja tvoju nogu, i kaže: "Čuo sam da si ti veseo čovjek: nasmij
se malo, da Čujem tvoj smjeh." Tad se odgovara: "Kad si ti tu, više
nemam nikakve želje da se smijem, i nisam raspoložen za veselje. Sve što je
rečeno o meni je neistina: nemam nikakvog
razloga da se smijem; jedino što želim je da se udaljiš od mene."
Neko reče: "Uzdahnuo si, i nestala je moja radost (Zevk). Nemoj
uzdisati, da budem veseo."
Učitelj odgovori: "Ima momenata kada, ako ne uzdahneš, radost
nestane, to sve zavisi od duševnih stanja. Da nije tako, Bog ne bi rekao:
"Ibrahim je zaista bio pun sažaljenja i obazriv."[11]
Ne bi trebalo pokazivati nikakvu potčinjenost, jer se svaka potčinjenost
sastoji u pokazivanju tog
"Zevka". (Zevk - raspoloženje, radost, veselje).
Riječi koje govoriš, izgovaraš da bi se u tebi rodio taj zevk. Ako te
riječi ponište taj zevk, ti si se posvetio onim što poništava ovaj zevk sa
namjerom da se pojavi onaj drugi zevk. Isto je tako s nekim ko spava, a
dozivaju ga uzvicima: "Ustani, dan je, karavan polazi". Tad kažu:
"Ne vičite, on je uronjen u zevk, njegov zevk će se poplašiti." Oni
odgovaraju: "Taj zevk je smrt, a ovaj zevk spašava od smrti." Neko
drugi reče. "Ne pometaj ga, tvoja vika mu ne da da razmišlja." On
odgovori: "Sa ovom vikom, onaj koje spavao počinje da misli. Inače, kakve
će misli imati ako spava? Kad se probudi, počeće razmišljati."[12]
Osim toga, postoje dvije vrste vike. Ako je onaj ko viče mudriji od onoga
koji spava, on uzrokuje uzdizanju njegove misli; jer, kada je onaj koji budi
obdaren mudrošću, kad je njegova vlastita budnost božanska, kada on budi spavača
iz sna nehaja, on ga tako obavještava o svom vlastitom svijetu i privlači ga k
njemu. Misao spavača se uzdiže jer ga bude povicima s jednog višeg nivoa.
Naprotiv, ako je onaj koji budi niži po inteligenciji od onoga koji spava, kad
ga on budi, pogled spavača pada još niže. Njegov pogled će neizbježno pasti
niže, a njegova misao će se okrenuti ka jednom nižem svijetu.
[5] Da u pogledu stvarne
drage primjenjuješ zajedničko gledište, očigledno je da nisi zaljubljen u stvarnu
dragu i da ne spadaš u one ljude koji posmatraju njenu vlastitu ljepotu.
[12] Osim ako onaj koji ga
budi i sam spava, kako ga on mole probuditi; Tvoj učitelj je neznalica, kao i
ti;
Kako onaj ko spava mole buditi uspavanog?