Powered by Blogger.

4. Poglavlje (Ders)

Jedan od slušalaca reče: "Ovdje sam nešto zaboravio". Učitelj reče: "Na svijetu postoji samo jedna stvar koja se ne može zaboraviti. Čemu vrijedi zanemarivanje svijeta, ako ga ne zaboraviš. Ali ako se sjetiš svega, ako sve izvršiš, ako ništa ne propustiš, osim te stvari, tada nisi ništa obavio. Na primjer, kralj te pošalje u neko selo da izvršiš neko naređenje, i ti odeš tamo i obaviš sto drugih stvari, a ne izvršiš misiju za koju te je zadužio: ti ništa nisi učinio. Tako je čovjek došao na ovaj svijet da izvrši jednu misiju; ta misija je njegov istinski cilj; ako je ne izvrši, on zaista nije ništa učinio. "Ponudili smo taj Ulog nebesima, zemlji i planinama, oni su odbili da ga ponesu, bojali su se, kad ga je čovjek ponio: on je nesavjestan i neznalica". Taj ulog smo nudili nebesima, ali ga ona nisu mogla prihvatiti.49 Pogledajte kolika djela dolaze od nebesa, da se um začudi: ona kamenje pretvaraju u rubine i kameole, a planine u rudnike zlata i srebra; ona čine da biljke propupaju iz zemlje, daju im život i stvaraju edenski raj; a zemlja prima sjemenje i daje plodove; ona pokriva mane i stvara hiljade neobjašnjivih divota. A planine stvaraju najrazbčitije rudnike. Oni stvaraju sva ta čudesa, ali su nesposobni da izvrše samo jednu stvar. Samo je čovjek sposoban za to. Allah je rekao: "Oplemenili smo nebo i zemlju." Čovjek, dakle, izvršava stvari koje planine, nebo ni zemljane mogu ostvariti. A kada ih izvrši, pošteđen je neznanja i izopačenosti.

Ako kažeš: "Ja ne izvršavam taj zadatak, ali izvršavam mnoge druge stvari", to je kao da jednu indijsku sablju od skupocjenog čelika pretvoriš u mesarski nož za trunio meso, govoreći: "Ne ostavljam je neupotrebljenu, negu je koristim za korisne stvari". Ili kao da uzmeš zlatni lonac koji vrijedi toliko da sa samo jednim njegovim djelićem možeš kupiti stotinu običnih lonaca, i skuhaš u njemu repu. Ili, kao da uzmeš nož od najboljeg čelika i zabiješ ga u zid poput čavla, i na njega objesiš puknutu tikvu, govoreći: "Dobro sam ga upotrijebio, objesio sam tikvu. Inače taj nož ne bi ničemu služio." Zar ovo ne zaslužuje ruganje i podsmjeh? Jer, za ovaj poduhvat (rad) potreban je jedan metalni ili drveni klin, koji ne košta više od pare. Zar nije smiješno upotrijebiti nož koji košta sto dinara umjesto klina? Uzvišeni Allah ti je dao veliku nagradu (cijenu). On kaže: "Bog je kupio vjernicima njihova dobra njihove ličnostrda bi im dao Džennet".

Ti si skupocjeniji od neba. Šta ja mogu? Ti nek znaš svoju vlastitu vrijednost. Ne gledaj tamo nekog prosjaka; ti pripadaš samo nama. Ne prodaji se jeftino, jer imaš tako veliku vrijednost.


Uzvišeni Allah je rekao: "Ja sam vas kupio: vas, vaše ličnosti, vaša dobra i vaše vrijeme. Ako mi ih posvetite i ako mi ih date, nagrada će biti vječiti Džennet. To je vaša vrijednost u mojim očima." I obrnuto, ako se prodaš džehennemu, uvrijedio si vlastitu ličnost, poput onog čovjeka koji je zabio u zid nož vrijedan stotinu dinara, i na njega objesio bundevu ili ćup.

Pretpostavimo da se namjeravaš posvetiti uzvišenim naukama; na primjer, učiš pravo, filozofiju, logiku, astronomiju, medicinu, itd. Svo to znanje je, na kraju krajeva, za tebe. Ti učiš pravo zato da ti niko ne bi mogao oteti parče hljeba koje držiš u ruci, da ti ne skine tvoju odjeću, da te ne ubije, konačno, da bi ostao zdrav i čitav. Kada se radi o astronomiji, o raznim fazama neba i njihovim utjecajima na zemlju, ili o činjenici da će neka namjernica biti jeftina ili vrlo skupa, ili da će na zemlji vladati strah ili bezbjednost, sva ta predviđanja se odnose samo na tvoje lično stanje. Ako se radi o nekoj zvijezdi, povoljnoj ili zlokobnoj, ti o njoj vodiš računa samo utoliko što se ona tiče tvog astroloŠkog položaja. Ako se dublje zainteresuješ za neku stvar, to je stoga što u tebi leži korijen; sve ove nauke su samo grananje, jer On te je stvorio za Sebe, a sve te stvari je stvorio za tebe. "Stvari (sve na dunjaluku) sam stvorio za tebe, tebe sam stvorio za Sebe."

A kad ima toliko pojedinosti, čuda, stanja i izuzetnih i beskonačnih svjetova u tvom grananju, zamisli koliko će onda biti stanja u tebi kad si im ti korijen! A kako ima sreća i nesreća, uspona i padova u tvojim grananjima, zamisli koliko će u tebi, koji si korijen, biti uspona i padova u svijetu duha, sreća i nesreća, gubitaka i dobitaka.

Osim ove hrane i spavanja, za tebe postoji i druga hrana. "Proveo sam noć kod svog Gospodara. Hranio me je i dao mi da pijem."50 Na ovom niskom svijetu, ti si zanemario tu hranu u korist jedne druge hrane; danju i noću, ti se brineš o potrebama svoga tijela. A to tijelo je samo tvoja oprema, ovaj svijet su njene jasle, a konjska hrana nije hrana konjanika. On ima svoj san, svoju hranu i svoje zadovoljstvo. Ali životinjske i zvjerske osobine su ovladale tobom, ti si ostao u konjujnici; nisi zauzeo mjesto medu redovima emira i vladara vječnog svijeta. Tvome srcu je tamo dobro; ali, pošto je tvoje tijelo ono koje vlada, ti si postao'njegovim robom i pokorio si se.

Tako je Medžnun, koji je namjeravao posjetiti Lejlinu zemlju, kada je bio svjestan, gurao svoju kamilu u pravcu svoje voljene. Ali, kada bi se zadubio u misli o Lejli, zaboravljao je i sebe samoga, i kamilu. Kamila, koja je bila ostavila svoje mlade u nekom selu, koristila je priliku da se vraća. Kada bi Medžnun došao sebi, primijetio je da gaje kamila vratila nazad dva dana. Tako je putovanje potrajalo tri mjeseca. Konačno, uzviknuo je: "Ova kamila je moja nevolja!". Sišao je s kamile i nastavio pješice.

"Želja moje kamile je iza mene, a moja je ispred mene: One su protivne jedna drugoj."51

Mevlana reče; da je Sejjid Burhanuddin Muhakkik (neka Allah posveti njegovu tajnu) odgovarao kada mu neko rekne: "Čuo sam kako te hvali jedan čovjek." On odgovori: "Da vidimo ko je taj? Da li je on zaista na takvom duhovnom nivou da me može poznavati i hvaliti? Ako me poznaje samo po onome što govorim, tada me ne poznaje; jer te riječi, ta usta, te usne ne traju, sve te pojave su samo slučajevi. Ali ako me poznaje po mojim djelima, ako poznaje moju suštinu, znam da me tada može hvaliti, i daje njegova hvala moja." Ova priča podsjeća na onu o nekom kralju koji je povjerio svoga sina učenim ljudima, da bi ga oni naučili raznim naukama, astronomiji, geometriji, i drugim. Proizveden je u učitelja, uprkos svojoj nesposobnosti i nedostatku inteligencije. Jednoga dana kralj uze u ruku prsten, želeći da iskuša svoga sina, i upita ga: "Reci mi šta imam u ruci?" - Ovaj odgovori: "To što imaš u ruci je okruglo, žuto i šuplje." Kralj reče: "To je tačno, ali reci mi tačno šta je to?" - "To je sigurno sito." odgovori princ. Tada kralj reče: "Ali, ti si naveo tolike precizne stvari, da je razum zapanjen snagom tvojih izučavanja i tvoga znanja. Kako ne shvataš da se sito ne može uzeti u ruku?"

Na sličan način, učenjaci našeg doba cijepaju dlaku na četvoro u svojim istraživanjima; oni savršeno znaju ono što se ne tiče njih i prihvataju sva znanja. A što se tiče njihove vlastite ličnosti, o njoj ništa ne znaju. Oni razlikuju staje dopušteno, a šta nedopušteno, govoreći: "Ovo je dozvoljeno, ovo nije, ovo je dopušteno, ovo nije." Ali oni ne znaju, što se tiče njih samih, Staje dopušteno ili nedopušteno, dozvoljeno ili zabranjeno, čisto ili nečisto.

To što je jedan predmet šupalj, žut, okrugao, to je samo slučajnost (akcidencija). Ako ga baciš u vatru, neće ostati ništa od tih atributa. On postaje čista esencija (bit, suština). Isto se dešava sa obilježjima koja se tiču nauka, djela ili riječi; one ne zavise od biti posmatrane stvari; samo bit opstaje. Tako naučnici govore o svim tim stvarima, objašnjavaju ih i na kraju donose sud, odnosno - da se u kraljevoj ruci nalazi sito, jer oni ne znaju princip (Istinu) onoga o čemu govore.

Ja sam ptica, slavuj ili papagaj. Ako mi kažu: "Pjevaj drugačije", ja to neću moći, jer je moj vlastiti jezik takav, i ja ne mogu drugačije, za razliku od onoga koji je naučio ptičiji pjev. On nije ptica, nego prije njihov neprijatelj, njihov lovac; on zvižduće i pjeva, da bi ptice pomislile daje on jedna od njih. Ako mu neko naredi da drugačije pjeva, on će to moći, jer je taj pjev za njega samo pozajmljen; on je naučio da krade namirnice od ljudi i da iz svake kuće uzme nešto drugo (za svoje potrebe)

48 Njegove grudi...

49 No, sunce je jedan od stanovnika nebeskog svijeta.

50 Hadisi šerif.

51 On kaže: O kamilo! Pošto smo oboje zaljubljeni, mi smo saputnici koji se ne stažu.

No comments:

Post a Comment