Neko upita: "Koje je djelo vrijednije od molitve?" - Mi smo već odgovorili na to pitanje: unutarnja molitva je bolja od usmene molitve. Drugi odgovor: vjerovanje je iznad molitve, jer molitva je obavezna pet puta svakog dana, a vjera (Iman) u svakom trenutku. Mogu se imati neka opravdanja za neizvršavanje molitve, i dozvoljeno je da se odgodi. A vjera (iman) se ne može potisnuti ni pod kakvim izgovorom, i nikada nije dopušteno da se odgađa. S druge strane, vjerovanje bez molitve nije bezvrijedno, dok molitva bez vjerovanja, kao kod licemjera, nema nikakve vrijednosti. Molitva se razlikuje prema vjerama, ali vjerovanje se ne mijenja. Ima i drugih razlika koje se pojavljuju u odnosu na prijemčivost slušaoca.67 Slušalac je kao brašno pred onim ko ga mijesi, a riječ je kao voda. Voda se dodaje u brašno u potrebnoj mjeri.
Moje oči gledaju drugu osobu, šta da radim? Krivi samoga sebe, jer ti si njihova svjetlost
Moje oči gledaju drugu osobu: one traže nekog drugog slušaoca. Šta da radim? Ti si njihova svjetlost, jer ti si uvijek sa sobom, ti nisi spašen od sebe, inače bi tvoja svjetlost postala sto hiljada puta ti.
Bio jednom jedan čovjek jako mršav, slabašan i sićušan kao vrabac, tako da su ga mali ljudi gledali s visine i zahvaljivali Bogu, mada su se, prije nego što su njega vidjeli, žalili na svoj mali rast. Uprkos svim tim osobinama, ovaj čovjek je govorio odvažno i hvalio se velikim podvizima. Bio je član kraljevog Divana. Vezir je ćuteći trpio. Ali jednog dana se naljuti i poče vikati:
"O ljudi Divana, ovog smo čovjeka izvukli iz prašine i podigli smo ga; sa našim novcem, našim gostoprimstvom, našim dobročinstvima, postao je neko, došao je do ovog položaja, i sad mi ovako govori!"
Optuženi se naljuti i uzviknu: "O ljudi Divana i ugledni ljudi, stubovi države, on govori istinu. Ja sam došao na ovaj položaj zahvaljujući njegovim dobročinstvima, njegovom hljebu i njegovom gostoprimstvu. Zato sam mali. Da sam podizan na hljebu i dobročinstvima nekog drugog, moje bi lice, moje tijelo i moja vrijednost sigurno bili bolji. Izvukao me je iz blata; ipak, ja stalno govorim: "Iz prašine sam uzet." Da me je neko drugi izvukao iz prašine, ne bih bio tako smiješan."
Ako učenika podiže Božiji čovjek, njegova duša se pročišćava. A onaj koga je odgajao šarlatan, licemjer, postaje, kao i njegov odgajatelj, malen, slabašan, nemoćan i tužan, nesposoban da izbjegne oklijevanja i izoštri svoja čula. "Bezbožnici, njihovi odabrani idoli i oni iz svjetlosti idu u tminu."
U ljudskoj prirodi sve su nauke zamiješane, u početku, tako da njegova duša pokazuje skrivene stvari; kao bistra voda koja otkriva ono što pokriva njeno dno - šljunak, crepovlje - kao i ono što se, odozgo, održava na njenoj površini. U suštini vode, ta priroda nije stečena; ona je urođena. Ali, kada je voda pomiješana sa zemljom ili drugim bojama, ona je lišena te osobine. Uzvišeni Allah je poslao poslanicima i Evlijama takvu obilnu i čistu vodu koja bistri sve male nečiste vode koje se u nju slijevaju. Mala voda, kada se razbistri, sjeća se sa postojanošću svoje prvobitne čistoće, koju su pomutile tamne boje koje su se poslije nakupile. Ona se sjeća svog prvobitnog stanja i kaže: "To je nekad bila naša hrana".
Poslanici i Evlije ne dodaju ništa čovjekovoj suštini; oni mu samo otkrivaju njegovo ranije stanje. I, svaka mutna voda koja se ulila u veliku čistu vodu zna da se vraća svojoj prvobitnoj čistoći, onoj sa kojom se tako lahko miješa. Ali ona mala mutna voda koja u velikoj Čistoj vodi nije prepoznala elemenat koji je njen, skriva se u bojama i tminama, da se ne bi pomiješala s morem i da bi izbjegla povratak čistoti.69 Poslanik a.s. je rekao: "Oni koji se prepoznaju, ujedinjuju se, a oni koji se ne prepoznaju, razilaze se."
Allah dž.š. je rekao: "Jedan poslanik između vas je došao medu vas". Velika voda je iste prirode kao i mala voda, one dijele istu suštinu (dževher). To što se mala voda ne prepoznaje u suštini velike vode nije nedostatak koji potječe od suštine vode. Neki loš družbenik ju je oskrnavio svojim odrazom; ona više ne zna da li njena smetenost pred velikom vodom i morem potječe od njene vlastite suštine ili od pogubnog utjecaja tog lošeg družbenika sa kojim se tako stopila. Isto tako, onaj ko je jeo zemlju, ne zna da li je to učinio naveden vlastitom željom ili urođenoj (njegovoj) prirodi, ili usljed slabosti koja je dodata njegovoj prirodi. Svaki ajet, svaki' hadis, svaka strofa koja se citira da bi se nešto dokazalo, može se porediti sa dvojicom svjedoka koji stavljaju svoja imena u različite ugovore. Tako, dvije osobe koje su svjedoci za vakuf neke kuće, mogu svjedočiti i kod prodaje neke radnje, ili prilikom nekog vjenčanja. U svakom od slučajeva, oni svjedoče u skladu sa datom situacijom. Oblik svjedočenja je isti, ali smisao se mijenja. Neka nam Bog da da ih koristimo, mi i vi. Boja je boja krvi, a miris je miris mošusa.
66 Mevlana kaže: "Kunem se Bogom, sve dolazi od Njega; ali loje u odnosu na Boga dobro, a ne i u odnosu na nas. Kada derviši govore da je sve dobro, to znači u pogledu Boga je sve dobro i savršeno, a ne u pogledu nas." - Verz: "U pogledu Boga, bezbošrvo je mudrost - Ali u odnosu na nas, bezboštvo je nevolja."
67 Ne postoji ništa Siji trezori nisu kod Nas; mi ih puštamo da se spuste samo u jednoj određenoj mjeri (Kur'an, XV,)
| 69 Ona ostaje u crnoj magli, ide prema ponorima i udaljava se od mora. |