Powered by Blogger.

20. Poglavlje (Ders)

Učitelj govori: "Boriš se dan i noć i nastojiš da očistiš karakter žene, dok sam brišeš svoj znoj. Bolje je da sebe pročišćavaš u njoj, nego da nju pročišćavaš u sebi. Idi pored nje, i prihvati sve što ti kaže, makar ti to izgledalo nemoguće. Odreci se ljubomore. Mada je ta osobina vrlina za čovjeka, ona uzrokuje samo greške.

Zato je Poslanik a.s. govorio: "U Islamu nema monaškog života."218 Monasi imaju svoju izolovanost, svoje povlačenje u brda, uzdržavanje i odricanje od svijeta. Uzvišeni Bog je Poslaniku a.s. pokazao plemenit i skriven put, a to je, da bi se očistio, da uzme ženu, kako bi podnosio tiraniju žena slušajući njihove neostvarive zahtjeve i njihove napade. "Jer ti si, zaista, najljepše ćudi."219 Podnositi tiraniju drugih znači ostaviti na njima vlastitu nečistoću. Tvoj karakter se ispravlja tvojim strpljenjem, a njihov karakter se kvari njihovom tiranijom i agresivnošću.

Kada shvatiš ove principe, pročišćavaj sebe samog, posmatraj ih kao komad odjeće. Tom odjećom očistiš svoje cipele i postaješ čišći. Ako ne možeš odoliti svojoj pohotnoj prirodi, razumno se obrati samome sebi: pretpostavimo da tvoja žena nije tvoja supruga, nego neka bludnica; svaki put kada se u tebi javi želja, odlaziš k njoj. Ovim postupkom, odagnaćeš ljubomoru, isključivost i fanatizam; sve dok, izvan objašnjenja koja si sam sebi dao, ne nađeš zadovoljstvo u strpljenju i naporu, dok usljed njihovih nepodnošljivih zahtjeva, ne stekneš duhovna iskustva. Potom, u tim objašnjenjima, postaćeš privrženik strpljenja, napora i omekšavanja samog sebe, jer ćeš u tome vidjeti jasnu korist.220

Priča se kako se jednom Muhammed a.s. vraćao iz svetog rata sa svojim prijateljima.221 Reče: "Neka se udara u bubanj222 večeras ćemo spavati pred gradskom kapijom. Sutra ćemo ući." Upitaše ga: "A zašto?" On odgovori: "Možda su vaše žene sa drugim muškarcima, bićete uvrijeđeni ako ih zateknete, i biće skandal". Neki od ashaba ga ne posluša; on ude, i nade svoju ženu sa strancem.

Poslanikov put se sastoji u sljedećem: treba trpiti, odbaciti ljubomoru i isključivost, prihvatiti brigu o izdržavanju i oblačenju svoje supruge, kao i hiljade drugih, da bi se moglo ući u muhammedovski svijet. Isaov put je bio da se prisili na odvojenost, uzdržavanje od zadovoljavanja svojih želja. Mu-hammedov put je u podnošenju tiranije i briga oko žene i ovoga svijeta.223 Ako ne možeš slijediti Muhammedov put, slijedi barem Isaov, da ne bi bio potpuno uskraćen.

Ako imaš dovoljno spokojstva da podnosiš ove šamare, očekujući da primiš nagradu, ako vjeruješ u nevidljivi svijet, jer je tako rečeno i obećano, moraš biti strpljiv, da bi doživio sve ono što je obećano. Ako podnosiš sve te patnje govoreći sam sebi: "Čak i ako u ovom času ne dobijem nikakvu nagradu, na kraju ću stići do blaga.", sigurno je da ćeš doći do tog blaga, i većeg od onog koje si priželjkivao i kome si se nadao.

Ako ove riječi sada nemaju nikakvog učinka za tebe, imaće ogromnog kada sazriješ. Staje žena, staje to postojanje? Bilo da joj govoriš, ili ne govoriš, ona će ostati ista, i neće se odreći onoga što želi učiniti. Govoriti joj ne služi ničemu, i može samo pogoršati stvar.

Uzmi hljeb, sakrij ga ispod pazuha, ne pokazuj ga nikome i reci: "Naravno, ne samo da ga nikome neću dati, neću ga ni pokazati." Ako je taj hljeb pao pred nečija vrata i ako ga ni psi nisu pojeli, hljeb je tako čest i tako jeftin, čim počneš da ga skrivaš, svi ga hoće i traže načina da ga se dočepaju; govore ružne riječi ili navaljuju: "Naravno, hoćemo taj hljeb koji nam nedaš; ti ga sakrivaš, a mi hoćemo da ga vidimo". Ako bi skrivao taj hljeb u svom rukavu cijelu godinu, njihov apetit za njim bi postao neograničen, jer "čovjek je željan onoga što mu se brani".224

Što više naređuješ ženi da se pokrije, to ona više dolazi u iskušenje da se pokaže; činjenica da je skrivena, povećava njenu želju da bude viđena. Ti vjeruješ da si miran, a potičeš želju sa dvije strane; misliš da mijenjaš stvari, a to je sama srž iskvarenosti! Ako je ona po prirodi dobra, ona nikada neće počiniti loše djelo, branio joj ti to ili ne. Ona će postupati samo po svojoj dobroj naravi i čistom karakteru. Zato budi miran, i bez brige. Ali ako je naopaka, ona će opet raditi ono što hoće, a zabrana će, u stvari, samo povećati njenu želju.225

Neki ljudi vjeruju da su vidjeli Šemsuddin Tabrizija: "Učitelju," govorili su, "zaista smo ga vidjeli." O ti prosti čovječe, gdje si ga vidio? Onaj ko ne može vidjeti kamilu na krovu, tvrdi daje vidio očice igle i da ju je udio koncem! Često se čuje jedna anegdota: "Rugam se dvjema stvarima: Crncu koji maže nokte crnilom, i slijepcu koji protura glavu kroz prozor." Ovi ljudi su slični, oni imaju unutarnju sljepoću. Ako pomole glavu kroz prozor tijela, šta mogu vidjeti? Koliko vrijede njihovo divljenje ili njihovo neodobravanje? Za mudraca, to je svejedno, jer oni ništa nisu ni vidjeli, i samo pričaju budalaštine.

Prvenstveno je potrebna oštrovidnost, a onda se može gledati. A kada se stekne oštrovidnost, kako bi se moglo vidjeti onoliko koliko226 treba? U svijetu postoje mnogi oštrovidni mudraci koji su postigli jedinstvo (sklad). Ima odab­ranih salihina koji su iznad njih i koje se nazivaju Božijim Redovnicima (Abdalima). Ostale Evhje preklinju: "O, Gospodaru, daj da vidimo jednog Redovnika (Abdala)!" Dok god oni (Abdali) to ne požele i dok to ne bude potrebno, oni neće imati sposobnih da ga vide. Kao i prostitutke, kada im niko nije potreban, do njih se ne može doći, niti se mogu vidjeti. Kako bi se mogli vidjeti i raspoznati Božiji Ridžali, a da oni to ne žele? To nije lahko, čak su i Meleki tu nemoćni.

"A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, uzdižemo."227 Mi smo duhovna bića ispunjena ljubavlju, čistim svjetlostima, dok su ljudska bića šačica poklonika trbuha i stvorenja od krvi "koja prolijevaju krv". Čovjek mora strepiti nad sobom. Ako su meleki, koji ne posjeduju ni zemaljska dobra, ni svjetovno dostojanstvo, i koji su bez ikakvog vela, čista svjetlost, kojima je hrana Božija ljepota i čista ljubav - ako su oni, oštrovidni i obdareni sposob­nošću viđenja, oklijevali između vjere i poticanja, - tada čovjek mora strepiti i reći: "Ja, šta sam ja, staja mogu spoznati?"228 Ako na njega padne neka svjetlost i ako u sebi osjeti radost, on se zahvaljuje hiljadu puta: "O, Bože, kako bih je ja mogao biti dostojan?"

Ovaj put možete više okusiti Šemsuddinove riječi,229 jer je jedro čamca ljudskog postojanja vjera. Dok to jedro postoji, vjetar ga nosi ka jednom važnom mjesto; ako ono ne postoji, riječi nisu ništa drugo do vjetar.

Dobro je kada između dragana i dragane nema nikakvog ustručavanja. Konvencionalnosti su za strance. Za istinski zaljubljenog sve osim ljubavi je nedopušteno. Objasnio bih ove riječi, ah sada nemam više vremena; treba se truditi, kopati kanal, da bi se došlo do izvorišta srca - samo ljudima brzo dosadi, ih se govornik umori i traži izgovore. Inače, govornik koji ne uspijeva iščupati svoje slušaoce iz dosade ne vrijedi ni prebijene pare.


Niko ne može jednim argumentom ubijediti zaljubljenog u neljepotu volje­ne, niti u srce zaljubljenog usaditi dokaz za mržnju230 voljene. Pokazalo se da tu argumenti ne vrijede ničemu. Uvijek treba biti u potrazi za ljubavlju.

Ukoliko sam pretjerao u sljedećem osmercu, to pretjerivanje se ne tiče zaljubljenog; možemo konstatovati da čak i učenik žrtvuje smisao vidljivoj formi svog šejha, govoreći za sebe: "O ti, čiji je izgled hiljadu puta prijatniji od smisla (suštine)!"231 Jer, svaki učenik koji dođe pred šejha prvo ne razumije njegov (govor) "smisao", i osjeća potrebu za šejhovim prisustvom.

Behauddin232 upita: "On ne odbija smisao (mana) zbog vanjskog izgleda šejha, nego bi se prije moglo reći da on odbija vlastiti smisao za šejhov "smisao".

Učitelj odgovori: "Ne mora biti tako, inače bi obojica morali biti šejhovi233 Treba nastojati i otkriti u sebi svjetlost, kako bi se oslobodili vatre neprilika i živjeli u sigurnosti. Čovjek koji dođe do takve svjetlosti postaje sposoban da vidi kako poput munje prolaze stanja ovog svijeta (ahval) i sve što mu pripada; kao dostojanstva, rang ministra ili emira; poput svjetovnih ljudi za koje stanja nevidljivog svijeta, kao što su strah od Boga, želja za svijetom velikih Evlija -svijetle u njihovom srcu ali prolaze kroz njih poput munje. Božiji ljudi (Ridžal) su postali potpuno Hakk i okrenuli su svoja lica prema Hakku, posvetili su se Hakku i utopili se u Hakku. Svjetovne strasti liče im na želje nemoćnog čovjeka; jer one su nestalne i prolazne. Svjetovni ljudi su potpuno suprotni onima (Velijama) koji traže drugi svijet."

218 Hadisi Šerif.

219 Kur’an, LXVIH, 4.

220 Čovjek se mora prilagoditi Božijem karakteru (Njegova milost je ispred Njegovog bijesa) I ne biti pasivan kao dragan (Čija žena i robinja postaju poput prostitutki) Vodi ženu milošću i dobrotom ka pristojnosti i pokornosti. -Jer mučiti je. zabranjivati joj i siliti je - to vodi oprečnim posljedicama "Čovjek je željan onog stoje zabranjeno."

221 Ovo poredenje se susreće kod Mesnevije.

222 Zašto udaraju u bubanj.

223 Ovo poredenje se susreće kod Mesnevije.

224 Hadisi Senf. citiran u Kunuzu od El Munavija.

225 Ipak treba je držati daleko od stranaca. Osim toga. ako želiš da žena ne počini nešto loše, čuvaj se i sam od svih raskalašnih djela, od nevjere, sodomije, i nemoj nikada bacati nevjerničke poglede na tude žene. Uzvišeni Allah ne griješi. Ako ti ne izdaš. On ćc te čuvati i neče dati da budeš prevaren.

226 Nema puta?

227 Kur’an, U, 30.

228 Kako mogu spoznati Boga?

229 Ove rijeci su vjeravatno izrečene nakon povratka Sernsuddina Tabrizija iz Damaska u Konju, (644, g. po H.)

231 Rekao sam da je bitna duša; ali ako je tijelo lijepo poput mjeseca, onda je tijelo bitno.

232 Radi se ili o Behauddinu Muhammedu, zvanom Sultan Veled, sinu Dželaluddina Rumija, ili o Behauddin Bahriju koji je, po Aflakiju, bio "pisar tajni" i kojeg on u viSe navrata spominje u Menakibul-Arifin.


No comments:

Post a Comment