Powered by Blogger.

14. Poglavlje (Ders)

Šejh nirahim reče:140 "Kada bi Sejfuddin Faruk naredio da se neko istuče, on se zabavljao razgovarajući s nekim, tako da onome koga su tukli niko ne bi uspio priteći u pomoć".

Učitelj reče: "Sve što vidiš na ovom svijetu postoji slično i na drugom svijetu; šta više, svi predmeti koji postoje ovdje, samo su uzorci sa drugog svijeta, i sve što postoji ovdje donijeto je s onog svijeta. "I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno."141

U ladice sa namjernicama se stavlja neka vrsta kašike, pomoću koje se iz svake rezerve uzima šaka bibera ih šaka smole (mastak). Rezerve su neograničene, ah ladica sadržava malo. Čovjek je poput te kašike i te prodavnice namjernica u koju su stavljeni Božiji atributi, šaka po šaka, parče po parče, u kutijicama i ladicama te prodavnice, tako da čovjek trguje sa svijetom po svojoj mjeri: parče sluha, parče govora, parče razuma, parče milosrđa, parče znanja.

Ima ljudi koji su poput pokretnih Božijih trgovaca; oni se stalno kreću, puneći kutijice. A ti ih prazniš ih rasipaš radi trgovanja; danju ih ti prazniš, a noću se one pune i snabdijevaju.

Posmatraj jasnoću očiju: na onom svijetu neće nedostajati ni viđenje, ni oči, ni razni pogledi. Tebi je poslan jedan primjerak da posmatraš ovaj svijet. Ljudski vid nije osobito jak, ali on i ne može podnijeti više. "Svi ti atributi postoje kod Nas, a Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno." Zamisli samo koliko je hiljada generacija, stoljećima i stoljećima, dolazilo, napajalo se iz tog mora, a zatim se praznilo. Zamisli, kolike su to rezerve! Što više poznaješ to more, to je tvoje srce hladnije prema onim ladicama. Trebaš zamisliti kako ljudi izlaze iz jednog takvog "Mora" i tamo se vraćaju. "Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti."142 Ovo, "Mi" - obuhvata sve čestice bića koje dolaze od Boga i vraćaju Mu se: mala, velika, živa bića se lahko pojavljuju u toj ladici, (vid, sluh, govor, razum, milosrđe, znanje i.t.d.) ali bez ladice, ona se nikada ne bi pojavila. Jer drugi svijet je suptilan, i nije dostupan pogledu. To nije iznena­đujuće: zar ne vidiš kako proljetni vjetar pokreće drveće, zelenilo, ružičnjake, cvijeće, bez kojih ti ne bi mogao posmatrati ljepotu proljeća, koja nije vidljiva u samom povjetarcu? Nisu li te slike i ti cvjetnjaci odraz povjetarca? Njime struje prerijski talasi, talasi tako tanani da se ne vide bez posrednika. Tako se i u ljudskom biću skrivene osobine manifestuju nekim unutarnjim ili vanjskim sredstvom; rječju, nasiljem, ratom ili mirom. Drugačije ne bi mogao ni upoznati ljudske atribute. A kada prodreš u svoju dušu, ne uspijevaš vidjeti ništa, i osjećaš se potpuno lišenim svojih osobina koje ostaju skrivene u tebi: kao voda u moru, koja napušta more kondenzujući se u oblak, a oku se pokazuje samo kao talas. Talas to je unutrašnje previranje koje se manifestuje bez vanjskog uzroka. Kada je more mirno, ne vidi se ništa. Tvoje tijelo je obala, a tvoja duša je more. Zar ne vidiš kako se u moru kreću mnoge ribe, zmije, morske ptice i razna druga stvorenja? One izlaze, pokažu se, a zatim se ponovo vrate u more. Tvoje osobine, kao što su bijes, ljubomora, strah..., podižu glavu iznad toga mora,143 tako da možeš reći da su tvoje osobine (duboko osjećajni) suptilni zaljubljenici u Boga. Ali ti ih možeš vidjeti tek zahvaljujući odori izražavanja. Kada je skinu, njihova suptilnost sprečava da budu viđene.

137 Kur'an,LX, 1.

138 Ili straha od smrti.

139 Kur'an, LXXK, 40-41.

140 Jedan od učenika šemsi Tabrizije.

141 Kuržan,XV,21.

142 Kurian, II. 156.

143 1 ponovo se vraćaju.

13. Poglavlje (Ders)

Poslanik a.s. je rekao: "Noć je duga, ne krati je svojim snom, a dan prolazi, nemoj ga pomutiti svojim grijesima". Noć je duga za onoga ko želi izliti svoje srce i utoliti svoju želju136 u potpunom miru, neometan od prijatelja i neprijatelja. Tako se rađaju odvojenost i mir; Uzvišeni Allah navlači zavjesu da bi očuvao djela od pokazivanja i da bi im obezbijedio čistoću: jer, ona su Njemu namijenjena. U noći se razlikuje licemjer od čovjeka poštenih namjera. Noću su sve stvari pokrivene, i one se otkrivaju danju; samo se licemjer otkriva noću. On kaže sam sebi: "Pošto me niko ne vidi, zbog koga bih se držao obaveza?" Odgovaraju mu: "Postoji neko ko te vidi, ali ti nisi od onih koji to vide. Onaj koji vidi, to je Onaj koji drži svijet u ruci Svoje moći; i u času nevolje, svi Ga zovu: kada boli zub, žigaju uši, bole oči, u trenutku klevete, bola i nesigurnosti, svi Ga tajno prizivaju, vjerujući da ih čuje i da će im molbe uslišiti. Oni potajno daju milostinju da bi otjerali nesreću i zaštitili zdravlje, kada su slabi, vjerujući da On prima njihove darove i njihove milostinje. Kada ih Bog izliječi i vrati im mir, njihova sigurnost nestaje i iskušenje se vraća; oni govore: "O Bože! Kakvo je to stanje duše bilo kada smo te zazivali sa toliko iskrenosti? Bili smo u uglu zatvora, ponavljajući hiljadu puta: "Reci, On je Bog", nikada se ne umarajući. Ti si nas uslišio. Sada smo izašli iz zatvora i sada nam je jednako kao i onda potrebna Tvoja pomoć da nas Ti oslobodiš zatvora ovog mračnog svijeta da bismo dobili pristup u blistavi svijet poslanika. Zašto ne možemo sada dobiti istu iskrenost kada smo van zatvora i izvan stanja patnje? Naprotiv, opsjedaju nas hiljade iskušenja, i mi se pitamo: "Hoće li nam to poslužiti, da ili ne?" A djelovanja tih iskušenja su hiljade ljenosti i dosada. Gdje je, onda, Gospodaru, ona sigurnost koja uništava iskušenje?"


Uzvišeni Allah odgovara: "Rekao sam vam da je vaša čulna duša vaš neprijatelj i Moj neprijatelj." Sa svojim i Mojim neprijateljima ne prijateljuj­te".137 Zarobite tog neprijatelja ponižavajući ga, jer što je on jače zarobljen mukom i nesrećom, tim je jača iskrenost tvoga srca. Ti si se hiljadu puta osvjedočio da od zubobolje ili glavobolje138 postaješ iskreniji (ihlas). Zašto toliko držiš do odmora svoga tijela brinući o njemu? Ne gubite nikada glavnu nit, i uvijek nastojte da vaša pohotna duša ne bude puno nahranjena; tako ćete moći postići vaš vječni cilj i osloboditi se zatvora tmine. "I onome koji je dušu od prohtjeva uzdržao, džennet će biti boravište sigurno."139

136 Nemoj je skratiti snom, povjeri se Bogu i traži ono Sto želiS.

137 Kurian,LX, 1.

138 Ili straha od smrti.

139 Kurian, LXXK, 40-41.

12. Predavanje (Ders)

Učitelj reče: "Jako sam vas želio vidjeti, ali pošto sam znao da ste zauzeti u služenju ljudima, nisam vas htio pometati."

On94 reče: "To je bila moja obaveza. Sada se nemir stišao, i od sada ću ja vama dolaziti u posjetu."

Učitelj reče: 'Tu nema razlike, to je isto, i vi ste toliko milostivi da vam sve izgleda slično. Staje sa svim mukama koje imate? Pošto znamo da se danas vi bavite milosrdnim djelima i dobročinstvima, mi se obraćamo vama.

U tom trenutku smo upravo raspravljali: ako jedan čovjek ima porodicu, a drugi nema, treba li uzeti od drugoga i dati onome prvom?95 Oni koji se zadovoljavaju vanjskim značenjem "zahir" u religiji, smatraju da treba uzeti od onoga ko ima porodicu i dati onome ko je nema. U stvari, siromašan je onaj ko posjeduje porodicu. Tako je i sa sufijom koji posjeduje plemenitost duše.96 Ako on udari nekoga i razbije mu glavu, nos i usta, svi će reći daje ta udarena osoba mučenik. U stvari, mučenik je onaj koji udara, tiranin je onaj koji ne razlikuje šta je dobro za njega. Tiranin je onaj koji je pobijeđen i čija je glava razbijena; mučenik je onaj drugi, onaj koji posjeduje plemenitost duše i koji je zanesen Bogom: ono što on čini, čini Bog, a Bog nije tiranin.

Tako je Muhammed a.s. ubijao i prolivao krv. On je napadao; ali tirani su bili oni koje je napadao, ugnjetavani,97 to je bio on. Tako, Zapadnjak živi na Zapadu. Istočnjak dolazi na Zapad.

Stranac, u stvari, nije taj istočnjak, nego zapadnjak. Kako bi istočnjak mogao biti stranac, kad je cijeli svijet samo jedna kuća? On je iz jedne kuće prešao u drugu, iz ovog ugla u onaj; nije li on u stvari u toj kući? Zapadnjak koji posjeduje plemenitost duše došao je izvan kuće,98 jer je on rekao da se "Islam pojavio kao stranac",99 a nije rekao da se istočnjak pojavio kao stranac. Tako je Muhammed a.s. i kao pobjedeni i kao pobjednik bio ugnjetavan, jer je u oba slučaja bio u pravu, a istinski je ugnjetavan onaj koje u pravu.

Poslanik a.s. je imao milosti prema zarobljenicima; a Bog je, zbog Muham-meda a.s., objavio: "Reci tim ljudima: u stanju u kome se nalazite, u ropstvu i u lancima, ako vam je namjera čista, Bog će vas osloboditi, a ono što vam je uzeo, vratiće vam dvostruko; pored toga, daće vam svoje milosrđe i svoj oproštaj na drugom svijetu: dva bogatstva, ono koje ste izgubili i ono na drugom svijetu."100

Emir upita: "Kada Božiji sluga učini neko djelo, da li dobro i milost proizilaze iz tog djela ih su oni dar Božiji?"

Učitelj odgovori: "Oni su milost Božija i dar Božiji, ah Bog ih, veličinom svoje milosti, pripisuje svome slugi, govoreći mu da su "nagrade za ono što su učinili, skrivene radosti čekaju".101

Emir reče: "Pošto Bog dodjeljuje tu milost, ko god istinski traži - i nade."

Učitelj odgovori: "Ali, kako naći bez vodiča? Tako, kada su se Izraelićani pokoravah Musau (neka je mir s njim), putevi su im bili otvoreni u moru, i oni su ga prešli. Kada su prestali biti pokorni, ostali su godinama u pustinji. Vodič preuzima na sebe dobrobit onih koji ga slijede, onih koji su mu privrženi, onih koji mu se pokoravaju. Kada su vojnici poslušni pred svojim vodom, on svu svoju inteligenciju stavlja u njihovu službu, i vodi računa o njihovoj dobrobiti. Ah, ako su vojnici neposlušni, ko će staviti svoju inteligenciju u službu njihovog interesa?

Razum je, u ljudskom tijelu, poput vladara. Kada mu se podanici u tijelu pokoravaju, sve ide.dobro, ali kada su nepokorni, sve se kvari. Zar ne vidiš kada čovjek pije i opije se, koliko nereda ima u njegovim rukama, nogama, jeziku, i podanicima (njegovim organima) u njegovom biću? Sutradan, kada se osvijesti, on kaže samom sebi: "Šta sam uradio? Zašto sam se tukao, zašto sam vrijeđao?" Stvari u jednom selu idu dobro kada u njemu postoji poglavar kome se drugi pokoravaju. Razum vodi računa o dobrobiti kada ga slušamo. Tako on misli: "Sada ću hodati", ali ne hoda dok ga noge ne poslušaju. Kao stoje razum vladar u tijelu, tako su ljudska bića, sa svojom inteligencijom, svojom naukom, svojim razumom, i vlastitim znanjem, u odnosu na svetog čovjeka (veli), kao dijelovi tijela: On (Prijatelj Božiji) je razum medu njima. Ukoliko ga ti ljudi, koji su kao dijelovi ljudskog tijela, ne slušaju, njihovom dušom će vladati haos i biće ispunjena žaljenjem. Ukoliko ga slušaju, trebaju se povinovati svemu što on preporučuje, ne obraćajući se vlastitom razumu, jer ljudi sami ne mogu razumjeti djela Velije (Svetog) čovjeka: dakle, trebaju mu se pokoriti. Nekog dječaka su zaposlili kao šegrta kod krojača. On se mora pokoravati svom majstoru. Ako mu ovaj da odijelo da šije, on ga mora sašiti. Ako ga treba heftati (grubo prositi), on ga mora heftati.102 Ako želi naučiti, on se mora odreći vlastite inicijative i biti potpuno podređen naređenjima svoga majstora.

Mi se nadamo da će nam uzvišeni Allah darovati jedno stanje duha koje će biti Njegova milost, jer to vrijedi više od stotina hiljada napora. "Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci"103. Ove riječi liče na one koje kažu da samo jedno ushićenje (ekstaza) među božanskim ushićenjima vrijedi više nego molitva svih džina i svih ljudskih bića.'04 Kada nas dodirne Njegova milost, ona zamijenjuje stotine hiljada napora i više. Napor je dobar i vrlo koristan,105 ali u poređenju sa milošću, šta vrijedi?

Emir upita: "Da li milost proizvodi napor?"

Učitelj odgovori: "A zašto ne bi? Kada milost dođe, napor je prati.105 Isa (neka je spašen) na primjer, kakav je on napor poduzeo kada je u svojoj kolijevci rekao: "Ja sam Allahov rob, meni će On knjigu dati!"107 Jahja a.s. je, još u majčinoj utrobi, slavio Njegove hvale."108

Emir opet reče: "Da lije Muhammed, Božiji poslanik, bez napora dostigao (taj stupanj)?"

Rečeno je: "Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklono Islamu?"109 Prva stvar je milost. Kada neko dobije osvješćenje nakon lutanja,110 to je božanska milost i čisti dar. Ako nije, zašto onda i njegovi prijatelji nisu bili predmet iste milosti?111 Božija milost i nagrada iskrsavaju poput vamice plamena. Prva stvar koja nastaje, to je dar božanski."2 Kada dodaš pamuka u vatru, ti ćeš je povećati.113 Zatim dolaze milost i zahvalnost. Čovjek je od početka slab i nejak: "Čovjek je stvoren kao nejako biće"114 ali, kada se ta vatra hrani, ona se pretvara u zažareni svijet koji sagara cijeli svijet; taj mali plamen postaje ogroman, "jer ti si, zaista, najljepše ćudi".115

Rekoše Mevlani: "Emir Vas mnogo voli."

Učitelj odgovori: "Ni moj dolazak, ni moja riječ nisu toliki koliko je moje prijateljstvo. Sve što mi dode,116 ja to kažem. Ako Allah hoće, On će ovo malo riječi učiniti korisnima, i usadiće ih u vaša srca, i vi ćete od njih moći imati koristi. Ako to Bog neće, nijedna od hiljada izgovorenih riječi neće se usaditi u vaša srca; sve će biti zaboravljene. Kao i varnica, iz kamena trud,117 ako tako Bog hoće, sama ta varnica će ga uhvatiti i zapaliti. Ako to Bog neće, stotine varnica na trudu neće postići ništa.

"A vojske nebesa i zemlje su Allahove."118 Ove riječi su vojske istine: one otvaraju tvrđave po Njegovom naređenju, i osvajaju ih. Ako Bog naredi hiljadama konjanika da krenu na neku tvrđavu, ah da je ne osvoje, oni to neće učiniti. Ako Bog naredi samo jednom konjaniku da je osvoji, on će otvoriti vrata tvrđave i osvojiće je. On šalje Nemrudu jednog komarca da bi ga ubio.119 Kao što se kaže, svejedno je "arifu" je li para ili dinar, mačka ili lav. Ako Bog da svoj blagoslov, jedna para može učiniti što i hiljadu dinara, pa i više. Ako On povuče svoj blagoslov, hiljade dinara nam ne može poslužiti kao jedna jedina para. Ako on naredi da jedna mala mačka savlada lava, ona će to i učiniti, kao stoje komarac učinio Nemrudu. Ako On da naređenje nekom lavu, ostali lavovi će drhtati pred njim; ih će, pak, taj lav biti pitom kao magarac: tako je sa nekim dervišima koji jašu lavove, i sa Ibrahimom za kojeg vatra postaje spas i hlad, zelenilo i ruže, jer Allah nije tražio da ga ta vatra spali.120 Kada oni (sufije) znaju da sve dolazi od Boga, više ništa im nije važno. Mi se uzdamo u Boga da ćete i vi svojim unutrašnjim sluhom čuti ove riječi. U tome leži korist Jer, hiljade lopova koji dolaze izvana neće uspjeti otvoriti vrata, ako unutra nemaju saučesnika koji će ih otvoriti. Deset hiljada riječi izvana, ako nisu potvrđene u unutrašnjosti, beskorisne su. Kao i stablo koje nema vlage u korijenu: ne bi mu pomogle hiljade bujica vode. Potrebno je prvenstveno da ono u svom korijenu ima nešto vlage, i tek onda mu voda može pomoći.

Mada svjetlost vidi stotine hiljada ljudi, ona se spušta samo na onoga čija je suština svjetlost.12'

Ako u duši ne blista svjetlost, nikada nećemo uspjeti da vidimo svjetlost. Bez sposobnosti duše ništa nije moguće.

Duh (ruh) se razlikuje od duše (nefs). Zar ne vidiš da u snu duša odlazi daleko, dok duh ostaje u tijelu? Ta duša putuje i mijenja se. Kada je Ahja rekao: "Ko poznaje svoju dušu poznaje i svoga Gospodara", on je pravio122 aluziju na tu dušu. Ako objasnimo da to znači ona duša, razumjeće se kao ova duša, jer ne poznajemo tu drugu dušu.123 Uzmi u ruku jedno malo ogledalce. Ako je ogledalo čisto odražava sliku, stvari će se pokazati kakve jesu: mogu se izmijeniti samo proporcije. Ovu pojavu je nemoguće objasniti riječima. Riječi mogu u nama samo probuditi eho.

Izvan ovog svijeta o kojem govorimo, postoji jedan drugi svijet koji tražimo. Ovdje postoje samo zadovoljstva i animalnost. A istinski čovjekov princip jeste da bude čovjek. Zar se ne kaže daje čovjek "životinja koja govori"? Čovjek ima dvije komponente: on se hrani na ovom svijetu, kao životinja, zadovoljavajući svoje strasti i želje; ali, za ovo što je suština njegovog bića, njegova hrana se sastoji u nauci, mudrosti i viziji Gospodara. Čovjek se, svojom animalnošću, udaljava od Boga, ah svojom ljudskošću (insanijet) bježi od ovog niskog svijeta."... pa ste nevjernici, ili vjernici"124 U ovom biću se sukobljavaju dvije osobe. "Pogledajmo za koga je Sreća i koga ona voli"125.

Nema sumnje daje ovaj svijet zimski svijet.126 Zašto se svijet mrtvih bića naziva "mineralnim" svijetom? Jer su sva ona ukrućena: kamen, planina, odjeća koju nosiš, sve je okamenjeno. Ako mi ne živimo jedno vrijeme dey-a (prvi mjesec zime), zašto je svijet neživ? Duboki smisao svijeta jeste da je ne-složen; on je nevidljiv; ali može se raspoznati po osjećanju: ima vjetra, ima zime. Ovaj svijet liči na sezonu zime, tako je zamrznut. Kakva je to vrsta zime? To je zima intelekta, a ne ona koja pada pod čula. A kada stigne Božiji dah, planine počinju da se tope i svijet se odmrzava; tako se na vrelini počinje topiti sve što je smrznuto. Na Sudnji dan, kada stigne taj dašak, sve će se otopiti.

Uzvišeni Allah od ovih riječi sačinjava našu vojsku oko vas, da bi tako napravio prepreku pred vašim neprijateljima i da bi vam dao oružje za pobjedu. To su oni unutrašnji neprijatelji. Što se tiče vanjskih neprijatelja, oni ne predstavljaju ništa. Šta su oni? Žarne vidiš da hiljade bezbožnika postaju sluge jednog bezbožnika, njihovog kralja, koji je sam sluga vlastite misli. Misao je ta koja djeluje, jer jedna jedina misao, slaba i pomućena, potčinjava hiljade ljudi i svjetova. A tamo gdje ima neizmjernih misli, pogledaj kolika je njihova veličina i snaga, kako one mogu pobjeđivati neprijatelja i koliko svjetova mogu osvojiti! Vidimo kako su hiljade bezgraničnih oblika i jedna beskonačna armija, koji se prostiru preko mnogih dolina, sluge jedne jedine osobe, a ta osoba je sluga jedne ništavne ideje! Ako su svi zarobljenici jedne jedine misli, šta reći o velikim svijetlim i uzvišenim idejama? Dakle, znamo da su ideje te koje su važne; forme su instrumenti misli i podređene su joj. Lišene misli, one su beskorisne i nalik neživim bićima. Onaj koji uvažava isključivo formu i sam je sličan neživom biću, on nema nikakvog pristupa u svijet čula (mazna), on je dijete i pubertetlija, mada je možda, na izgled, stogodišnji starac.127 "Vratili smo se iz male borbe da bismo pošli u veliku",128 to znači, do sada smo se borili sa formama, borili smo se protiv neprijatelja koji su imali oblik; sada se borimo sa vojskama misli, da bi dobre misli uništile loše i istjerale ih iz djelokruga tijela.129 Veliki rat i velika borba su taj rat i ta borba.130 Ideje djeluju bez posredovanja tijela, kao što pokretačka Inteligencija (El efažl) okreće kolo nebesa a da joj nije potreban nikakav instrument. Zato se kaže da ona nema instrumenta (oruđa).131

Ti si esencija(suština), a dva svijeta su za tebe akcidencija (slučajnost); ne treba tragati za suštinom u slučajnosti. Što se tiče onoga koji traži znanje u srcu, možeš plakati nad njim. A onome, koji traži razum u duši, možeš se narugati!

Takva je slučajnost; ne treba se zaustavljati na slučajnosti,132 jer suština je poput džepa u kojem je mošus. Ali, miris mošusa ne traje, jer je on slučajnost (akcidencija). Ako neko traži mošus u mirisu, ne zadovoljavajući se samim mirisom, on dobro postupa. Ali, ako se neko veže za miris mošusa, on pogrešno radi, jer se vezao za nešto što njegova ruka ne može uzeti: jer, miris je samo atribut mošusa. Dok mošus ostaje u tom svijetu, mi osjećamo njegov miris; kada se zaodjene velom i vrati u drugi svijet, oni koji su živjeli zbog njegovog mirisa umiru, jer je miris nerazdvojiv od mošusa; on je dio onoga čime se mošus manifestu je. Sretan je onaj ko ide od mirisa do same stvari, nalazeći jedinstvo s njom. Prema tome, za njega više ne postoji poništenje (fena); on se ponavlja (baki) u samoj suštini mošusa, i treba biti posmatran kao takav. Zatim, on će cijelom svijetu pokazati svoj miris, i svijet će biti oživljen njime. I od svega što je on bio, ostaje samo ime,133 poput konja ili neke druge životinje koja se zagubila u pustinji soli i sama se pretvorila u so; od njegove konjske suštine ostalo je samo ime; u stvari, on je more soli, kako u pogledu djelovanja, tako i u pogledu dejstva. To jednostavno ime ga ne vrijeđa i ne oduzima mu kvalitet soli; ako odabereš neko drugo ime za taj izgled soli, ona opet neće izgubiti svoju slanost.

Ljudsko biće se mora odreći svih svojih zadovoljstava i svih čari, koje su odraz i slika Božija, i ne treba se zadovoljavati s njima, mada su one samo odraz Božije milosti i Njegove ljepote, jer one nisu vječne. One su vječne u odnosu na Boga, ali ne i u odnosu na stvorenja. One su poput sunčevih zraka koje bhstaju u kućama: pored svjetlosti koju rasipaju, one ostaju svojstvene suncu. Čim sunce zađe, svjetlost se gasi. Treba postati sunce da bi se izbjegao bol razdvajanja.134

Postoji činjenica davanja135 i činjenica poznavanja. Neki dodjeljuju darove i počasti, ali nemaju znanja; drugi imaju znanje, ah ne daju ništa. Čovjek koji ujedini ove dvije osobine jako je omiljen; takvoj osobi nema ravne. Tako, čovjek hoda, ne znajući da li je na nekoj velikoj cesti ili na običnoj stazi: on slijepo korača, u nadi da će čuti pijetla ili da će naići na tragove života. Kolika je razlika između onog koji je izgubljen i onog koji ide dobro poznajući put: znanje pobjeđuje sve.

94 Emir reče:

95 Jer čovjek koji ima porodicu smatraju ima dovoljna sredstva za iivot, dok je onaj koji nema porodicu u siromaštvu i bijedi.

96 I svijetlu dušu, ako zbog nekog tajnog dobročinstva, udari nekoga ko griješi, s namjerom da ga pouči, i razbije mu glavu.

97 Ugnjetavan je onaj ko je u pravu.

98 Dakle, on je stranac.

99 Hadisi šerif, koji se citira u Muslimovom Sahihu, vol. I, str. 90 i u Kunuz El Hakiku od El Munavija, str. 28; El Dzamius Sagir, vol. 1, str. 77, kao i u Mesneviji; svi ovi citati predstavljaju razne verzije.

100 Aluzija na priču o zarobljenicima kod Bedra. Cf, pogl. 1 (Kuržan, VIII, 70).

101 Kuržan, XXXII. 17.

102 Ako ga treba zakrpati, on ga mora zakrpali. Ako ga treba proheftali, on ga mora proheftati.

103 Kurian. XCVII. 3.

104 Ove riječi se pripisuju Ebul Kassem Nasrabadiju. Cf. Mesnevija, VI, 1475.

105 Neka sam ja nevjernik ako je iko ikada izgubio ijedan dah na putu vjere i pokornosti.

106 Mevlana dodade: "Boga mi, tako je."

107 Kuržan, XIX, 30-

108 Cf., Mesnevija, II, 3602.

109 I napor vrijedi. Kao. na primjer, neko ko obavlja neki zanat. Uzvišeni Allah mu daruje bogatstvo. Njegov zanat će povećati njegovo bogatstvo i imovinu. Kuržan, XXXIX, 22.

110 i nemara.

111 Prva stvar je milost, a zatim dolazi napor.

112 To se naziva zahvalnost za milost i zahvalnost za dar. Prva stvar je dar, a zadnja milost i zahvalnost

113 Kao što iz željeza i kremena izbija iskrana kamenu trudu. Ona je prvo slaba; ali kada se hrani, ona raste i obuhvata svijet.

114 Kuržan, IV, 28.

115 Kuržan. LXVm, 4.

116 Iz nevidljivog.

117 Jedna vrsta mahovine koja raste oko bukvinog drveta. Kad se osuši vrlo je zapaljiva. Trud i kamen, kresalo, starinska šibica.

118 Kuržan. XLVin, 4.

119 Hadisi šerif, prema kojem je Nemruda ubio jedan komarac, koji je kroz nos došao do mozga, dok se ovaj borio s Ibrahimom. Cf. Mesnevija, 1,1189.

120 Cf. Kuržan XXI. 69.

121 Sanaii, Hadika.

122 Nije pravio, nego istakao, podvukao.

123 Dok se ova duša ne poništi, ne poznajemo onu

124 Kuržan, LXIV. 2.

125 Rumijcv citat, Medžalis, str. 21.

126 Mrtav.

127 Božiji Poslanik je rekao:

128 Poznati hadisi Šerif koji citira El Munavi, Kunuz str. 90.

129 I da moral pobijedi nemoral.

130 Božiji Poslanik je rekao: "Jedan sat razmišljanja vrijedi više nego sedamdeset godina ibadeta." Šejh Feriduddin Attar je rekao: "Treba se prisjećati Boga, da bi se rodilo razmišljanje - i da bi ona donijela stotine hiljada novih oštroumnih zapažanja - Jer djelo se sastoji u djelu razmišljanja - Ono vrijedi više od sedamdeset godina ibadeta."

131 I to je istina.

132 Jer je prolazna i nestalna.

133 Od mene ostaje samo ime, a sve ostalo je On. ,

134 Sunčev krug je mjesto moga povlačenja. Kako bi mi ga strana noći mogla sakriti?

135 "Baht", dati, izgubiti u igri. Novo izd. "Tiht": napasti (prva verzija izgleda


11. Poglavlje (Ders)

"Srca svjedoče jedna za druga." Ovo je izreka koja se izgovara a da često ni

oni koji je koriste ne otkrivaju njeno značenje. Inače, zašto bi im trebale riječi;77
Kada srce svjedoči, čemu svjedočenje jezika?

Emir Naib kaže:78 "Tačno je, srce svjedoči, ah srce ima vlastito uživanje, kao i uho, oko, jezik; svako od ovih uživanja odgovara jednoj potrebi."

Učitelj odgovara: "Ekstaza u srcu poništava sva druga čula, i jezik postaje ništavan. Lejlina ljepota nije bila božanska, bila je tjelesna i putena; ona je bila od vode i limuna; ah je ljubav kojom je ona nadahnjivala Medžnuna obuzimala svog; nikakva potreba ga nije tjerala da vidi Lejlu svojim očima, niti da čuje njen glas, jer on nije vidio Lejlu kao odvojenu od sebe (i govorio je):

Tvoja slika je u mojim očima, tvoje ime na mojim usnama sjećanje na tebe u mom srcu. Kome ću pisati? Gdje se kriješ?


Ja sam onaj koji voli i koji se voli, mi smo dvije duše u jednom jedinom tijelu.79

Dakle, jedno tjelesno biće ima tako veliku moć da ljubav koju nadahnjuje proizvodi takva stanja u kojima zaljubljeni ne vidi sebe odvojenog od one koju voli; sva njegova čula gube svoju nezavisnost; oko, sluh, miris, nijedan od njegovih organa ne traži vlastito uživanje; on sve vidi ujedinjeno i prisutno, dovoljno je da samo jedan organ bude zadovoljan, pa da nijedno od drugih čula ne traži zadovoljstvo. A ako čula traže neko drugo zadovoljstvo, to znači da taj organ nije dobio savršeno zadovoljstvo. On je primio jedno relativno zadovoljstvo koje ne omogućava da se preplave (zadovolje) druga Čula. Ona. nastavljaju da traže vlastito zadovoljstvo. Čula su jedno. Na izgled, ona se razlikuju. Kada je jedan organ preplavljen, i drugi organi se stapaju u njemu. Tako, kada pčela visoko leti, njena krila, njena glava i svi njeni organi se miču. Kada je zagnjurena u med, svi njeni organi su jedno. Više se ne miču. Takvo uranjanje se postiže kada se ličnost nade izvan svoga ja, izvan napora, izvan djelovanja, izvan kretanja. Ona (pčela) je uronjena u vodu; svako kretanje koje dolazi od nje nije njeno, nego je to kretanje vode. Može li se reći daje uronjena ako miče nogama i rukama? Može li se to poreći ako ona viče: "O, ja sam uronjena!"? Ljudi smatraju da riječi "Enel Hakk" izražavaju veliku uobraženost. Ali, "Enel Hakk" otkriva veliku skromnost, jer oni koji kažu "Ja sam sluga Božiji" svjedoče o dva postojanja: svome i Božijem. A onaj koji kaže "Enel Hakk" poništava se. On kaže: "Enel Hakk", to jeste: "Ja nisam, sve je On, osim Boga nema ničijeg postojanja. Ja sam čisto ništavilo, ja nisam ništa." Njegova skromnost je velika; ljudi ne shvataju da, kada se jedan čovjek odnosi kao sluga Božiji, tada za Boga postoji njegovo služenje; mada je ono namije­njeno Bogu, njegovo djelovanje mu omogućava da se vidi odvojenim od Boga. Ta osoba, nije uronila. Uronjen u vodi je onaj kojem ne ostaju ni kretanje ni djelovanje, i čiji su pokreti pokreti vode.

Jedan lav je pratio gazelu; gazela mu je daleko pobjegla. To su bila dva postojanja: postojanje lava i postojanje gazele. Ali, kada je lav sustigao gazelu, kada je ona postala plijenom njegovih kandži, onesviješćena od straha, ostalo je samo lavovo postojanje; gazela, obesviješćena nestade. Uranjanje se sastoji u tome što Uzvišeni Allah čini odabrane robove bojažljivim pred Njegovim pogledom, na način na koji ljudi osjećaju strah od lava, leoparda, silnika. On im otkriva da strah potječe od Boga, da mir dolazi od Boga, da radost i veselje potječu od Njega, kao i hrana i san. Uzvišeni Allah im pokazuje jednu osobitu i opipljivu sliku lava, leoparda ili vatre, dok su budni, otvorenih očiju, tako da oni shvate da ta slika lava, leoparda, koju vide u stvarnosti, ne potječe iz ovog svijeta; to je slika iz nevidljivog svijeta koja se materijalizirala i čiji izgled poprima izvanrednu ljepotu. Isto je i sa baštama, potocima, hurijama, palatama, jelima, pićima, darovima, konjima, gradovima, prebivalištima, sa svim naj-različitijim divotama; uistinu, zna se da te ljepote ne pripadaju ovom svijetu. Bog ih otkriva viđenju i daje im oblik u očima onoga ko gleda. A on je tada siguran da strah potječe od Boga, sigurnost od Boga, smirenost i razmišljanja od Boga. Strah koji ne liči na strah od drugih ljudi, stanja nastala iz viđenja, a ne iz razmišljanja, jer ih je Bog namijenio i sva dolaze od Njega. Filozof to zna, ali iz razmišljanja; ali, razum nije stalan, a sreća koju donosi je povremena; dok dokazujemo razmišljanjem, srećni smo, topli i svježi. A kada ponestane argumenata, toplina i sreća nestaju.

Neka osoba zna razumom da je neku kuću sagradio neki arhitekt, da je taj arhitekt imao oči i da nije bio slijep, da je bio kompetentan i da nije bio nesposoban, daje postojao i nije bio nestvaran, živ, a ne mrtav, i daje njegovo postojanje prethodilo izgradnji te kuće; on sve to zna, ali zahvaljujući raz­mišljanju. Ali, razmišljanje nije stalno, ono se brzo zaboravlja. Ali, kada su Mu zaljubljenici služili, oni su upoznali Arhitekta, i vidjeli su Ga sigurnim očima; zajedno su jeli hljeb i so Njegovog gostoprimstva, zajedno su se zabavljali. Arhitekt nikada ne odlazi iz njihove vizije i njihove imaginacije. Kod onoga ko je uronjen u Boga, grijeh nije grijeh, zločin nije zločin, jer je tim čovjekom ovladao On i svog ga apsorbovao.

Neki kralj je naredio svojim slugama da svaki od njih ima zlatni pehar u ruci kada dođe izvjesna zvanica. Svom omiljenom slugi naredi da učini isto. Kada kralj pokaza svoje lice, taj sluga izgubi svijest. Iz ruke mu ispade pehar i razbi se. I druge sluge pomisliše da trebaju učiniti isto. I svi namjerno ispustiŠe svoje pehare. Kralj ih ukori: "Zašto ste razbili pehare?" Oni odgovoriše: "I onaj koji vam je jako blizak učinio je isto." Tad im kralj reče: "O bezumnici, nije to učinio on, nego ja".

Na izgled, svi ovi postupci su bili greške, osim onog koji je uistinu bio ne samo istinski akt pokornosti, nego i jedno prevazilaženje pokornosti i grijeha. Sve sluge su oponašali kraljevog miljenika, jer je on sam bio kralj; za njega (kralja) je činjenica da je sluga bio samo jedno formalno stanje, jer je bio ispunjen kraljevom ljepotom.

Uzvišeni Allah je rekao: "Da to nije bilo za tebe, ja ne bih stvorio nebo (svijet)."80 Enel Hakk, to je isto: "Stvorio sam nebesa (svijet) za Sebe-samog" znači (govori) najednom drugom jeziku, sa drugačijom aluzijom "Enel Hakk".

Čak i ako riječi sufija imaju sto različitih oblika, s obzirom na to daje Bog jedan, da je Put jedan, kako riječ može biti dvoje. Različitost počiva u obliku (riječi); u značenju se sve slaže.

Neki emir je naredio da mu se sašije šator: jedan prede konopac, drugi zabija čavlove, treći tka platno, neko opet šije, neko reže, a neko prošiva; mada su na izgled sve ove radnje osoba različite i mnogobrojne, ove osobe su ujedinjene značenjem: one sve izrađuju jednu stvar. Ako dobro osmotrimo raznolikosti svijeta, ustanovićemo da su sve one u službi Boga: griješnik kao i ispravan čovjek, buntovnik kao i vjernik podređen Bogu, šejtan kao i melek. Onaj kralj je želio iskušati svoje sluge da bi razlikovao onoga koji je siguran od onoga koji je sumnjičav, lojalnog od podmuklog, vjernog od izdajnika. Da bi se stiglo do tog cilja, potreban je neko ko iskušava i izaziva. Kako bi se inače oktrio pravi karakter sluge? Onaj koji iskušava čini uslugu kralju i omogućava mu da medu svojim bližnjima razlikuje one koji su mu istinski odani. Bog je poslao vjetar da bi razdvojio ono što je nestalno od onog Što je stalno. Vjetar tjera komarca iz stabla, daleko od vrta; komarac odlazi, stablo ostaje.

Neki kralj je naredio svojoj ropkinji-konkubini da se dotjera i da se izloži pogledima njegovih sluga kako bi iskušao njihovu vjernost. Postupak ove žene, mada na izgled griješan, u stvari je bio akt pokornosti prema kralju.

Božije sluge su, našavši se na ovom svijetu, vidjeli da se svi, dobri i loši, podređuju i pokoravaju Bogu81, ne razumom i saglasnošću, nego viđenjem i bez velo va.82 "I ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga".83 Dakle, za njih je ovaj svijet uskrsnuće, jer se uskrsnuće sastoji u tome da se svi pokoravaju Bogu, i ne čine ništa drugo osim što Mu služe.84 Oni shvataju tu istinu i ovdje. "Čak i kada bi sklonili velove, moja sigurnost (i spoznaja) se ne bi povećala".85

Sa liječničke tačke gledišta, učenjak (alim) je iznad gnostika (arifa), jer za Boga se koristi termin "Alim" (Onaj koji zna), a ne može se to reći za "arifa" (gnostik). "Arif' znači onaj ko nije znao od početka nego spoznao kasnije, a takav uslov ne odgovara Bogu; ali, u našoj realnosti, "arif'je iznad "alima", jer arif je onaj koji upoznaje svijet izvan razmišljanja, vizijom i kontemplacijom.

Govorilo se da je naučnik (alim) sto puta bolji od vjernika. Kako može jedan naučnik vrijediti više nego stotinu vjernika? Vjernik je svoj žar postigao spoznajom, a pobožnost bez spoznaje je nemoguća. Staje to pobožnost? Odreći se svijeta i težiti pokornosti prema Bogu i drugom svijetu: to je pobožnost. Dakle, potrebno je da vjernik upozna ovaj svijet sa njegovom ružnoćom i njegovom nestalnošću, da nauči šta su milost, stalnost i postojanost drugog svijeta, i da teži pokornosti Bogu, govoreći: "Kako se trebam pokoravati Bogu i čemu se trebam pokoriti? Ovaj postupak podrazumijeva spoznaju. Odanost bez spoznaje je nemoguća. Prema tome, pravi vjernik je istovremeno i učenjak i vjernik.86 A istina je da taj, takav učenjak vrijedi više od stotine vjernika. Ali značenje ove izreke nije dobro shvaćeno. Spoznaja je nešto što Bog daje nekome nakon pokornosti i ranije spoznaje. Druga spoznaja je plod prve spoznaje koja je istovremena sa odanošću. Naravno da jedan takav naučnik vrijedi više od stotine vjernika.

Čovjek posadi plodno drvo; nije li sigurno da to stablo koje daje plodove vrijedi više nego stotinu drugih koja ne daju plodove? Jer, moguće je da druga stabla ne uspiju dati plodove. Mnoge nezgode se mogu desiti. Hodočasnik koji stigne u Kabu vrijedi više nego onaj koji luta pustinjom ne znajući hoće li stići ili ne. A drugi je stvarno stigao. A stvarnost vrijedi hiljadu puta više nego nesigurnost.

Emir Naib reče: "Onaj koji nije stigao ima nadu." Učitelj mu odgovori: "Čovjek koji ima nadu razlikuje se od onoga koji je stigao; između straha i sigurnosti postoji velika razlika. Prvenstvo Muhammeda a.s. pred drugim poslanicima potječe od njegove sigurnosti. Svi drugi poslanici su stekli sigurnost prevazilazeći strah. Ah sigurnost je podijeljena u etape. "Mi smo podigli neke iznad određenih stepena." Može se prikazati i svijet straha, kao i njegove etape. Ah etape sigurnosti su bez tragova. U svijetu straha, šta ko nudi Bogu? Jedan nudi svoje tijelo, drugi svoja bogatstva, treći svoj život; neko nudi post, neko molitve, neko deset rekjata, neko stotinu rekjata. Njihove etape su određene i mogu se razaznati; mogu se pokazati. Na primjer, etape (tragovi) između Konje i Sezareje su precizne: to su87 Kaimaz, Abruk, Sultan, itd. Ali prelazak preko mora, između Antakije i Aleksandrije, ostaje bez tragova. Samo ga navigator poznaje i ne kazuje ga ljudima sa čvrstog tla, jer su oni nesposobni da ga shvate."

Emir Naib tada reče: "I riječ je od koristi; ako ljudi ne znaju sve, oni mogu spoznati malo, otkrivati i zamišljati."

Učitelj reče: "To je tačno. Jedan čovjek sjedi, budan, usred tamne noći, i ima namjeru da krene pred jutro. I mada ne zna kako će putovati, očekujući dan, on se približava danu. Isto tako neko u mračnoj i oblačnoj noći, slijedeći neki karavan, ide ne znajući ni gdje će stići ni kuda će proći, koliku će udaljenost preći. Ali kada dođe dan, on će vidjeti rezultat svoga hoda, i stići će negdje. Ako, ma ko, za ljubav Boga, samo, otvori i zatvori svoja dva oka, to nije uzalud. "Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjeće ga"88 A kako je on u unutrašnjosti mračan i zakriven, on ne vidi koliko se pomakao89; ali na kraju će vidjeti. "Ovaj svijet je polje za žetvu na onom svijetu."90 Ono što ovdje posijemo, tamo ćemo požnjeti.

Isa a.s. (neka je mir s njim) mnogo se smijao. Jahja a.s. (neka je mir s njim) \ mnogo je plakao.91 Jahja a.s. upita Isaa a.s. "Jesi li ti toliko siguran protiv silnih i ; prepredenih lukavstava (šejtanovih), pa se tako smiješ?" Isa odgovori: "A zar si: ti zaboravio sve prefmjene, prijatne, izuzetne i silne milosti i dobročinstva Božija, pa tako plačeš?" - Tu je bio prisutan ijedan od odabranika (veli) Božijih. On upita Boga: "Koji je od njih dvojice bolji?" Bog reče: "Onaj koji ima bolje mišljenje o Meni." - a to znači: "Ja sam tamo gdje su misli Moga sluge.92 Svako biće stvara drugačiju predstavu o Meni. Ja se nalazim u onome što on zamišlja o Meni." "O moja stvorenja, očistite vašu maštu koja je Moje boravište i Moj dom."

A sada, ispitaj samoga sebe: plač i suze, post i molitve, osama i učešće na skupovima, staje od toga korisnije za tebe? Na koji način će tvoja stanja (ahval) biti ona najbolja? Kako će tvoja napredovanja biti najveća? Odaberi ono što je j najbolje. "Upitaj za savjet svoje srcet iako si već pitao muftije.93 Ti imaš jedno unutrašnje čulo: izloži mu savjete koje su ti dali muftije, da ono odabere ono što mu odgovara. Kao ljekaru kojem se obraća bolesnik, postavljaj pitanja svom unutrašnjem ljekaru: jer, u tebi postoji Ijekar koji je pomiješan sa tvojom prirodom: ona je ta koja prihvata ili odbija. Tako i pravi ljekar ispituje unutrašnjeg ljekara: 'To što si pojeo, je li bilo teško ili lagano; Kako si spavao?" Dakle, sud pravog (dunjalučkog) ljekara je povezan sa informacijama koje dobiva od unutrašnjeg ljekara. Najvažniji je unutrašnji ljekar koji nije ništa drugo do tvoja priroda. Kada taj ljekar oslabi, priroda, iskvarena i klonula, loše vidi stvari i daje znake izgubljenosti; ona misli daje šećer gorak, a sirce slatko. Njoj je potreban vanjski ljekar, koji joj pomaže da povrati svoju raniju ravno­težu; poslije se ona opet obraća svom vlastitom Ijekaru.

Isto tako, ćovjek ima i jednu drugu duhovnu prirodu. Kada ona oslabi, njegova čula se odaju greškama. Odabrani (Evlija) su liječnici (duhovni). Oni pomažu da se povrati vlastita priroda i da se ojačaju srce i vjera.

"Pokaži mi stvari onakve kakve jesu." Čovjek je nešto veliko, u njemu je sve zapisano, ali velovi i tmine mu ne dozvoljavaju da otkrije bogatstva koja u njemu sijaju. Velovi i tmine su različita zanimanja, brojni planovi i želje svih vrsta. Ipak, uprkos tminama i velovima, čovjek može pročitati poneku tajnu i iz nje izvući spoznaju. Gledaj kako će, kada te tmine i velovi nestanu, biti upućen, i kako će otkriti brojne spoznaje u sebi samome! Zanati krojača, zidara, stolara, zlatara; nauka, asfronomija, medicina i druge bezbrojne profesije potiču sve iz unutrašnjosti čovjeka: one ne dolaze iz kamena i cigle. I gavran koji je naučio čovjeka da sahranjuje umrlog samo je slika čovjeka projicirana na pticu. Ljudske potrebe su navele gavrana da kopa zemlju; jer i životinja je dio čovjeka. Kako jedan dio može učiti cjelinu nečemu? Isto tako, ako čovjek uzme pero lijevom rukom da piše, i pored jake volje, njegova ruka drhti dok piše. A ruka piše po nalogu volje.

Kada dode vladar. Učitelj govori važne riječi. Njegove riječi se ne zaustavljaju, jer on je poznavalac riječi. Njegove riječi ga se uvijek tiču: one su mu namijenjene.

Zimi, mada drveće nema ni lišća ni plodova, ne treba misliti da nije aktivno. Zima je doba sakupljanja, a ljeto trenutak trošenja. Trošenje je svima vidljivo, a sakupljanje nije. Tako je i sa čovjekom koji je pozvao mnogo svijeta i potrošio mnogo. Svi su ushićeni pred troškovima; a niko ne vidi rezerve koje su malo po malo sakupljane da bi se omogućili takvi troškovi. Porijeklo trošenja je u sakupljanju.

Upućujemo ove riječi onome, ko se nalazi u svakom trenutku duhovnog jedinstva, u tišini, u odsustvu kao i u prisustvu; čak i u borbi, mi smo s njim: čak i da napadnemo jedan drugoga pesnicama, mi bismo razgovarah s njim i bih bismo sjedinjeni. Ne gledaj tu pesnicu; u toj pesnici ima suhog grožđa. Ako ne vjeruješ, otvorfje i vidjećeš. Da li je važno, uostalom, je li to suho grožđe ili skupocjeni biser? I drugi požele da obogate mudrost tankoćutnim i nježnim finesama, u poeziji i u prozi. Ali ako emirova naklonost dolazi s te strane i prema nama, to onda nije zbog spoznaja, tankoćutnosti ili propovijedi; toga nigdje ne fali. Ako me on voli i ima naklonosti prema meni, to je iz drugog razloga. On vidi nešto drugo što nije vidio kod drugih, i otkriva jednu drugu svjetlost.

Priča se kako je neki kralj pozvao Medžnuna i rekao mu: "Staje s tobom i zašto praviš od sebe predmet skandala? Napustio si svoju kuću, sav si zanesen i uništen! Staje ta Lejla i šta ima ona od lijepog? Dođi da ti ja pokažem ljepote (drugih žena) i čari; žrtvovaću ti sve i daću ti ih."

Kada su pokazali Medžnunu sve te ljepotice, on je oborio glavu i gledao u svoje noge. Kralj mu reče: "Podigni glavu i gledaj". Medžnun odgovori: "Bojim se, jer je ljubav Lejlina izvukla sablju. Ako podignem glavu, ona će mi je odsjeći." Toliko je bio opsjednut Lejlinom ljubavlju! I druge djevojke su imale, oči, usta i nos. Staje on onda našao kod Lejle daje došao u takvo stanje?

77 AH ovo značenje je jasno onima koji su savršeni i kojima ne trebaju riječi. "Govorili smo obrvama, a slušali očima."

78 Emir Naib, Emiruddin Mikail. jedan od zvaničnika u zemlji, ubijen u Konji 676 g. po H.

79 Stihovi koji se pripisuju Halladžu. Cf. L. Massignon, Le Diwan dial-Hallaj, su-. 106 (str. 127,izdanje Cahiers du Sud, Paris 1955). Ovi stihovi se pripisuju i Medžnun bin Amern.

80 Hadisi kudsi.

81 U pogledu onoga što predstavlja njihovu sudbinu, dobru ili lošu.

82 Da. Mi ga vodimo tom stazom, bio on zahvalan ili nezahvalan.

83 Kuran XVII, 44.

84 Uzvišeni Allah je rekao: "Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju (robuju)." (Kur an. U, 56).

85 Cf. pogl. VII. (Hz Alijina izreka).

Ali sretni su one sluge koji su stvoreni za služenje, jer ono je ugodno Bogu, i u njemu leži Njegovo zadovoljstvo; a nesretni su oni bijednici koji su stvoreni za služenje koje ne daje zadovoljstvo Bogu. Pir de Herat reče: "Avaj, avaj, avaj!" Kakva je razlika između dva komada željeza? Oba su izišla iz iste radionice: jedan postaje potkovica, drugi ogledalo za kralja."

Božiji Poslanik je rekao: Sretan je onaj koji ic sretan u utrobi svoje majke, a nesretan je onaj ko je nesretan u
utrobi svoje majke."

86 I alim-učenjak i pobožnjak-abid, muslim, da bi poslao Arif.

87 Od Antakije do Egipta.

88 Kuržan. XCIX, 7.

89 Put treba preći na neki način; ne treba spavati, da se ne bi odvojio od drugova i izgubio život.

90 Hadisi šerif.

91 Oba su bili rođaci.

92 Hadisi kudsi.

93 Hadisi Šerif.

10. Poglavlje (Ders)

Pervana reče: "Mevlana Behauddin Veled (otac Rumijev), prije nego što se mogao vidjeti, izvinuo bi se, rekavši: "Neka emir Pervana ne dolazi da me posjeti i neka se ne uznemirava, jer mi imamo različita duhovna stanja (hal); Čas razgovaramo, a čas šutimo. U jednom "halu" mi možemo primati ljude, u drugom više volimo da se povučemo u usamljenost; nekada dostižemo ekstazu i uranjanje u Boga. Bolje je da emir ne dolazi kada nismo raspoloženi da diskutujemo i razgovaramo s njim. Bolje je da se pozabavimo našim prijate ljima i da ih naučimo nečem korisnom. Zato je poželjnije da mi odlazimo u posjetu prijateljima."


Emir Pervana reče: "Odgovorio sam Mevlana Bahauddin Veledu da ne dolazim zato da bi se Učitelj bavio sa mnom i razgovarao sa mnom, nego da steknem tu čast da se ubrojim medu njegove sluge. Postoje Učitelj bio zauzet i nije se mogao vidjeti, pustio me je da ga čekam izvjesno vrijeme kako bih uvidio kako je dosadno i mučno onim muslimanima i dobrim ljudima koji dolaze na moja vrata i kada ih puštam da čekaju i ne želim da ih primim. Učitelj me je pustio da osjetim gorčinu tog iščekivanja i tako mi je dao lekciju, da bih izbjegavao priređivati takve neprijatnosti drugima."


Učitelj (Rumi) odgovara: "O ne, mi smo te pustili da čekaš iz čiste naklonosti. Kažu da je Allah uzvišeni rekao: "O moj slugo! Ja bih odmah ispunio tvoje molitve i želje, ali glas tvoje molitve mi se sviđa: zato odgađam da ti uslišim molbe, kako bi ti nastavio uzdisati, jer mi se sviđa zvuk tvog uzdisanja."


Na primjer, pred vrata jednog čovjeka dolaze dva prosjaka. Jedan je poželjan i omiljen, drugi jako omrznut. Domaćin kuće kaže svome slugi: "Daj bez odlaganja komad hljeba onom mrskom, da što prije ode sa vrata". A onom koga voli kaže: "Hljeb još nije pečen, sačekaj dok naraste i ispeče se."


Moja najveća želja je da gledam svoje prijatelje, da sa njima naslađujem svoje oči i da oni mene gledaju; jer kada se na ovom svijetu mnogi prijatelji plemenitog porijekla dovoljno nagledaju, kada uskrsnu na drugom svijetu, to poznavanje se pojačava i oni se međusobno brzo prepoznaju; oni znaju da su bili zajedno na ovom svijetu, i rado se druže. Jer, čovjek brzo gubi prijatelja. Zar ne vidiš da na ovom svijetu, kada simpatišeš neku osobu i izgleda ti divna kao Jusuf a.s., dovoljan je samo jedan nezgodan postupak da bi ga izgubio iz svog vidnog polja; i, tako gubiš prijatelja. Tada Jusufovo lice postaje lice vuka. Ta ista osoba, koja ti je izgledala kao Jusuf a.s., sada liči na vuka, mada se, u stvari, njeno lice nije izmijenilo; jednim jedinim slučajnim postupkom si ga izgubio. Sutra, na Dan proživljenja, ova suština će se izmijeniti u drugu suštinu. Pošto je nisi dobro upoznao niti pronikao u njenu suštinu, kako ćeš je prepoznati? Zato moramo potpuno vidjeti jedni druge i prevazići dobre i loše osobine koje su sporedne u svakoj osobi i prodrijeti u njenu čistu suštinu, jer osobine koje si ljudi daju u stvarnosti nisu istinite.


Neko reče; "Ja vrlo dobro poznajem jednog čovjeka, i mogu vam dati njegov opis." Rekoše mu: "Opisi ga", a on odgovori: "On je bio sluga na mom imanju. Imao je dvije crne krave." I drugi su pričali kako imaju nekog prijatelja i dobro ga poznaju; a opisi koje su davali bili su isto toliko precizni kao ona priča o dvije crne krave. Takav opis i nije opis i ne služi ničemu. Treba prevazići dobre i loše osobine, tražiti njegovu suštinu i realnost. Samo tako se može istinski vidjeti i upoznati.


Čudim se ljudima koji govore: "Kako mogu Evlije i zaljubljenici u Boga voljeti duhovni svijet koji nema ni mjesta, ni oblika, ni osobina? Kako od njega mogu primati snagu, pomoć i utiske? A oni su dan i noć opčinjeni tim svijetom." Međutim, taj isti čovjek koji voli nekoga i od njega prima pomoć, dobiva u stvari istovremeno pomoć, milost, ljepotu, znanje, uspomenu, misao, radost, brigu; sve ove stvari pripadaju van vremenskom svijetu; on u svakom trenutku prima podršku i utiske. I to ga ne čudi, ali je zabezeknut idejom da neko može voljeti nezemaljski svijet i iz njega vući potporu.


Jedan naučnik je poricao ovu Činjenicu. Jednoga dana se razbolio i oslabio, i njegova bolest je dugo potrajala. Došao mu je u posjetu neki mudrac, te ga upita: "Reci mi šta želiš", a ovaj odgovori: "Zdravlje". Na to će mudrac: "Reci mi kako izgleda zdravlje. Kakvo je na izgled, da bih ti ga mogao nabaviti." -Čovjek odgovori: "Zdravlje nema oblik." - "Pa dobro, ako zdravlje nema oblika, kako ćeš ga tražiti?" - "Reci mi," doda on, "zdravlje dođe, ja povratim snagu i udebljam se, koža mi postane bijela i rumena, svježa i lijepa." Mudrac ga upita: "Pitam te kakva je u stvari suština zdravlja?" - Ovaj odgovori: "Ne znam."73 - "Ako postaneš musliman, reče mu mudrac, ako se preobratiš, ja ću te izliječiti i vratiću ti zdravlje".


Upitali su Muhammeda a.s.: "Mada su te realnosti ne uvjetovane, zar se ne može izvući neka korist iz neke forme?" - On odgovori: "Vidite formu neba i zemlje; pomoću forme, shvataš opšti smisao. Kada vidiš okretanje točka nebesa, oblake koji donose kišu u pravo vrijeme, ljeto, zimu i promjene vremena, kada vidiš da se sve te pojave odigravaju razumno i mudro, (želiš da znaš) kako to da jedan neživi oblak stvara kišu u pravom trenutku! Kada vidiš tu zemlju koja prima biljke i postostručuje ih, reci da Neko upravlja tim događajima. Dakle, vidi Ga (Gospodara) pomoću svijeta i iz toga crpi snagu. Kao što ti ljudsko tijelo pomaže da shvatiš svoju realnost, pomoću forme (oblika) svijeta shvati Realnost svijeta."


Kada je Poslanik a.s. bivao opijen (Bogom) i izvan sebe samoga, govorio bi: "Allah je rekao." Naizgled, on je govorio svojim jezikom, ali on nije bio tu; u stvari, govorio je Bog, jer Poslanik a.s. je poznavao sebe samoga i znao je da riječi koje izgovora nisu njegove. I kada su se te riječi rađale u njemu, znao je da više nije isti; govorio je pod Božijim utjecajem. Tako je Muhammed a.s. davao podatke o epohama starim po nekoliko miliona godina, objašnjenja o nekadašnjim ljudima i poslanicima; znao je šta će se desiti do kraja svijeta; govorio je i o nebu i Božijem prijestolju, o praznini i o prostoru. Živio je tek od jučer, a jedno kratko postojanje ne može spoznati tolika događanja i misterije. Kako jedno prolazno biće može govoriti o vječnosti? Očigledno je da nije govorio on, nego Bog. "On nije govorio po hiru svom, to je samo Objava koja mu se obznanjuje."74 Bog je izvan forme i riječi. Njegove riječi su izvan slova i riječi. Ali On svoje riječi izražava svakim slovom i svakim zvukom i kroz usta onoga koga je sam odabrao.75 Duž puteva se grade karavan-saraji; u njihovim šadrvanima se podiže kamena statua čovjeka ili ptice, kroz čija usta teče voda. Svi razumni ljudi znaju da voda u stvari ne teče iz kljuna kamene ptice. Ona dolazi s druge strane.


Ako želiš upoznati nekoga, pusti ga da govori. Kroz njegove riječi ćeš saznati ko je on, pa makar on bio vješt i iskusan lopov, spreman da namjerno zadrži svoje riječi kako se ne bi otkrio.

Ima jedna slična priča o dječaku na selu, koji kaže svojoj majci: "U mračnoj noći mi se prikazuje neka cma strašna sjenka, i ja se strašno bojim". Majka kaže: "Ne boj se. Ako vidiš tu sjenku, žestoko je napadni. Možda ćeš tad vidjeti daje ona samo proizvod tvoje mašte." Dijete odgovara: "O majko! Ako je majka te crne sjenke dala svom sinu isti savjet, šta da radim? I, ako mu je preporučila da ne govori da se ne bi otkrio, kako ću ga raspoznati?" - Majka će: "U njenom prisustvu ćuti, i pusti je da govori; sačekaj da iz njenih usta iziđe nekoliko riječi. Ako ona ne kaže ni riječi, možda ćeš ti nehotice prekinuti ćutanje; ako se u tebi, u tvojoj svijesti rodi neka riječ i neka misao, po toj riječi i toj misli ćeš je moći raspoznati, jer je, pod njenim dojmom, njeno stanje duha prodrlo u tvoj duh."


Šejh Sar-Razi (neka je blagoslovljen) sjedio je medu svojim učenicima. Jedan od njih je poželio da jede pečenu ovčiju glavušu. Šejh dade znak da mu je donesu. Učenici upitaše: "O Šejhu, kako znaš da mu se jede glavuša?" Šejh odgovori: "Kako već trideset godina nemam više nikakvih potreba, postao sam čist od svih želja i bistar kao ogledalo bez slika. Kada mi se u glavi rodila misao o pečenoj glavuši, znao sam ko mi je sugerisao tu želju. Ja sam ogledalo bez slika, ako se u tom ogledalu pojavi neka slika, ona je potaknuta od strane nekog drugog".


Jedan drag prijatelj se povukao u osamu četrdeset dana zbog nekog cilja kojem je težio. U ušima mu je odjeknuo glas, govoreći: "Jedan tako uzvišen cilj se ne može postići u osami od četrdeset dana. Izidi iz osame, da te osmotri jedan veliki abdal (prijatelj Boga), i tvoj cilj će biti ostvaren." - "A gdje ću naći tu veliku ličnost?", upita on. "U džamiji u kojoj se održava molitva petkom." On upita: "Kako ću ga prepoznati medu tolikim ljudima?" Reče mu se: "Idi, on će prepoznati tebe; gledaće te i vrč će ti ispasti iz ruke, a ti ćeš se onesvijestiti. Tada ćeš znati da te je dotakao njegov pogled."


On učini tako, uze vrč pun vode i ponudi vodom sve prisutne u džamiji, idući kroz redove onih koji su se molili. Odjednom osjeti da je pogođen nekim žestokim duhovnim stanjem: vrisnu, i vrč mu ispade iz ruke. Ostade bez svijesti u jednom uglu, a svi ljudi se razidoše. Kada je došao sebi, vidje daje sam. Ne vidje gospodara koji ga je gledao, ali dođe do svog cilja. Bog ima ljude koji imaju takvu veličinu i hrabrost da se ne pokazuju; oni pomažu postizanje uzvišenih ciljeva onima koji im teže, i daruju im milost. Takvi su vrlo rijetki i vrijedni.


Rekosmo: "Kod vas dolaze velike ličnosti". Učitelj odgovori: "Ne postoji više to "kod nas". Već duže vremena nemamo to "kod nas". Ako dolaze, oni dolaze kod onoga koga su zadobili u svojim mislima i kome su poklonili svoju vjeru. Ljudi su govorili Isau (neka je spašen): "Dolazimo kod tebe." On odgovori: "Kod mene, gdje se na svijetu nalazi neko "kod mene" i kad je ono postojalo?"76


Priča se kako je Isa a.s. šetao selom. Počela je jaka kiša. Sklonio se u jazbinu šakala, u uglu neke pećine, dok kiša nije prestala. Tu mu dođe jedna objava: "Izlazi iz šakalove jazbine, zbog tebe su šakalovi mladunci uznemireni." On uzviknu: "O, Gospodaru! Za šakalovo mladunče postoji sklonište, a za dijete Merjemino nema ni skloništa, ni mjesta, ni kuće, ni prebivališta." Gospodar reče: "Šakalovo mladunče ima dom, i iz njega ga ne tjera Uzvišeni. A ti imaš Nekog takvog ko te tjera. Ako nemaš doma, čega bi se bojao? Jer milost Onoga ko te progoni i čast toga dara, što si odabran da budeš gonjen, vrijede više od stotine hiljada hiljada nebesa, zemalja, nego ovaj i onaj svijet, nego Prijesto i nebo."


Učitelj reče: "Neka se emir ne žalosti što nisam bio spreman da ga odmah primim; cilj njegove posjete je bio ili da meni ukaže čast, ili da ukaže čast sebi samome. Ako je htio da meni ukaže čast, što me je više čekao, više me je počastio. Ako je, naprotiv, njegov cilj bio da ukaže čast sebi samome i da traži naknadu, ona će biti tim veća što je on više trpio dosadu Čekanja. U oba slučaja, cilj kome je težio došavši mi u posjetu, potpuno je ostvaren. On bi stoga trebao biti zadovoljan i srećan."


73 Ono nema osobina.


74 Kurtan, LIH, 3-4.


75 Mada je Kur’an izišao iz Poslanikovih a.s. usta, svako ko misli da to nisu Božije riječi, nevjernik


76 Cf. Ibn Kulaiba. Ujunul ahbar. n, sir. 271; El Gazali, Inja, II, str. 141.


9. Poglavlje (Ders)

Rekosmo70 "On želi da vas vidi", on ponovi: "Htio bih vidjeti Hodavendegara (Učitelja)." Učitelj odgovori: "U stvari, on ne vidi Učitelja, jer je ta njegova želja da vidi Učitelja maska pred licem ovoga; i u ovom času on ga ne vidi bez maske. Isto tako, sve želje, osjećanja, nježnosti i naklonosti koje ljudi osjećaju prema ocu, majci, prijateljima, nebesima i zemlji, vrtovima, palatama, naukama, djelima, jelu, piću, oni smatraju razumnim. No, sve su to maske. Kada ljudi napuste ovaj svijet i vide Cara bez maske, oni tad shvate da su to sve bile maske i velovi. U stvari, njihov ideal je bila sama ta Stvar, sve poteškoće su riješene zahvaljujući ovom ogoljavanju. Sva pitanja i problemi koje su imali u srcu biće riješeni i razotkriveni. Odgovor Božiji se ne sastoji u tome da On odgovara pojedinačno i odvojeno na svaki problem. Sva pitanja će biti razjašnjena i sve poteškoće razriješene, samo jednim odgovorom.

Na primjer, zimi svi oblače toplu odjeću i krzna; jedni su ispred tople peći, drugi u nekoj pećini u koju su se sklonili od zime. Isto tako, drveće, u strahu od zime, ostaje bez lišća i plodova; ono sakriva svoje ukrase. A kada stigne proljeće u svome sjaju71, problemi živih bića, ljudi, životinja i biljki, bivaju svi odjednom riješeni. Svi podižu glave i prepoznaju uzrok jadakoji ih je snašao.

Uzvišeni Allah je stvorio velove u korisne svrhe; kada bi se božanska Ljepota pokazala bez velova, mije ne bismo mogli podnijeti i ne bismo mogli u njoj uživati. Zahvaljujući velovima, nama je lakše i prijatnije.

Sunce, pod čijom svjetlošću vidimo i hodamo, i koje nam omogućava da razlikujemo ono što je dobro i što je loše, koje nas obasipa svojom toplinom i čini vrtove i stabla plodnima, koje svojim zracima pretvara zelene, kisele i gorke voćke u zrele i meke plodove, na kome bliješte rudnici zlata i srebra, rubini i kornalini, ako bi se to sunce, koje proizvodi tolika dobra, više približilo, ono bi izazvalo samo nesreće: cijela zemlja i sva živa bića bi sagorjeli i nestali. (Kur'an).

Kada se Allah uzvišeni pokaže planini pod velom, On čini lijepima drveće, cvijeće i zelenilo, a kada se pokaže bez vela, On preokreće i pretvara u prah sve. "A kada se njegov Gospodar pokazao planini, pretvorio ju je u prah".72

Neko upita: "Ali, nije li i zimi sunce isto?" - On odgovori: Naša namjera je bila da napravimo poređenje. Nema ni "deve", ni "jagnjeta". Primjer je jedno, poređenje drugo. Mada to razum ne može razumjeti, i pored svojih nastojanja, on ne odustaje, jer kada bi odustao od svojih nastojanja, više ne bi bio razum. Razum se sastoji u tome da je, neprekidno, danonoćno, uznemiren i mučen mišlju, naporom i pokušavanjem da shvati Uzvišenog Boga, mada je "On" neshvatljiv. Razum je poput noćnog leptira, a Uzvišeni poput svijeće. Kada se leptir baci na plamen, on plane i nestane. Ali, taj noćni leptir, iako će biti spaljen i mučen, ne može podnijeti da bude daleko od plamena. Ako se neko živo biće, poput leptiriće oduševi plamenom svijeće i baci se u njeg, i ono je noćna leptirića. Ako se leptirića baci na plamen svijeće i ne plane, tada ta svijeća nije svijeća. Čovjek koji nije zanesen Bogom i koji se ne trudi (da Ga dosegne) i nije čovjek. A kada bi Ga mogao dosegnuti, onda to ne bi bio Bog. Čovjek je onaj, koji ne može biti bez nastojanja i koji se vrti oko svjetlosti božanske Veličine, bez odmora i počinka. Bog je onaj koji sagara i poništava čovjeka, i nijedan razum ga ne može pojmiti.

70 Mevlani.

71 I dašak povjetarca.

72 Događaj sa Musa a.s.