23. Poglavlje (Ders)

Učitelj kaže: 'Treba ići prema "Ovkatu",247 jer je tamo toplo; ah, mada je Anadolija (Antahja)248 topla, tamo dole, Vizantijci (Rumejci) nas ne razumiju, mada nas neki razumiju;249Jednoga dana, razgovarao sam sa grupom ljudi. Medu njima je bilo i nevjernika. Dok sam govorio, oni su plakali i oduševljavali se: bili su u ekstazi.“

Neko upita: "Šta oni razumiju i kako to da poznaju tu vrstu riječi? Muslimanska elita (ulemai zahir) razumijeva jednu od hiljade riječi, kako bi ih onda mogli razumjeti nevjernici, i plakati?"

Učitelj odgovori: "Nije neophodno da oni sami razumiju te riječi. Razumjeli su ono što je u njihovom izvorištu. Svi oni ispovjedaju vjeru u Božije jedinstvo, u to daje Bog Stvoritelj, koji daje hljeb svagdanji, daje On u svemu i da se za sve Njemu obraća, da kazna i nagrada dolaze od Njega. Kada su čuli riječi o Bogu i sjećanju na Njega (Zikr) - u njima se rodi nemir, želja i nostalgija. Jer, u tim su riječima osjetili miris njihovog Voljenog i Onoga koga žele. Ako su putevi različiti, cilj je isti. Zar ne znaš da do Kjabe vodi više puteva? Za neke, , put za Kjabu ide kroz Bizantiju, za druge kroz Siriju, za treće kroz Perziju, za i neke opet kroz Kinu, ili preko mora sa indijske ili Jemenske strane. Putevi su različiti, cilj je jedan, sva srca su jednodušno za Kjabu; u srcu postoji saglasnost, ljubav i želja za Kjabu. Tu nema nikakvog proturječja; cilj ne pripada ni nevjerništvu, ni vjeri. Kada ljudi dođu tamo, sve svađe, sporovi i razmimoilaženja koji su se javili tokom puta, nestaju. I svi oni koji su govorili '<>

Kada bi zemljanoj vazi bio darovan život, ona bi bila lončareva sluga i nudila bi mu svoju ljubav. Kada se napravi neki lonac, jedni kažu da ga treba staviti na • sto, drugi tvrde da ga treba oprati iznutra, neki da ga treba oprati izvana, dok [ neki smatraju da ga treba oprati cijelog; neki, opet, vjeruju da ga uopšte ne treba prati. Tu počiva razlika. Ali, što se tiče činjenice da taj lonac ima sigurno tvorca i proizvođača, i da se nije sam napravio, svi su jednodušni. Vratimo se ljudima, u dubini svoga srca i u tajnosti, oni vole Boga; oni Ga traže; potreban im je i sve očekuju od Njega i, osim Njega, oni ne vjeruju ni u koga drugog ko bi imao moć i vlast nad njima. Ovo poimanje nije ni bezboštvo ni vjerovanje; u "batinu" ono nema imena. Ali, kada voda poimanja teče od "batina" prema žlijebu jezika i kada se zamrzne, ona postaje slika i rečenica; tu se ona naziva nevjerništvom i vjerom, dobrom i zlom. Isto tako, biljke koje rastu, u početku nemaju oblika; prvo su slabašne i blijede. Kasnije, kako rastu, postaju tamnije i sočnije, poprimaju drugačiju boju. Ali kada vjernik i nevjernik sjede zajedno, ako ne govore ništa riječima, znači da se slažu. U mišljenju prisile; u svijetu misli vlada sloboda, jer misli su suptilne i ne mogu se pretvarati u sud. "Mi sudimo po vanjštini (zahiru), a Bog je gospodar skrivenih stvari“ Uzvišeni Allah svoje misli pokazuje kroz tebe.

Ne možeš ih istjerati hiljadama nastojanja i hiljadama molitvi tražeći utočište u Bogu (La havle).

Kažu da Bogu nisu potrebna oruđa. Zar ne vidiš da, kada On čini da se u tebi pojave slike i misli bez ikakvog oruđa, bez pera i mastila, da su te misli slobodne kao ptice i antilope? Po pravilima zakona, nije dozvoljeno prodavati ih prije nego što su uhvaćene i zatvorene u kavez. Divlju pticu ne možeš prodati, jer je u prodaji osnovni uslov ustupanje, a šta bi ti u takvom slučaju imao dati? Misli, dok ostaju u duši, nemaju ni imena ni oznake; ne mogu biti prosuđivane kao bezbožničke ih kao vjerne Islamu. Nikakav kadija ne može reći da si ti u nutrini priznao takvo i takvo vjerovanje, ili da si prodao nekakav predmet; on ti ne može narediti da se dođeš zakleti da nisi u svojoj nutrini tako mislio. On to ne čini, jer se ljudi ne sude prema njihovom ćutanju. Misli su slobodne ptice; ah kada postanu riječi i rečenice, one se mogu prosuditi kao nevjerne ili vjerne Islamu, kao, dobro ih zlo.

Kao i tijela, i predodžbe, zamisli i iluzije imaju svoje svjetove; Uzvišeni Bog je iznad tih svjetova. On nije ni unutar ni izvan njih. Posmatraj vladavinu Boga nad mislima. On im daje oblike ne koristeći sredstva, bez pera i oruđa. Kada bi pocijepao srce i iskidao ga u male komadiće, u njemu ne bi mogao pronaći te misli: ni u krvi, ni u nervima, ni gore, ni dole, ni u jednom dijelu tijela, jer one su nematerijalne i ne pripadajuće; nećeš ih pronaći ni vani.

Postoje vladavina Boga nad mislima tako suptilna da nema nikakvog znaka, zamisli koliko je tek Stvoritelj svih stvari suptilan i bez znaka! Kao što su i tijela, u odnosu na ideje ljudi, teška i materijalna, tako su i ove suptilne i nematerijalne koncepcije, u poredenju sa Božijom suptilnošću i tijela, teški i materijalni oblici.

Kada bi se Sveti Duh pokazao bez velova, ljudski umovi i duše bi bili smatrani tijelima.251

Uzvišeni Bog nije sadržan ni u svijetu misli, ni drugdje. Kada bi se On nalazio u svijetu misli, tada bi Ga onaj ko Ga zamišlja trebao moći obuhvatiti svojim poimanjem. Prema tome, On ne bi bio Tvorac misli. Dakle, očigledno je da je On iznad svih svjetova.252

"Allah će obistiniti san Poslanika Svoga, da ćete sigurno u Sveti hram ući bezbjedni"253 Svi govore: "Mi ćemo ući u Kjabu." Neki govore: "Ako Bog htjedne, mi ćemo ući". Oni koji govore "ako..." su zaljubljeni, jer zaljubljeni se ne osjeća slobodnim, pošto je onaj koji djeluje - Voljeni. On kaže: "Ako to

Voljeni želi, ja ću ući". Za egzoterike (pristalice jasnih tumačenja), taj hram je Kjaba na koju ljudi idu. Za Božije zaljubljenike i prijatelje, nepovrediva džamija koja označava jedinstvo sa Bogom. Oni govore: "Ako to Bog želi, mi ćemo Ga doseći i bićemo počašćeni viđenjem."

Ali, rijetko će voljeni reći: "Ako to Bog hoće...": to su riječi stranca, i potreban je stranac da bi čuo riječi stranca. Bog ima svoje podanike koji su Njegovi voljeni, i Uzvišeni ih traži i ispunjava prema njima sve obaveze koje imaju zaljubljeni. Kao što zaljubljeni kaže: "Ako to Allah hoće, mi ćemo Ga doseći", tako za tog stranca254 Uzvišeni Allah kaže: "Neka bude tako" In-šaža Allah (doslovno: Ako to Bog hoće).

Kada bismo se trudili da objasnimo tu tajnu, čak bi i odabrani sjedinjeni s Bogom (Evlija) izgubili nit razgovora. Kako govoriti običnim ljudima takve tajne i takva "stanja"? "Tu pristiglo pero se lomi."255 Kako će onaj koji ne vidi kamilu na vrh minareta, vidjeti vlas u kamilinim ustima?

Vratimo se na našu temu: zaljubljeni koji govore: "Ako to Bog hoće", "to zavisi od Najvoljenijeg; ako to Voljeni hoće, mi ćemo ući u Kjabu", to su oni koji su utopljeni u Bogu. Tu, ništa osim Boga ne postoji; zabranjeno je sjetiti se nekog drugog. Tu nema mjesta za drugoga; dok se ne izgube (ponište, utope), Bog ne ulazi u njihova srca. "U kući (srcu) nema nikog osim Njega."

Ali što se tiče riječi: "Viđenje (vizija) Njegovog Poslanika": ta vizija je san zaljubljenika i iskrenih vjernika (sidik), i njihovo tumačenje će doći na drugom svijetu.256 Tako, ti sanjaš kako se penješ na konja; to znači da ćeš postići svoj cilj. Kakav je odnos između tog konja i tog cilja? Ako sanjaš kako ti daju zlatnike, to se tumači da ćeš od nekog učenog čovjeka čuti ispravne i dobre riječi. Kakva je veza između zlatnika i riječi? Ako sanjaš kako te vješaju, to znači da ćeš postati voda grupe mladih ljudi. Kakva veza postoji između vješala i položaja vode? Tako je sa svim situacijama u svijetu, za koje smo rekli da su slične snu. "Ovaj svijet je kao san spavača". Njegovo tumačenje će, na drugom svijetu, biti drugačije, i neće ličiti na san. Za njegovo tumačenje će biti potreban božanski tumač, jer su njemu sve stvari otkrivene.

On je poput vrtlara koji samo ude u vrt i baci pogled na drveće. Čak i ako nema plodova na granama, on zna koja je od njih palma, smokva, šipak (nar), kruška ili jabuka. Pošto tumač (Arif) posjeduje ta znanja, on ne mora čekati Sudnji dan da bi dešifrovao tumačenja; jer on već iz iskustva zna da će taj i taj 1 znak dati takav i takav rezultat; a vrtlar zna da će to stablo dati takve plodove. ^

Sve stvari na ovom svijetu, bogatstvo, žene, odjeća, željene su zbog onoga što pružaju; ne žele ih zbog njih samih. Zar ne vidiš da, ako imaš sto hiljada dirhema, a gladan si i ne možeš naći hljeba, ti dirhemi ti ne vrijede ničem? Svrha žene je da rada djecu i zadovolji požudu; odjeće, da štiti od zime. Tako su sve stvari povezane sa Uzvišenim Bogom. On je Onaj koji je tražen u biti; tražen je zbog Sebe Samoga, ne zbog nečeg drugog, jer On je iznad svega, bolji od svega, plemenitiji od svega i suptilniji od svega. Kako bi Ga mogli željeti zbog nečeg manje vrijednog od Njega Samog? "On je konačni cilj": kada se stigne do Njega, postignut je najviši cilj, i dalje se ne može ići.257

Ljudska duša se nikada ne može osloboditi sumnji i tegoba, osim ako je zaljubljena; tada u njoj nema ni sumnji, ni tegoba. "Tvoja ljubav prema stvarima čini te slijepim i gluhim."258 Kada je Iblis odbio da se pokloni pred Ademom, rekao je: "Mene si stvorio od vatre, njega si stvorio od gline."259 "Moja bit (suština, bivstvo) je od vatre, a njegova od gline. Kako se onaj ko je iznad, može klanjati onome ispod?" A kada je Bog protjerao Iblisa zbog grijeha i suprotstavljanja, on reče: "O moj Bože! Ti si bio uzrok ovog iskušenja. A sada me proklinješ i tjeraš."260 Kada je Adem zgriješio, Uzvišeni Allah ga je protjerao iz Dženneta. Bog reče Ademu: "Kad sam te prekorio i kaznio zbog tog grijeha, zašto nisi razgovarao sa Mnom? Imao si razlog da govoriš, a ipak nisi; rekao je: "Sve potiče od Tebe i Ti radiš ono što Ti hoćeš na svijetu, i ono što Ti nećeš nikada se ne ostvaruje": "Imao si na raspolaganju to jasno i tačno rezonovanje, pa zašto ga nisi iznio?" Adem odgovori: O moj Bože, znao sam to, ali nisam se htio odreći ljubaznosti prema Tebi i ljubav me je spriječila da Ti prigovorim."

Učitelj reče: "Vjerski zakon (šerijat) je poput pojila.261 On je poput prijemne sale (Divan) kralja, u kojoj se izvršavaju svi dekreti, donose zabrane, izvršavaju kazne i pravda za narod i zvaničnike. A kraljevski dekreti su beskonačni, bezbrojni, odlični i korisni. Od njih zavisi stabilnost svijeta. Služba derviša i fakira je druženje s kraljem i poznavanje nauke onoga koji vlada. Kakva veza postoji između poznavanja dekreta i druženja s kraljem, i nauke onoga koji vlada? To su tri veoma različite stvari.

Družbenici i njihova služba liče na školu kanonskog prava. Profesor daje svakom učeniku sredstva prema njegovoj sposobnosti; jednome da deset, drugome dvadeset, trećem trideset. I mi isto tako govorimo svakome prema njegovim mogućnostima. "Govori sa ljudima po mjeri njihovoga uma."262

250 Hađisi Šerif, citiran u "Inja", IV, str. 151.

251 Citat izvučen iz jednog Rumijevog gazela.

252 On je Um uma. Duša duše / On je iznad svega.

253 Kurzan, XLVIII, 27.

254 Taj dragi prijatelj.

255 Polustih pjesnika Hakkanija.

256 Onaj ko je u budnom stanju usnio neki lijep san jeste "Arif": stavi njegovu prašinu u svoje oči.

257 Moje srce se ne okreće prema nekom drugom mjestu, njegov jedini smjer si Ti:

258 Hadis citiran u "Ihjau", IU, str. 25 i Kunuz, str. 56.

259 Kur’an, VII, 12.

260 Bog mu kaže: "O bijednice! Zar se ne stidiS tih riječi?"

261 Korisno, direktan put i spas.

262 Hadis ciliran u Ihjau, 1, sir. 74, i u Buhariji, Sahih, I, str. 24.