U čovjeku postoje ljubav, bol, nemir, zov, i kada bi imao svih stotinu hiljada svjetova, on ne bi mogao naći mira i odmora.144 Ljudi se bave svim zanatima, svim trgovinama, svim vrstama proučavanja: medicinom, astronomijom, itd., a ne mogu da nadu mir, jer njihov cilj nije dostignut. Uzvišeni se naziva "odmorom duše"; a kako bi se i mogao naći mir i odmor drugdje, ako ne kod Njega?
Sva zadovoljstva i svi ciljevi su kao jedna ljestvica; svaka stepenica te ljestvice je samo prolaz, nikada odmorište. Sretan je onaj ko se rano probudi, prije nego što pređe taj dugi put, ne gubeći život u posrtanju po tim stepenicama.
Neko upita: "Mongoli145 otimaju naša dobra, a ponekad nam ih i daju. To je čudno. Šta vi mislite o tome?" Učitelj odgovori: Sve što Mongoli otimaju silom liči na ono što ulazi u Božiju ruku i riznicu. Isto tako, kada ti napuniš neki vrč ih pehar u moru i izvučeš ga, ta voda postaje tvoje vlasništvo. Dok je voda u tom vrču ih peharu, niko njom ne može raspolagati. Ako neko uzme sadržaj tog vrča bez tvog dopuštenja, on gaje uzeo nemajući pravo na to. A kada se voda prospe u more, ona više nije tvoje vlasništvo i dopuštena je drugima. Naše dobro im nije dopušteno, ah je njihovo dobro dopušteno za nas.
"U Islamu nema monaštva,146 džemat je rahmet.147 Muhammed a.s. je neumorno nastojao da ojača zajednicu: jer ujedinjene duše se pokazuju mnogo djelotvornijim nego one koje žive u izolaciji i usamljenosti; sagrađene su džamije da bi se u njima okupljali muslimani iz tog kraja, i da bi se dobročinstva i milosrđe uvećah. Izolovane kuće su namijenjene za izdvajanje, i služe da u njima sakrijemo svoje mane. To je njihova svrha. Glavna džamija je osnovana zato da se u njoj okupljaju muslimani iz cijelog grada, a hodočašće u Meku je dato kao obaveza da bi se tu okupili mnogi stanovnici svijeta, iz raznih gradova i pokrajina.148
Neko reče: "Na početku, Mongoli su došli u ovu zemlju, goli i bosi. Umjesto odjeće su imali volovske kože, a oružje im je bilo od drveta. Sada su bogati i siti, imaju arapske konje, najljepše moguće, i kod njih je svo lijepo oružje."
Učitelj reče: "U vrijeme kada su bili slabi, slomljeni i bez snage, Bog im je pružio pomoć i uslišio njihove želje; ali sada kad su siti i snažni, Uzvišeni Allah će učiniti da ih istrijebe slaba stvorenja, tako da oni uvide da su samo zahvaljujući Božijem proviđenju i Njegovoj pomoći uspjeli osvojiti svijet, a ne svojim vlastitim snagama. U početku, Mongoli su bili u pustinji, daleko od ljudi, siromašni, ubogi, goli i bijedni, osim jednog dijela - onih koji su bili došli trgovati u zemlju Havarazm-šaha. Oni su se bavili trampom, kupovali su "kerbaz" (pamučnu tkaninu) za svoju odjeću. Ali Havarazm-šah ih je onemogućio u tome i naredio da se njihovi trgovci poubijaju, istovremeno zahtijevajući od njih da plaćaju poreze i zabranjujući im trgovinu. Tartari su išli moliti svoga kralja,149 žaleći se da ih istrjebljuju,150 a on je zamolio da mu daju samo deset dana. Otišao je u jednu pećinu i tamo ostao deset dana u postu, posvetivši se smjernosti i molitvama. Čuo je (Božiji) glas: "Prihvatio sam tvoje molitve. Idi. Kud god budeš išao, bićeš pobjednik." I tako, kud god su krenuli, bili su pobjednici, po Božijoj volji, i osvojili su cijeli svijet."
Neko reče: "I Tartari vjeruju u Uskrsnuće, i govore da će doći Sudnji dan."
Učitelj reče: "Oni lažu: oni žele učestvovati u muslimanskoj vjeri: "I mi znamo i vjerujemo" - govore.151
Upitali su kamilu: "Odakle dolaziš?". Ona odgovori: "Iz kupatila", na što joj odgovoriše: "Vidi ti se po peti." Ako tvrde da vjeruju u Sudnji dan, čime to pokazuju? Ti grijesi, ta zla, te tiranije, podsjećaju na led i snijeg, naslagane u slojevima. Kada sunce pokajanja i izvinjenja izađe, praćeno vijestima sa onog svijeta i strahom od Boga, snijegovi grijeha počinju da se tope. Kada bi neki snježni nanos ili santa leda rekli: "Vidio sam sunce i ogrijalo me je ljetno sunce", i kada bi i dalje ostali isto - snijeg i led, nijedno razumno stvorenje im ne bi povjerovalo. Nemoguće je da ljetno sunce razastre svoje zrake, a da ne otopi snijeg i led.
Uzvišeni Allah, mada je obećao da će se na Sudnji dan izvršiti raspodjela dobra i zla, poslao je njihove uzorke i na ovaj svijet, i oni sutuu svakom trenutku. Ako čovjek otkrije u svom srcu radost, to je nagrada zato stoje nekoga obradovao; ako je tužan, to je zato što je nekoga rastužio; ove nagrade su pokloni s drugog svijeta i znaci Sudnjeg dana, da bismo, kroz tako malo, shvatili ono što je neizmjerno. Tako nam se pokazuje šačica žita iz jednog ogromnog skladišta.
Muhammed a.s. je, pored svoje veličine i plemenitosti, jedne noći imao bol u ruci. Primio je objavu: ta bol je uzrokovana onom boli koja je razdirala ruku Abbasa, kojeg su zarobili i vezali drugi zarobljenici; mada je postupano prema Božijem naređenju, kazna nije izostala; da bi znao da sve neprijatnosti, sve tmine, sva neraspoloženja koja ti se dešavaju, predstavljaju gorki plod grijeha i patnje koju si izazvao, mada se i ne sjećaš pojedinosti zla koje si učinio iz nemarnosti, ili neznanja, ili zbog nekog lošeg druga nevjernika koji je u tvojim očima umanjio grijehe, pa ih ti više i nisi smatrao grijesima. Razmisli o nagradi: koliko je tvoje veselje, a koliko je tvoje neraspoloženje? Naravno, neraspoloženje je kazna za grijeh, a raspoloženje je nagrada za pokornost Bogu. Kada je Poslanik a.s. okrenuo prsten na prstu, Bog gaje opomenuo: "Nismo te stvorili da se igraš i ljenčariš." "Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili?"152
Iz ovoga možeš analogijom zaključiti da li svoj život provodiš u grijehu ili dobrim djelima.
Izgleda da ti često misliš na one ljude koji, od početka do kraja svoga života, plivaju u sreći i blagostanju, i samo uživaju. Bog zna daje to tako, ali iz jednog drugog razloga. Uzvišeni Allah je rekao: "Oni su stanovnici džehennema i u njemu će stalno ostati"153. Zar nisi čuo da Faraon četiri stoljeća nije osjetio nikakav bol: to je znak njegove silne nesreće. Da mu je bio dat bol, on bi se žalio Bogu; njemu nisu darovani ni jecaji, ni preklinjanja, ni nemir, ni nesanica. Ne zaboravi to! Poslanik a.s. je rekao: "Onaj koga kazna stigne na ovom svijetu, sretan je čovjek."
Bog je zadužio Musa a.s. (neka je spašen) da se bavi ljudima. A Haranu je naredio da se bavi samo sobom samim. Muhammeda a.s. je prvo poticao da se posveti sav sebi; zatim mu je naredio da propovijeda ljudima, da im daje savjete i da ih mijenja. Muhammed a.s. se počeo žaliti: "O, Gospodara! Kakav sam grijeh počinio dame tjeraš od Sebe? Jane želim svijet." A Bog mu je odgovorio: "0, Muhammede! Ne brini. Ja te ne napuštam; brinući o ljudima, ti ćeš biti sa
Mnom. Ni trun (ni vlas) tvoje veze sa mnom se neće umanjiti ako se baviš ljudima, i u svemu što budeš radio bićeš sasvim sjedinjen sa Mnom."
Upitaše: "Hoće li se mijenjati vječne odluke i sve ono stoje odredio Uzvišeni Allah?"
Učitelj odgovori: "Što se tiče svega što je Uzvišeni Allah odlučio na dan vječnosti, to jeste da će posljedica zla biti samo zlo, a posljedica dobra samo dobro, odluka se neće mijenjati, jer je Bog Mudar; On nikada neće narediti da se zlo nagradi dobrim. Niko neće sijati pšenicu a žeti ječam, niti obrnuto. To je nemoguće. Sve Evlije i Poslanici su rekli isto: "Nagrada za dobro je dobro, a nagrada za zlo je zlo." Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjeće ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla - vidjeće ga".154
Ako pod vječitom odlukom poarazumijevaš ovo što smo rekli i objasnili, tu neće doći ni do kakvih izmjena: Bože sačuvaj! A ako misliš da će se naknada za dobro povećati, da što više budeš radio za dobro, da će nagrade koje budeš primao biti obilnije, i da što se više prepustiš zlu, zla će biti teža, ako to misliš -tu će biti izmjena. Ah, najvažnija odluka se neće izmijeniti.
Neko zatraži daljnja objašnjenja: "Ponekad zapažamo da zao čovjek postaje plemenit, a plemenit - zao."
Učitelj odgovori: "Taj zh čovjek je postao plemenit jer je činio dobro ih je razmišljao o njemu. A ovaj drugi je postao zao jer je činio i mislio zlo. Poput Iblisa, kad se bunio zbog Adema: "Mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače."1551 mada je bio gospodar Meleka, vječno je proklet i protjeran sa Božijeg praga. Tako kažemo daje nagrada za dobro - dobro, a za zlo - zlo."
Neko156 upita: "Neko se zavjetuje da će postiti jedan dan. Ako on prekine taj post, da li je dužan dati naknadu (kefaret)?" - On odgovori: "Prema šafijskom običaju, po jednodušnom mišljenju, potrebna je naknada, jer svaki zavjet podrazumijeva zakletvu, a ko prekrši zakletvu obavezan je dati naknadu. Ah, prema Ebu Hanifi,157 zavjet nema značenje zakletve, dakle ne podrazumijeva naknadu. Postoje dvije vrste zavjeta: apsolutni zavjeti i uslovni zavjeti. Apsolutni zavjet: zavjetujem se daću postiti jedan dan. Uslovni zavjet: ako se desi to i to, ja se obavezujem na to i to."
On zatim ispriča: "Nekoje izgubio magarca. Tri dana je postio, u nadi da će ga naći. Bio je toliko ojađen, da je proklinjao nebo, govoreći: "Ako, umjesto ova tri dana posta, ne jedem šest dana Ramazana, ja nisam čovjek. Vidjećeš hoćeš li od mene imati neke koristi!"
Neko upita: "Kakvo je značenje blagoslova, hvale i želja za spasenjem \
upućenih Muhammedu?" On odgovori: "Ta obožavanja, ta služenja, te obave- '
ze, ti obziri, ne potječu, i ne zavise od nas: u stvari, obožavanja i molitve /
pripadaju Allahu; Njegove su; one su Njegovo vlasništvo. Kao u vrijeme ;
proljeća, ljudi se posvećuju uzgajanju, idu u prirodu, putuju i grade: sve te:
aktivnosti su dar i milost proljeća;158 inače, oni bi bili zatvoreni u kućama ij
svojim pećinama. U stvari, uzgajanje, sve te razonode i uživanje u tim!
dobrobitima pripadaju proljeću: proljeće je taj dobročinitelj. J
Ljudi se zadržavaju na sekundarnim uzrocima kojima pripisuju mnoge učinke; ali, Božiji ljudi vide da su sekundarni uzroci samo veo koji ih ne sprečava da raspoznaju Prvi Uzrok; poput nekoga ko govori iza zavjese; neki misle da to govori zavjesa, nesvjesni njene nemoći i činjenice da je ona samo zaklon. A kada iza zavjese izađe čovjek, tada shvataju da je zavjesa predstavljala samo veo.
Božiji ljudi vide stvari iza sekundarnih uzroka, kao što vide da kamila izlazi iz planine, zmija iz štapa, a iz granita desetine izvora; kao stoje Muhammed a.s. rascijepio mjesec bez ičega; kao što je Adem a.s. rođen bez oca i majke; kao što je Isa a.s. rođen bez oca, i kao što je Ibrahimu a.s. vatra rodila ružičnjak159...
Oni (odabrani ljudi) vide i znaju da su sredstva samo izgovor, a onaj ko djeluje samo oruđe, da su sredstva samo veo160 spušten pred ljudski rod da bi se ljudi njime zabavili (o njemu brinuli).
Bog je obećao Zekerijjau a.s.: "Daću ti dijete". A on uzviknu: "Ja sam star, i žena mije stara, oruđe strasti je oslabilo, a moja žena je u dobi kada je nemoguće dobiti dijete i biti trudna. Gospodaru, kako da mi takva žena rodi dijete?" I još reče. "Gospodaru, kako bih mogao imati dijete, kad sam ostario a žena mi je neplodna?"1611 stiže odgovor: "O, Zekerijja! Izgubio si nit, vodilicu! Stotine hiljada puta sam ti pokazao da su Božiji poslovi izvan vidljivih motiva. I ti si to opet zaboravio. Ti ne znaš da su sredstva samo izgovor. Ja sam, u ovom času, na tvoje oči, u stanju da ti dam stotinu hiljada djece, bez žene, bez trudnoće. Ako napravim samo jedan potez, na svijetu će se pojaviti nova generacija, uzrasla do puberteta, mudra i savršena. Nisam li te Ja stvorio u svijetu duša, bez oca i majke, darovao ti dobra i milosti suđene prije nego si se rodio? Zašto si zaboravio?"
Stanje poslanika i Božijih ljudi, kao i zajednice običnih smrtnika - dobrih i loših, prema njihovom rangu i naravi - slično je stanju robova dovedenih iz zemlje bezbožnika u zemlju muslimana. Prodaju ih; nekima je pet godina, nekima deset, nekima petnaest. Onaj koji je doveden u ranim godinama, nakon što je godinama odgajan kod muslimana i nakon što ostari, potpuno zaboravi zemlju (u kojoj je rođen); u njegovom sjećanju se izgubi svaki trag. Ako je malo stariji, on sačuva neka sjećanja; a ako je znatno stariji, zadržava jača obilježja. Tako su i duše bile pred Bogom: "Nisam li Ja Gospodar vaš? - Oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedočimo".162 Njihova hrana i snaga su bile riječ Božija bez slova i zvuka. Prenesene u svijet u času djetinjstva, one se više ne sjećaju svog ranijeg stanja kada su čule Božiju riječ: one je osjećaju stranom, i to je opis onih koji ne vide od vela i koji su utonuti u bezboštvo i izgubljenost; ima i onih koji se sjećaju unekoliko te prve riječi: u njima postoje žar i oduševljenje za nju, i to su vjernici. A ima i onih kod kojih se javlja ono prvobitno stanje duše čim čuju božansku riječ; velovi se razmiču i oni se sjedinjuju: to su Nebijji i Evlije (Bliski Allahovi robovi).
Preporučujemo našim prijateljima, kada se u njihovoj duši pojave ljepote I svijeta čula i kada se tajne otkriju: "Pazite, ne govorite o tome strancima, i ne -j objašnjavajte im. Riječi koje čujete od nas ne govorite bilo kome.163 "Ne darujte / mudrost ljudimakoji je nisu dostojni, jer ćete je povrijediti, i ne budite škrti daje I ne kažete onima koji su je dostojni, jer ćete povrijediti njih."
Ako se kod tebe sklonila neka ljepotica ih tvoja ljubljena, zamolivši te: "Ne pokazuj me nikome, jer pripadam tebi", da h bi bilo lijepo daje izvedeš na sred čaršije, govoreći svima: "Dođite, pogledajte ovu ljepotu"? Da h bi se njoj dopalo takvo ponašanje? Ona bi izašla pred njih i bila bi ljuta na tebe. Uzvišeni Allah je zabranio ove razgovore takvim ljudima; oni su poput stanovnika pakla koji viču stanovnicima dženneta: "Pa gdje su ta vaša milost i naklonost? Dajte nam milostinju i udijelite nam počast od svih tih darova i sloboda koje vam je Bog darovao. Zašto nam ne biste dali samo dio?" - "I za zemlju ima jedan dio vrča plemenitih ljudi", jer mi gorimo u toj vatri, i topimo se; zašto ne izhjete na nas bar dio plodova i prozirnih voda rajskih?"
I stanovnici Vatre dozivaće stanovnike dženneta: "Prolijte na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah obdario!" A oni će reći: "Allah je to dvoje nevjernicima zabranio"1641 stanovnici dženneta će odgovoriti: "Bog vam ih je zabranio. Sjeme tih dobara je postojalo u prvom živom, a kako ga vi niste ni sijali ni uzgajali - vjeru, iskrenost, pobožna djela - šta možete ovdje ubrati? Ako vam, iz milosti, dodijelimo neki dar, koji je Bog zabranio, On će vam spržiti grlo i neće kliznuti kroz njega. Ako ga stavite u torbu, ona će se pocijepati i sve će ispasti."
Grupa licemjera i neprijatelja je došla kod Mustafe a.s., u trenutku kada su se objašnjavala čuda i hvalio Poslanik. Poslanik reće u prenesenom značenju svojim prijateljima: "Pokrijte svoju posudu",165 odnosno: stavite poklopac na svoje vrčeve, čaše, kotliće, jer ima malih otrovnih životinjica. Pazite da ne upadnu u vaše posude i da, greškom ili iz neznanja, ne popijete vodu koja će vam naškoditi. Ovim riječima, on je preporučivao da se sakrije mudrost od neznalica, čuteći pred njima; jer, oni su miševi, nedostojni te mudrosti i dobročinstva.166
Učitelj reče: "Onaj emir koji je izašao odavde, mada nije sasvim razumio naše riječi, ipak je shvatio da ga pozivamo na istinu. Mi ćemo razmotriti njegovu molbu i znake odobravanja koje nam je uputio, njegovu privrženost i njegovu ljubav, kao i razumijevanje; tako i seljak, tek stigao u grad, kada čuje glas mujezina shvata njegovu namjeru, mada ne zna šta tačno znači taj poziv na molitvu.
145 Ova aluzija pokazuje da su riječi iz ovog poglavlja izgovorene nakon 640 g. po H., kada su Mongoli napali Vizantiju.
146 Hadisi šerif citiran u Ujunul Ahbar od Ibn Kulaiba, IV, str. 18. Cf. Mesnevija, v, 574.
147 Hadisi šerif citiran u Mesneviji. 1,3017.
148 Da bi imali koristi od jedinstva i okupljanja.
149 DfingisHan.
150 Proljeva se krv nas koji smo nedužni. Mi smo na izmaku snaga, bez hrane i odjeće.
151 Kada se kralj požalio, zatražio je vlasi nad svijetom i dobio ju je. Tiranija Havarizm-saha je imala za posljedicu usliSenje njegove želje.
152 Kuržan, XXIII, 115.
153 Kurian, II, 257.
154 Kuržan, XCK, 7-8.
155 Kuržan, VU, 12.
156 Neki pravovjerni musliman (ama).
157 Safija i Ebu Hanifa: predvodnici dvaju mezheba.
158 Koje im je dodijelio Uzvišeni Allah.
159 Aluzije na razne ajele iz u Kuržana.
160 Zašto se onda svi vezuju za sekundarne stvari i napuštaju Uzročnika uzroka? Radilo se ili ne o sekundarnim uzrocima, njihova snaga potječe otuda Što je ljudska zajednica pozvana da se brine o njima.
161 Kurim, 111,40.
162 Kuržan.VU, 172.
163 Božiji Poslanik je rekao: