Jednoga dana Ata-begov sin dođe i Učitelj mu reče: 'Tvoj otac se stalno bavi Bogom, i njegova vjera je velika. To se vidi u njegovim riječima. Jednoga dana, Ata-beg je rekao: Nevjernici iz Ruma tvrde: "Mi dajemo naše mlade kćeri Tatarima da bi religija postala jedna i da bi ova nova vjera. Islam, nestala. Ja rekoh: "Kada je vjera bila jedinstvena? Uvijek su postojale po dvije-tri, i između njih su se vodili ratovi i sporovi. Kako vi možete sve vjere učiniti jednom? One će postati jedna na dan Sudnji, ali je ovdje to nemoguće, jer svako ima svoj cilj i drugačije želje. Ovdje je nemoguće imati jednu jedinstvenu vjeru, osim na Sudnji dan, kada će svi postati jedan i okrenuti u jednom smjeru. Tada će svi imati isti jezik i sluh. U čovjeku ima mnogo toga; u njemu su i miš i ptičica. Ptičica uzdiže _svoj kavez, a miš ga vuče ka dole. U čovjeku ima sto hiljada raznih životinja, dok ne dodu na ono mjesto na kome miš napušta svoju prirodu, a ptica svoju, i na kome svi postaju jedno, jer, željeni cilj nije ni visok, ni nizak; kada se pojavi ono što je željeno, tada nema ni niskog, ni visokog. Neko je nešto izgubio? On to traži i desno i lijevo, i ispred i iza. A kada to nade, on više ne traži ni gore ni dole, ni lijevo, ni desno, ni ispred ni pozadi. Ono postaje ujedinjeno (jedinstveno, "džem"). Tako će na Sudnjem danu svi imati isti izgled, isti jezik, isti sluh, istu inteligenciju. Na primjer, ako se deset osoba udruže da kupe jednu baštu ili prodavnicu, njihove riječi su iste, njihove brige su iste, njihova zanimanja su ista, jer je željeni cilj isti. A kako na Sudnji dan svi traže Boga, oni će postati jedno. Na ovom svijetu, svako se bavi nečim drugim: jedan ljubavlju prema ženi, drugi bogatstvom, neko naukom, i svi oni vjeruju: "Moj lijek i moja želja, moja radost i moj mir počivaju u tome". Ali takva je Božija milost: kada čovjek ide, traži i ne nade, on se vrati, zastane na trenutak i kaže: "Ova želja i ovo milosrđe su dostojni traženja. Možda nisam dobro tražio. Idem ponovo tražiti." Kada ponovo traži, on ponovo ne nalazi i sve tako dok mu se ne ukaže milost. Tada on shvata, da put nije bio onaj koji je izabrao. Uzvišeni Allah ima i takvih sluga koji su, i prije Sudnjeg dana, odabrani i koji vide.64 i Alija (neka je Bog s njim zadovoljan!) je rekao: "Ako se podigne veo ispred mojih očiju, to neće ništa povećati moju sigurnost" (Spoznaju). To znači: "Ako se sa duše skine njen omotač (tijelo) i ako dode Sudnji dan, moja sigurnost (Spoznaja) neće biti veća." Tako se grupa ljudi u mračnoj noći, u jednoj sobi, orjentišu svi u jednom smjeru, i obavljaju namaz. Kada dode dan, svi gledaju gdje su okrenuti. Oni koji su bili okrenuli svoje lice prema Kibli u noći, nemaju potrebe da se okreću, a ostali, svi se orjentišu prema Njima. Svi njegovi podanici i u noći okreću svoja lica Njemu, od svega drugoga. Za njih je Sudnji dan već vidljiv i prisutan.
Riječi su neomeđene, ali one se spuštaju na nivo razumijevanja onoga koji traži. "Ne postoji ništa kod Nas za što nemamo trezore, ali mi sve puštamo da se spusti u jednoj određenoj mjeri." Mudrost je kao kiša, beskonačna je u svom izvoru, ali se spušta u odgovarajućoj mjeri, zimi, u proljeće, ljeti i ujesen, manje ili više, u odgovarajućoj mjeri. Ali tamo odakle dolazi, ona je neograničena. Šećer se zamotava u papir, a i apotekari umotavaju lijekove. Međutim, količina šećera koja se stavlja u papir nije sva količina, i rezerve šećera i lijekova su neograničene. Kako bi mogle biti sadržane u jednoj papirnoj kesi? Čule su se primjedbe o tome zašto je Kur’an došao Muhammedu a.s. riječ po riječ, a ne po surama. Muhammed a.s. je rekao: "Šta pričaju te budale? Da mi je Kur'an došao u cjelini, ja bih se istopio i bio bih uništen." Jer, onaj koji zna, sa malo razumije mnogo, i sa jednim stihom cijele zbirke. Njegov primjer je poput ovoga: sjedi jedna grupa ljudi i slušaju anegdotu koja im se priča. Medu njima je jedan koji zna cijelu priču i ko je unjoj odigrao izvjesnu ulogu. Na osnovu jedne aluzije, on razumije sve. On blijedi i rumeni, mijenja se. Ostali ne razumiju to što slušaju, jer nisu bili u toku svega. Ali onaj koji je bio od početka, sa malo stvari razumije mnogo.
Vratimo se na našu priču. Ako odeš kod bakalina,65 kod njega ima mnogo šećera; ali, on gleda koliko si ti novaca donio, i usluzi te prema količini novca kojom raspolažeš. "Novac", ovdje, to su volja duha i vjera. Riječi se spuštaju prema volji duha i vjeri. Kada dođeš kupiti Šećera, gleda se veličina tvoje torbe koju si ponio za šećer. Tebi se vaga šećer prema veličini tvoje torbe, jedna mjera ih dvije. Ali ako se dođe sa povorkom kamila i sa mnogo vreća, tada tteba zvati više ljudi da vagaju. Isto tako, ima ljudi kojima nisu dovoljni okeani, i onih kojima je dovoljno nekoliko kapi vode, i za koje bi više od nekoliko kapi bilo štetno. To nije slučaj samo u duhovnom svijetu, nauci i mudrosti, tako je u svemu. Što se tiče bogatstava, rudnika zlata, sve je neograničeno i beskonačno. Ali oni su prema mjeri ličnosti; i oni ne bi mogli podnijeti više, inače bi poludili. Zar ne vidiš da su Međnun i Farid, i drugi ljubavnici, živjeli u pustinjama i planinama za ljubav jedne žene? Njihova strast je prevazilazila njihove snage. Zar ne vidiš kako je Faraon, kada su mu dati carstvo i bogatstva, umislio daje bog? "Ne postoji (Vaše) ništa čiji trezori nisu kod Nas." Ne postoji ništa, ni dobro ni loše, čime ne obiluju Naše rezerve. Ali Mi sve šaljemo prema mjeri ljudi i njihovoj podobnosti."
Mevlana kaže: "Naravno, ta neka osoba ima vjere, ali ona ne poznaje vjeru, kao što dijete vjeruje u kruh, ali ne zna u šta vjeruje. Tako, u vegetaciji, stablo žuti i suši se zbog nedostatka vode, ali ono ne zna staje to žeđ. Ljudsko biće je poput zastave. Zastava se pušta da leprša u zraku, a zatim se, sa svih strana, kao što Bog zna, šalju pod tu zastavu armije mudrosti, razumijevanja, bijesa, nasilja, strpljenja, plemenitosti, straha, nade i beskonačnih iskustava i atributa bez granica. Kada neko gleda izdaleka, on vidi zastavu. Ali onaj ko posmatra izbliza, vidi sve ukrase i sve fine detalje koji su tu."
Neko stiže (na skup predavanja). Učitelj ga upita: "Gdje si bio? Imali smo žarku želju da te vidimo, zašto si bio daleko od nas?" On odgovori: "Tako je slučaj htio". Učitelj reče: "Mi se molimo da se taj slučaj izmijeni i izgubi. Slučaj koji uzrokuje odvojenost je slučaj koji ne treba postojati. I on dolazi od Boga, ali u odnosu na Boga to je dobro66; i tačno je da su sve stvari, u odnosu na Boga, dobre i savršene, dok u odnosu na nas nije tako. Blud i čistota, izostavljanje ibadeta i njegovo izvršavanje, nevjerništvo i Islam, mnogoboŠtvo (širk) i vjerovanje u Jednog Boga (tevhid), sve je to u odnosu na Boga dobro; ali, u odnosu na nas, blud i krađa, nevjerništvo i mnogoboŠtvo su loši, dok su tevhid, ibadet, dobra djela, u odnosu na nas dobri. Ali, u pogledu Boga, sve je dobro. To je kao kod kralja u čijem se kraljevstvu nalaze zatvori, vješala, darovi, bogatstva, imanja, raskoš, svečanosti, radost, bubnjevi, zastave. U odnosu na kralja, sve je to dobro, tako što su darovi dobri za usavršavanje njegovog kraljevstva, vješala, smrtne kazne i zatvor su također potrebni za to usavršavanje. U pogledu njega, sve je savršeno. Ali, za njegove podanike, dar i vješala nisu stvari od iste vrste. (Koristi i vrijednosti za njegove podanike.)
64 Znaju da sve dolazi od tajni nevidljivog.
65 Prodavač svih namirnica.