40. Poglavlje (Ders)



Dževher, sultanov paž, upita: "Za vrijeme života, čovjek uči pet puta molitvu umirućih (talkin); on (klanjajući) ne razumije riječi i ne može ih dokučiti. Šta će se od njega tražiti nakon smrti? Jer, poslije smrti, on će zaboraviti sve odgovore na pitanja kojima su ga bili naučili."
Ja[1] mu odgovorili: "Ako će zaboraviti ono što je naučio, on će biti nužno Čist i dostojan pitanja koja ne poznaje. Kada me slušaš dok govorim, ti prihvataš neke riječi koje si već čuo i prihvatio, neke druge prihvataš na pola, a neke odbijaš. Da li neko čuje to unutarnje odbijanje, prihvatanje i diskusiju? Tu nema nikakvog sredstva; mada imaš uši, nikakav krik ne dopire do tvojih ušiju. Ako tražiš (nekog) po svojoj duši, nećeš naći nikakvog govornika. Dolazeći nama, ti od nas tražiš, bez (korištenja) nepca i jezika, da ti pokažemo put i da ti pobliže objasnimo to što smo ti pokazali. Kada sjedimo s tobom, bilo da ćutimo ili ne, mi odgovaramo na tvoja unutarnja pitanja. Kada odeš odavde sultanu, ti se podređuješ kraljevim zahtjevima i odlukama. I kralj, ne govoreći, upućuje svakodnevno zahtjeve svojim slugama: "Kako stojite? Kako jedete? Kako gledate?" Ako neko, u svojoj duši, ima neku naopaku ideju (kaj), nužno će i njegov odgovor biti takav, i on neće moći dati ispravan odgovor. Onaj ko muca, ne može ispravno govoriti, ma koliko on to želio. Zlataru, koji isprobava zlato pomoću kušnika, to zlato daje odgovor: "To sam ja, čisto ih miješano".


Posudica za topljenje će ti pokazati koliko si čist, da li si zlato, ili pozlaćeni bakar.[2]

Glad je prirodan zahtjev koji izražava nestašicu u tijelu:
"Daj mi cigli i cementa." Jedenje je odgovor: "Uzmi." I nejedenje je odgovor: "Nije još potrebno. Na sloj koji se još nije osušio ne treba polagati drugi." Dolazi liječnik i mjeri ti puls: to je pitanje. Pulsiranje vene je odgovor. Ispitivanje urina je precizan zahtjev i pitanje. Sijanje sjemena u zemlju to je zahtjev da se dobije takvo i takvo voće; a činjenica da je stablo izraslo predstavlja odgovor koji ne poznaje granice jezika; postoje odgovor bez riječi, i pitanje treba daje bez riječi. Ako je sjeme pokvareno (truhlo), stablo neće nići: to je u isto vrijeme i pitanje i odgovor. "Zar ne znaš daje i odbijanje odgovora - odgovor?"[3]          "         
Neki kralj je pročitao nečije pismo tri puta a da nije napisao odgovor.[4] Ta
osoba se žalila kako je pisala tri puta, i daje treći put uputila molbu, te da ne zna
da li je ona prihvaćena ili odbijena. Kralj napisa na poleđini pisma: "Zar ne znaš
je i odbijanje da se odgovori isto tako odgovor, i da je čutanje odgovor za budale"
 
Činjenica da stablo ne niče jeste odbijanje odgovora, dakle nužno odgovor. Svaki pokret koji učini čovjek jeste zahtjev; ono što mu se desi, tuga ili radost, predstavlja odgovor. Ako čuje dobar odgovor, treba se zahvaliti, a izražavanje zahvalnosti treba biti iste vrste kao i zahtjev, jer je za taj zahtjev dobio takav odgovor. Ako čuje loš odgovor, treba se odmah pokajati, i ne postavljati više zahtjeve takve vrste. "Trebalo je da su poslušni postali kada bi im kazna Naša došla! Ah, srca njihova su ostajala tvrda."[5] Oni nisu shvatih daje odgovor bio prema njihovom traženju. "A šejtan im je lijepim pokazivao ono što su radili."[6] Kada su vidjeli odgovor na njihovo traženje, govorili su: "Taj ružni odgovor nije dostojan tog traženja."
Oni nisu znali da dim dolazi od drveta koje gori, a ne od vatre. Što je drvo
suhlje, ima manje dima. Povjerio si ružičnjak vrtlaru. Ukoliko se iz njega bude
širio loš miris, krivi vrtlara, a ne ružičnjak.
Neko reče: "Zašto si ubio svoju majku?" "Vidio sam nešto što nije bilo prikladno." On mu reče: "Trebao si ubiti nepoznatoga." On odgovori: "Tad bih svakog dana morao ubijati drugog čovjeka."[7]
Ma šta ti se dešavalo, vaspitavaj svoju putenu dušu da se ne boriš svaki dan s nekim. Ako se kaže: "Ovo je od Allaha!1,(Kur’an, IV, 78.) mi odgovaramo: "Onda, ukoriti vlastitu dušu i ostaviti svijet na miru su također postupci koji potječu od Boga". Kao kad neko stresa voćke sa kajsije i jede ih.[8] Vlasnik vrta mu kaže:[9] "Zar se ne bojiš Boga?", a ovaj odgovara: "Zašto bih se bojao? Stablo pripada Bogu, a ja sam Božije stvorenje. Božije stvorenje jede ono što pripada Bogu." Vlasnikmu reče: "Čekaj da ti odgovorim." Svojim slugama reče da donesu konopac i da zavežu kradljivca za stablo, te da ga tuku dok mu ne bude jasan odgovor. Kradljivac povika: "Zar se ne bojiš Boga?". On odgovori: "Zašto bih se bojao? Ti si Božije stvorenje, a ovaj prut pripada Bogu. Ja, sa Božijim prutom, tučem Božije stvorenje."[10]
Konačno, svijet je kao planina: sve što kažeš, dobro ili loše, odjekne. Ako misliš: "Rekao sam nešto dobro, a pianina je odgovorila ružno , to je nemoguće (ti kažeš). Nemoguće je da u planini pjeva slavuj, a da se čuje eho krika vrane; a ako čuješ glas magarca, budi siguran da si oponašao magarca.


Lijepo pjevaj kada dođeš u planinu; (kod Evlije) zašto u planini puštaš glas magarca?[11] Azurna kupola (neba) vraća tvoj eho.[12]




[1] Mevlana odgovori:
[2] Citat iz Hadika od Sanažija, str. 382.
[3] Arapska poslovica. Cf. Mesnevija, IV, 1490 i dalje.
[4] Ova priča je ispričana u Mesneviji, IV, 1490 i dalje.
[5] Kuržan,Vl,43.
[6] Kuržan,VI,43.
[7] Ja nisam dužan ubijati ljude. Priča ispričana u Mesneviji, II, 776 i dalje.
[8] Cf. Mesnevija, V, 3077 i dalje.
[9] Zašto činiš to ružno djelo? Zar se ne bojiš...
[10] On kaže: "Ja se kajem zbog vjerovanja u predodređenost (Džebr), o prefinjeni čovječe! - Istina je slobodan sud, slobodan izbor, slobodan izbor!"
[11] Sanaži, Hadika, str. 145.
[12] Sanaži, Divan, str. 51.