Postoji glava koja se ukrašava pozlaćenom kapicom; i glava čija je ljepota uvojaka sakrivena pozlaćenom kapicom i krunom od dragulja. Jer, uvojci ljepotica su ti koji mame ljubav; tu je prijestolje srca; zlatna kruna je neživi predmet; onaj ko je nosi je voljenik srca. Tražili smo Sulejmanov prsten, i našli smo ga u siromaštvu. Našli smo spokojstvo u toj ljepoti, i ništa drugo nas ne zadovoljava.
Eto, u tome sam postao učiteljem; od samog djetinjstva sam se bavio time. Ja znam da to otklanja sve prepreke i spaljuje sve velove; to je porijeklo svih pokornih djela; ostalo je sporedno.326 Ako ne prerežeš grlo ovce, čemu puhati u njegove šape? Post vodi poništenju, koje je vrhunac svih zadovoljstava. "Bog je sa strpljivima".327
Sve radnje koje se nalaze u bazaru, pića, namjernice, svi zanati, sva ta zanimanja u svom korijenu imaju potrebu skrivenu u ljudskoj duši; dok se ne pojavi potreba za tim poslovima, njihovo porijeklo se ne očituje. Isto tako, svaka zajednica, svaka religija, svako čudo, kao i stanja poslanika - sve to ima porijeklo u ljudskoj duši :prije nego što se pojavi potreba za tim, njihovo porijeklo se ne manifestuje i ne pokazuje.
"Sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali."328
Kažu: "Da li je uzrok dobra i zla jedno ili dvoje". On odgovara: "U trenutku oklijevanja, oni se suprotstavljaju jedno drugom, tada su dakle nužno dvoje; jer, jedna osoba se ne suprotstavlja sama sebi. S obzirom na to, zlo je neodvojivo od dobra - pošto je dobro odricanje od zla, a odricanje od zla bez zla je nemoguće; kada ne bi postojalo iskušenje na zlo, ne bi postojalo ni napuštanje zla - i zbog toga oni nisu dvoje. Vračevi kažu daje Jazdan tvorac dobrih stvari, a Ahriman tvorac loših i pokudenih stvari. Na ovo mi odgovaramo da ono stoje poželjno nije odvojeno od onoga što je pokuđeno, jer poželjno ne može biti zamišljeno bez pokuđenog: ono Što je poželjno je odsustvo pokudenog; a odsustvo pokudenog bez pokudenog je nemoguće. Radost je prestanak tuge, a prestanak tuge bez tuge je nemoguć. One su jedna i ista nedjeljiva stvar.
Kažem: "Dok neka stvar ne nestane, njena korisnost se ne vidi. Poput riječi: dok se (glasovi) slova ne ponište, ona se ne izražava i njena korisnost ne stiže do slušaoca. Ko kudi "arifa", u stvari ga hvali; jer "arif' bježi daleko od izvjesnog atributa (lične Hvale) čiji bi ukor mogao na njega pasti; "Arif je neprijateljski prema tom atributu; onaj ko kaže nešto loše za taj atribut, govori loše o arifovom neprijatelju, a njega hvali; jer, arif bježi daleko od tako sramnog atributa; onaj ko bježi od sramnog, zaslužio je pohvalu. "Stvari se očituju po svojim suprotnostima". U stvari, arif zna da onaj ko ga kritikuje nije zaista njegov neprijatelj i cenzor.
Ja sam poput neke vesele bašte, okružene zidom na kome imaprljavštine i trnja. Prolaznik ne vidi baštu, on vidi samo prljavi zid i-prigovara. Zašto bi se bašta ljutila na njega? Ta grdnja je na njegovu štetu; jer on, da bi došao u baštu, treba preskočiti zid. I tako, kritikujući zid, ostaje daleko od bašte; sam je dakle sebe doveo do svog uništenja, zato je Poslanik (neka je blagoslovljen od Boga) rekao: "Smijem se ubijajući".329 To znači: "Ja nemam neprijatelja - da bih se razbjesnio kažnjavajući ga". On ubija nevjernika na određeni način, da se nevjernik ne bi sam ubio na stotinu načina. Zato se on smije ubijajući."
325 Ljepota.
326 Pronašli smo zastavu sufijskog siromaštva (Fakr) u bijedi - Siromaštvo (fakr) nam je dalo više slave nego što je imaju svi kraljevi svijeta.
327 327 Kur’an, 11, 249.