Svaki čovjek podiže zdanja sa drugačijom namjerom: jedan da bi pokazao svoju velikodušnost, drugi da bi stekao ugled, treći da bi učinio zaslužno djelo. Uzvišeni Allah dž.š. ima za cilj da uzdigne nivo (Velija) odabranih i da njihovi grobovi budu poštovani. Oni nemaju potrebe za obožavanjem, oni su veliki sami po sebi. Lampu je potrebno postaviti na uzdignuto mjesto zbog drugih, a ne zbog nje same. Za nju, ne postoji ni više ni niže, ona je svugdje lampa koja svijetli; ali, ona želi da njena svjetlost stigne do drugih. Sunce, koje je visoko na nebu, bilo bi sunce i kada bi bilo nisko, ali bi svijet ostao u tami. Ono ne stoji visoko zbog sebe, nego zbog drugih. Ukratko, odabranim (Velijama) je svejedno da li su visoko ili nisko, i ne mare za poštivanje ljudi prema njima. Kada te dosegne jedan atom duhovne radosti (Zevk) i trenutak milosti nevidljivog svijeta, tada prezireš i visinu i niskost, počasti i dostojanstva, najbližu familiju, i zaboravljaš na sve te beznačajne stvari. Kako bi onda Evlije, Poslanici (sveti), koji su početak, rudnik, izvor te svjetlosti i tog ukusa, mogli biti vezani za ono stoje visoko ili stoje nisko? Ako ih uvažavaju, to je od Boga, a Bog je izvan svake visine i niskosti. Ta niskost i ta visina su za nas, koji imamo glavu i stopala.263
Muhammed-Mustafa a.s. je govorio: "Ne cijenite me više nego Junuza a.s., zato što se njegovo uzdizanje dogodilo u utrobi ribe, a moje na nebu, u visinama svoda."264 To znači: ako me cijenite više nego njega, nemojte tako suditi zato što je njegovo uzdizanje bilo u utrobi ribe, a moje u visinama nebeskog svoda, jer Uzvišeni Allah dž.š. nije ni gore ni dole. Njegovo zračenje, pojavljivanje
(tedželijat) je svuda isto: gore, dole ili u utrobi ribe. On je izvan visokog i niskog, i za Njega je sve to isto.
Ima mnogo ljudi koji djeluju sa nekim određenim ciljem; Božiji cilj je drugačiji. Tako je Allah dž.š. (neka je velika Njegova slava) htio da Muhammedova vjera bude moćna i da se proširi, i da ostane zauvijek. Pogledaj koliko je napisano tumačenja Kur’ana: to su djela sa po deset, osam ili četiri sveska; cilj autora je bio da pokažu svoj dar. Zamahšeri265 je napisao Kaššaf sa toliko tankoćutnosti u gramatici, rječniku i govorništvu, da bi pokazao svoje znanje; ali, i da bi se postigao Božiji cilj, a taj cilj jeste poštivanje Muhammedove vjere.
Tako, svi ljudi učestvuju u Božijem djelu, čak i ako ne znaju Njegov cilj. Oni imaju neki drugi cilj, ali Allah dž.š. hoće da svijet opstane. Ljudi su okupirani svojim željama; oni se zadovoljavaju sa ženom radi vlastitog zadovoljstva, ali iz te veze se rodi dijete; isto se dešava kada se bave drugim stvarima iz vlastitog uživanja i radosti; a ta njihova zanimanja postaju osloncima stabilnosti svijeta. U stvari, oni se pokoravaju Allahu dž.š., ali to ne čine sa namjerom. Isto tako, oni grade džamije, trošeći mnogo za vrata, zidove i stropove; ali kibla je ono što je tu istinski vrijedno; ona je cilj. Poštovanje za kiblu raste rasipništvom utrošenim da se uljepšaju ostali dijelovi džamije.
Veličina Velija-Arifa nije samo stvar vanjštine. U stvari, oni imaju uzvišen položaj i veličinu, ali izvan slučajnih (prolaznih) stvari.
Kada kažemo da su srebrenjaci iznad novčanica, šta znači to "iznad novčanica". Na izgled, između novčanica ne postoji nikakvo "iznad". Ako staviš srebrenjak na krov, a zlatnik ispod krova, zlato ostaje vrijednije; zlato je iznad srebra, komalin266 i biser su iznad zlata, stavili ih mi gore ili dole. Isto tako, kada su mekinje ha situ a brašno ispod, staje tu "iznad''? Nema sumnje, brašno, mada stoji ispod sita. Superiornost brašna ne postoji na izgled, nego, s obzirom na to da ono u stvarnosti ima tu suštinu da jeste brašno, uvijek je samim tim "iznad".
264 Hadis ciliran u Sahihu od Muslima, VII, 101-102.
265 Čuveni gramatič'ar i komentator Kur’ana, rođen u Kvarizmu 467. g. po H (1075) umro 538. po H (1134) autor Kaisafa.
266 Posebna vrsta dijamanta.