Naib reče: "Nekada su bezbožnici obožavali idole i klanjali im se. A i mi radimo isto, idemo Mongolima i klanjamo im se, i služimo im; i smatramo se muslimanima! Osim toga, i u sebi samima, imamo mnoštvo idola, kao što su gramzljivost, želja, mržnja, ljubomora; i pokoravamo im se. Mi činimo isto, i spolja i unutra, i vjerujemo da smo muslimani."
Hz. Mevlana reče: "Ali ovdje je to drugačije. Kada vam padnu na um ti loši i neprijatni postupci, sigurno je oko vašeg srca ugledalo neku jedinstvenu stvar, uzvišenu i neopisivu. Nešto što vam omogućava da shvatite ružnoću. Slana voda je slana za onoga, ko je pio slatku vodu. "Sve stvari se prepoznaju po njihovim suprotnostima82 Uzvišeni Allah je u vaše duše stavio svjetlo vjere; ono vam omogućava da sudite o ružnom. Poredenjem sa lijepim vi razlikujete ružno; inače, zašto i drugi ne bi osjećali istu patnju? Oni su zadovoljni svojom situacijom, i govore: "Sve je sasvim u redu". Uzvišeni Allah će vam dati vaš ideal i cilj vaših nastojanja. "Ptica leti krilima, a vjernik naporima."183
Postoje tri kategorije bića: prvo su, Meleki, koji su čisti razum; pokornost, poslušnost i sjećanje na Boga (zikir) su njihova priroda i njihova hrana; oni od toga žive, kao ribe u vodi. Njih ne opterećuju obaveze; oni su lišeni požude i čisti su. Ako oni ne popuštaju požudi i ako ne osjećaju putene želje, kakva je onda njihova zasluga? Oni su čisti od toga i ne ulažu napore da bi izbjegli posljedice. Njihova pokornost ne vrijedi kao takva, a bez pokornosti oni ne mogu postojati.
Zatim, životinje, koje su čista požuda. Oni nemaju razuma koji bi ih obavezivao, niti obaveza koje ih opterećuju.
Na kraju ostaje jadni čovjek, sastavljen od razuma i od požude: on je pola Melek, pola životinja; pola zmija, pola riba. Riba u njemu ga vuče vodi, zmija zemlji, i on je u stalnom konfliktu i procjepu.184 "Onaj čiji razum prevladava nad požudom, veći je od Meleka, a onaj čija požuda prevladava nad razumom, gori je od životinje."185
"Melek je spašen svojim znanjem, životinja svojim neznanjem; između njih dvoje čovjek je razapet.186
Neki ljudi su se pokorili razumu u tolikoj mjeri, da su postali savršeni Meleki i čista svjetlost; to su poslanici i Evlije. Oni su oslobođeni i straha i nade. "I neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju"187 Kod nekih, požuda je toliko nadvladala razum, da su postali životinje;188 ostali su ostali između. Ovi posljednji su ljudi koji u svojim srcima nose patnju, bol, jecaj, žaljenje: oni nisu zadovoljni vlastitim životom. To su vjernici. Evlije ih čekaju da bi im pomogli, da dosegnu svoje obitavalište (menzil). Oni ih čine sličnima sebi. A na njih čekaju i Šejtani da ih privuku sebi, u provalije.189
Mi želimo, a i drugi žele; ne zna se ko ima sreće, ni koga ona voli.
"Kada dođe Božija pobjeda",190 tumači (Zahira) ovako tumače: "Muham-med a.s. je želio da islamizira svijet, i da ga dovede na Božiji put. Kada je vidio da se približava smrt, rekao je: "Avaj, nisam dovoljno dugo živio, da bih cio svijet dozvao Islamu." A Uzvišeni Allah mu reče: "Ne brini; u času kada budeš odlazio, ja ću sve zemlje i sve gradove koje do tada budeš osvojio, učiniti, bez oružja i bez borbe, pokornim i vjerničkim. Evo ti znaka: kada ti se približi smrt, vidjećeš kako ljudi, u grupama, prilaze Islamu. Kad se javi taj znak, znaj da ti je došao čas odlaska. A sada, hvali Boga i kaj se, jer će doći taj čas."
Tragači za istinom kažu, da ovi Kur'anski ajeti znače, da čovjek zamišlja da on može iz sebe istjerati loše osobine vlastitim djelovanjem i vlastitom borbom (džihad), a kada uloži dosta napora i upotrijebi mnoga sredstva, razočaran je. Uzvišeni Allah mu kaže: "Zamišljao si da se možeš osloboditi vlastitim snagama i djelovanjem. Takvi su propisi koje smo postavili: da na Našem putu utrošiš sve što imaš; a onda će doći naše oproštenje (razrešenje). Mi ti naređujemo da ideš Našim putem, do kraja sa tim slabašnim nogama i rukama. Jasno nam je, da sa tim slabašnim nogama nećeš moći preći taj put, i da za sto hiljada godina nećeš stići do odmorišta. Ti ideš tim putem do iscrpljenja, dok ne padneš i ne ostaneš bez snage; a onda ti dolazi u pomoć Božija milost. A zatim ga hranimo, njegujemo, a kada se podigne, puštamo ga slobodnog da ide. Sada su tvoje snage nestale? Dok si ih imao i dok si s vremena na vrijeme nastojao, u snu i najavi, Mi smo te darivali milošću kako bi dobio snagu da Nas tražiš ne gubeći nadu. A u času kada te snage napuštaju, evo Naše milosti, Naše pomoći i Našeg dobročinstva kako se u obilju spuštaju na tebe, a da uz hiljade ranijih napora, nisi vidio ni truna od njih. 'Ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti,"191 Moli oproštaj za sve one pomisli i maštanja u kojima si mislio da ćeš uspjeti vlastitim naporima, a nisi vidio, da ćeš samo s Nama stići do cilja. Sada, kad si vidio, da taj uspjeh dolazi od Nas, pokaj se. "Bog prima pokajanje".
Mi ne volimo Emira (Vladara države) zbog ovog svijeta, zbog njegovog ranga, njegovih znanja ili njegovih djela; drugi ga vole zbog njegovih osobina (atributa), jer mu ne vide pravo lice. Oni mu vide leđa. Emir je kao ogledalo, njegove osobine su poput skupocjenih bisera i zlata, koji krase poleđinu ukrašenog ogledala. Ljudi zaljubljeni u bisere i zlato gledaju poleđinu, a ljudi koji vole ogledalo uvijek gledaju u lice ogledala: oni vole ogledalo zato stoje to ogledalo. U ogledalu se vidi lijepo lice i od tog ogledala se ne umara. Onaj ko ima ružno i iskrivljeno lice vidi u ogledalu tu ružnoću. On odmah okreće ogledalo, da bi na pozadini potražio dragulje.
Ovakav postupak ne kvari ogledalo. Uzvišeni Allah je stvorio animalnost i ljudskost da se obje pokažu. "Stvari se određuju svojim suprotnostima". Nije moguće definisati jednu stvar bez njene suprotnosti. Uzvišeni Allah nema suprotnosti. On je rekao: "Bio sam skriveno blago i htio sam dame spoznaju."192
On je stvorio ovaj svijet, potekavši iz tmine, da bi se pojavila Njegova svjetlost. On je stvorio i poslanike i velije:193 "Predstavi se Mojim osobinama (atributima) Mojim stvorenjima";194 oni su manifestacija Božije svjetlosti, kako bi se razlikovao prijatelj od neprijatelja, brat od stranca. Uistinu, ta Realnost nema suprotnosti, osim po izgledu; kao što je spram Adema - Iblis, spram Musaa - Faraon, spram Ibrahima - Nemrud, a spram Muhammcda a.s. Ebu Džehel,195 i tako do beskonačnosti. A to je milost za odabrane, da se pokaže ono što je oprečno Bogu; mada, u stvari, Bog nema suprotnosti. Ako ljudi pokazuju neprijateljstvo i suprotstavljanje, djelovanje (Evlija) napreduje i postaje poznatije. "Oni žele da utrnu Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima."196
Mjesec sija u tami; a pas ne zna drugo do lajati: je li mjesec za to kriv? Takva je priroda psa, mjesečina obasjava svod, a pas je tek jedno isparenje zemlje.197
Ima mnogo ljudi koje Bog kažnjava pomoću bogatstva, zlata, vlasti, a njihove duše bježe daleko od tih bogatstava. Neki derviš198 je vidio u Arabiji nekog princa kako jaše ata; čelo mu je blistalo sjajem poslanika i sveca. On reče: "Slava Onome koji je svoje sluge kaznio bogatstvom!"
183 Citirano u Marzuban-Nama, izdanje Lejde, str. 127.
184 Bog je stvorio Meleke i darovao im razum; stvorio je i životinje i dao im požudu; stvorio je ljude i dao im i razum i požudu.
185 Riječi koje se pripisuju Aliji r.a. i Poslaniku a.s. Mesnevija, III, 1497.
186 Ruirtijev stih, Divan.
187 Kuržan, X, 62.
188 To su prave životinje, još i gori. (Kuržan, VII, 179).
189 Ti želiš, i Ja želim, ali dešava se samo ono šio Ja želim. (H. Kudsija).
190 Kuržan, CX, 1.
191 Kuržan. CX, 3.
192 Stvorio sam stvorenja da bih bio spoznat.
193 On je stvorio Adema po svojoj slici.
194 Riječi Bajazida Bestamija, citirane u Rtsaletun Nur od Sahladžija.
195 Poslanikov amidža i neprijatelj.