Powered by Blogger.

31. Poglavlje (Ders)

"Šahna" (policijski prefekt) je uvijek u potrazi za lopovima da bi ih zatvorio, a lopovi su u stalnom bijegu od njega. Bilo bi neobično da lopovi traže šefa policije da bi ga zatvorili i zgrabili.

Uzvišeni Bog kaže Bajazidu: "O Bajazide, šta želiš?" Bajazid odgovara: „Želim da ne želirm“330 Za čovjeka postoje samo dva stanja: on želi, ih ne želi. Ne željeti to nije svojstveno čovjeku: to znači da je sam po sebi prazan i daje prestao postojati. Da je nastavio postojati, on bi nastavio željeti (htjeti) ili ne htjeti. Uzvišeni Allah ga je htio učiniti savršenim šejhom, tako da u njemu nema ni dvojnosti ni podijeljenosti, i da se u njemu ostvare potpuno sjedinjenje i izjednačenje (Inihad)331 Sve muke332 potječu otuda što ti želiš nedokučivo. (AKO ne želiš, nema patnje. Ljudi su različiti i imaju različite stupnjeve na tom Putu. Neki, nakon napora i muka, dolaze na stupanj na kome ne ostvaruju ono što žele u duši i mislima. To je u okvirima ljudskih mogućnosti. Ali, ono stoje nemoguće, to je da se u ljudskoj duši, ne stvori uopšte taj podsticaj na želju i misao; to iskušenje nestaje tek u zanesenosti s Bogom.

"I reci: Došla je istina, a nestalo je laži."333 "Uđi, vjernice, tvoja svjetlost je ugasila moju vatru."334 Pošto je vjernik sav istinska vjera, on čini ono što Bog hoće, bilo da ima ih nema zanesenost (uznesenje) u Bogu.335

"Ja, nisam to ja. Ja, ja sam već mrtav, i živim kroz Prijatelja.

Jer, ja sam umro u ljudskim atributima Bog je postao moj sluh i opažanje mog vida. Ako u ovom Času ovako govorim da to nisam ja iz obijesti, Te riječi su djelo bezbožnika.**

Kažu da poslije Mustafe a.s. kao poslanika (neka je blagoslovljen), objava (vahj) više neće sići: a zašto ne bi? Ona silazi, ali se ne naziva objavom. On (Poslanik) kaže: "Vjernik vidi sa Božijom svjetlošću."336 pošto on vidi sa Božijom svjetlošću, on vidi sve, početak i kraj, odsutno i prisutno; u protivnom, kako bi se neka tajna mogla sakriti pred svjetlošću Božijom? Kad bi to bilo moguće, ta svjetlost ne bi bila Božija. To je vahj, mada se ne naziva objavom (vahjom).337

Kada je Osman (neka je Bog njime zadovoljan) postao Halifa,338 popeo se za govornicu; ljudi su čekali da čuju šta će im reći. On je stajao ćuteći, gledao u ljude, i doveo ih je u takvo stanje i ekstazu, da se nisu smjeli pomaknuti; izgubili su svijest jedni o drugima, i više nisu znali gdje ko sjedi; takvo nešto se nije moglo postići stotinama propovjedi i predika. Iz toga su oni izvukli koristi i otkrili tajne koje nikada ne bi otkrili sa mnogim djelima i propovjedima. Do kraja sastanka oni su tako gledali i nisu ništa govorili; kada je Osman pošao sići, reče: "Vama više vrijedi dobar nego govorljiv imam". Rekao je istinu, jer je cilj riječi da budu korisne, da pokreću i da vode ka mijenjanju običaja. Korist je bila ogromna, a da on nije ni progovorio. To stoje rekao bila je čista istina. Vratimo se na njegove riječi: "Dobar (djelotvoran) imam" (Fažil): dok je bio za govornicom, na izgled nije činio ništa što bi se moglo vidjeti; nije se molio, nije išao na hodočašće, nije davao milostinju, "Zikr", čak nije držao ni propovjed; dakle, znamo da djelovanje i djelotvornost nisu samo vidljiva forma; vidljive forme su vanjski oblik djelovanja, a pravo djelovanje je duša djelovanja.

Poslanik a.s. je govorio: "Moji ashabi su kao zvijezde, svaki koga budete slijedili vodice vas."339 Neko gleda zvijezdu i slijedi njen put. Da li mu zvijezda govori? Ne, ali gledajući je, on razlikuje pravi od pogrešnog puta i stiže na cilj. Tako je isto moguće da gledaš Božijeg odabranika (Evliju), i da te on mijenja bez priče i govora: cilj je postignut, i ti si stigao na prebivalište sjedinjenja.

Onaj ko želi da me vidi mora me gledati, a moje viđenje je opomena za onoga ko misli da je ta želja lahka.340

U svijetu ništa nije teže nego podnositi nemoguće. Pročitao si tačno neku knjigu, sa pravilnom vokalizacijom. Neko sjedi pored tebe i pogrešno čita istu knjigu. Možeš li ti to podnijeti? To je nemoguće. Ali, daje ti nisi pročitao, bilo bi ti svejedno, čitao on ispravno ili pogrešno, ukoliko ne bi mogao razlikovati šta je tačno a šta nije. Dakle, podnositi nemoguće iziskuje veliki napor.

Zar ne ulažu poslanici i sveti ljudi velike napore? Njihov prvi napor je bio da ubiju svoju putenu dušu i da se odreknu želja: to je veliki rat (Džihadi Ekber); pošto su stigli i sjedinili se s Bogom, pošto obitavaju na prebivalištu (mekamu) sigurnosti, za njih je postalo očigledno ono što je pogrešno i ono što je ispravno. Oni i daljeclne velike napore, jer su svi postupci stvorenja nepravedni; oni to vide i podnose: jer, kad oni to ne bi podnosili, govorili bi samo o zlu koje ljudi čine, i niko ne bi ostao kod njih i niko ih ne bi pozdravio muslimanskim pozdravom. Uzvišeni Bog im je dodijelio velikodušnost i veliko strpljenje da bi mogli podnositi: od stotine mana oni govore samo o jednoj, da ne bi otežali život onome koji je pun mana. Osim toga, oni ga i hvale, kao da su njegovi nedostaci dobri, da bi mu pomogli da se oslobodi jedne od svojih mana.

Slično je sa učiteljem koji uči dijete pisanju. Kada uspije napisati jedan red, učenik ga pokazuje svom učitelju. Za učitelja je sve što dijete napiše neispravno, ali, iz mudrosti i blagosti, on mu govori da je dobro napisao: "Bravo, bravo! Samo si ovo slovo loše napisao, a treba se ovako pisati; i ovo si krivo napisao". Tako on kritikuje nekoliko slova i pokazuje djetetu kako ih treba napisati; za ostalo mu daje pohvale, da mu ne bi rastužio srce, i da bi, zahvaljujući njegovim pohvalama, nestale dječakove slabosti. Na taj način, malo po malo, on mu pomaže da uči.

Ako to Uzvišeni Bog hoće, nadamo se da će omogućiti vladaru ostvarenje njegovih namjera, svega što mu je na srcu, kao i sva zadovoljstva koja ne može željeti zato što ih ne može zamisliti: mi se nadamo da će se sve njegove želje ostvariti. A kada ga sve te milosti obaspu, zastidiće se želja koje je nekad gradio: "Sad kad su sve te stvari na dohvat ruke i kada imam sva ta bogatstva i zadovoljstva, čudno je da sam želio takve stvari!"


Istinski darne prevazilazi čovjekovu maštu; jer sve što prolazi kroz njegovu maštu proporcionalno je njegovoj namjeri (nijem) i njegovoj vrijednosti. Ali dar Božiji je po mjeri Božije moći. Dar je ono stoje dostojno Boga; a ne mašte i namjere stvorenja. "Što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, što u ljudsko srce nije ušlo."341 Sve što očekuješ od Mojih darova, oči su vidjele, uši su čule, i u srcu je oslikano. Ali Moji darovi prevazilaze sve stvari.

328 Kur’an. XXXVI, 12.

329 Cf.,pogl.l.

330 Citirano u Risaletun Nur. od Sahladžija, str. 96, u malo drugačijem obliku.

331 I da tako dođe do tog plemenitog nivoa (mekama).

332 Čovjekove.

333 Kur’an, XVII, 81.

334 Hadis koji citira Sujuti. El Džamius Sagir, I, str. 132.

335 Jer on je bio izvan sebe samoga i zaronjen u Boga i njegovo postojanje nije opstalo. Nuh, kaže pobunjenicima:

336 Cf. Ihja. II, su. 201* III, str. 18; El Džamius Sagir, I. 8.

337 Da bi se prikrilo pred pukom u razgovorima Sufije ga zovu i vahj srca.

338 Priča koju priča Džahiz, El Bejan ve Tabiin, I, str. 272; Mesnevija, IV, 487 i dalje.

339 Hadis koji citira El Mucavi, Kunuz, str. 13, Cf. El Džamius Sagir i Mesnevija, 1,2925 i dalje.

340 Citat El Mutenabbia. Divan. U. str. 132.

30. Poglavlje (Ders)

Postoji glava koja se ukrašava pozlaćenom kapicom; i glava čija je ljepota uvojaka sakrivena pozlaćenom kapicom i krunom od dragulja. Jer, uvojci ljepotica su ti koji mame ljubav; tu je prijestolje srca; zlatna kruna je neživi predmet; onaj ko je nosi je voljenik srca. Tražili smo Sulejmanov prsten, i našli smo ga u siromaštvu. Našli smo spokojstvo u toj ljepoti, i ništa drugo nas ne zadovoljava.

Eto, u tome sam postao učiteljem; od samog djetinjstva sam se bavio time. Ja znam da to otklanja sve prepreke i spaljuje sve velove; to je porijeklo svih pokornih djela; ostalo je sporedno.326 Ako ne prerežeš grlo ovce, čemu puhati u njegove šape? Post vodi poništenju, koje je vrhunac svih zadovoljstava. "Bog je sa strpljivima".327

Sve radnje koje se nalaze u bazaru, pića, namjernice, svi zanati, sva ta zanimanja u svom korijenu imaju potrebu skrivenu u ljudskoj duši; dok se ne pojavi potreba za tim poslovima, njihovo porijeklo se ne očituje. Isto tako, svaka zajednica, svaka religija, svako čudo, kao i stanja poslanika - sve to ima porijeklo u ljudskoj duši :prije nego što se pojavi potreba za tim, njihovo porijeklo se ne manifestuje i ne pokazuje.

"Sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali."328

Kažu: "Da li je uzrok dobra i zla jedno ili dvoje". On odgovara: "U trenutku oklijevanja, oni se suprotstavljaju jedno drugom, tada su dakle nužno dvoje; jer, jedna osoba se ne suprotstavlja sama sebi. S obzirom na to, zlo je neodvojivo od dobra - pošto je dobro odricanje od zla, a odricanje od zla bez zla je nemoguće; kada ne bi postojalo iskušenje na zlo, ne bi postojalo ni napuštanje zla - i zbog toga oni nisu dvoje. Vračevi kažu daje Jazdan tvorac dobrih stvari, a Ahriman tvorac loših i pokudenih stvari. Na ovo mi odgovaramo da ono stoje poželjno nije odvojeno od onoga što je pokuđeno, jer poželjno ne može biti zamišljeno bez pokuđenog: ono Što je poželjno je odsustvo pokudenog; a odsustvo pokudenog bez pokudenog je nemoguće. Radost je prestanak tuge, a prestanak tuge bez tuge je nemoguć. One su jedna i ista nedjeljiva stvar.

Kažem: "Dok neka stvar ne nestane, njena korisnost se ne vidi. Poput riječi: dok se (glasovi) slova ne ponište, ona se ne izražava i njena korisnost ne stiže do slušaoca. Ko kudi "arifa", u stvari ga hvali; jer "arif' bježi daleko od izvjesnog atributa (lične Hvale) čiji bi ukor mogao na njega pasti; "Arif je neprijateljski prema tom atributu; onaj ko kaže nešto loše za taj atribut, govori loše o arifovom neprijatelju, a njega hvali; jer, arif bježi daleko od tako sramnog atributa; onaj ko bježi od sramnog, zaslužio je pohvalu. "Stvari se očituju po svojim suprotnostima". U stvari, arif zna da onaj ko ga kritikuje nije zaista njegov neprijatelj i cenzor.

Ja sam poput neke vesele bašte, okružene zidom na kome imaprljavštine i trnja. Prolaznik ne vidi baštu, on vidi samo prljavi zid i-prigovara. Zašto bi se bašta ljutila na njega? Ta grdnja je na njegovu štetu; jer on, da bi došao u baštu, treba preskočiti zid. I tako, kritikujući zid, ostaje daleko od bašte; sam je dakle sebe doveo do svog uništenja, zato je Poslanik (neka je blagoslovljen od Boga) rekao: "Smijem se ubijajući".329 To znači: "Ja nemam neprijatelja - da bih se razbjesnio kažnjavajući ga". On ubija nevjernika na određeni način, da se nevjernik ne bi sam ubio na stotinu načina. Zato se on smije ubijajući."


325 Ljepota.

326 Pronašli smo zastavu sufijskog siromaštva (Fakr) u bijedi - Siromaštvo (fakr) nam je dalo više slave nego što je imaju svi kraljevi svijeta.

327 327 Kur’an, 11, 249.

29. Poglavlje (Ders)

Hrišćanin El-Džerrah reče: "Neki prijatelji šejha Sadruddina321 su pili sa mnom i rekli su mi: "Isus je322 Bog, kao što vi tvrdite. Mi priznajemo daje to istina; ali mi se pretvaramo i poričemo da bismo očuvali zajednicu."

Učitelj reče: "Božiji neprijatelj je lagao! Bože sačuvaj! To su riječi pijanice opijenog vinom Satane, izgubljenog, prezrenog, prezrivog, protjeranog iz Božijeg prisustva. Kako je moguće da jedan slabašni čovjek, koji je bježao s jednog na drugo mjesto od jevreja, koji je stasom bio niži od dva metra, bude Onaj koji drži sedam nebesa i sedam zemalja, kad se zna da svako nebo i svaka zemlja imaju dubinu od pet stotina godina, i daje razdaljina koja dijeli nebo od neba, i zemlju od zemlje isto tako pet stotina godina? Pod Božijim Prijestoljem ima jedan okean tolike dubine; Bog ima jednog Melika kome taj okean seže do članaka. Ima još mnogo drugih ogromnih stvari. Kako tvoj razum može prihvatiti da Onaj koji pokreće i vlada cijelim svijetom ima najslabašnije obličje? Osim toga, prije Isa a.s. je Onaj koji je bio Stvoritelj nebesa i zemlje - i neka je hvaljen, mimo onoga što tvrde oni koji čine zlo!"

Hrišćanin reče: "Prah se vraća u prah, a čisti duh u čisti duh."

Učitelj reče: "Ako je Isaov duh bio Bog, gdje je otišao njegov duh? Duh se vraća samo svom porijeklu i svom Stvoritelju. Ako je on sam početak i Stvoritelj, gdje je on otišao?"

Hrišćanin odgovori: "Mi smo tako naučili, i to smo prihvatili kao našu vjeru."

Ja kažem: "Da si našao i naslijedio kao baštinu od svog oca lažno, crno i iskvareno zlato, zar ga ne bi zamijenio za čisto zlato, dobrog kvaliteta i bez šljake? Da li bi uzeo to zlato i rekao: "Takvog smo ga našli"? Ti si od oca naslijedio paralizovanu ruku, ali si našao liječnika i lijek da izliječiš tu ruku. Ti odbijaš lijek, govoreći: "Zatekao sam takvu ruku, paralizovanu, i ne želim je mijenjati". Našao si prljavu vodu na imanju na kojem je tvoj otac umro i na kojem si ti odrastao. Kasnije te odvedu na neko drugo imanje sa čistom vodom, gdje raste ukusno bilje i gdje je stanovništvo zdravo. A ti ne želiš doći na to drugo dobro da piješ slatku vodu, koja će te osloboditi svih bolesti i nevolja. Hoćeš li reći: "Zatekli smo tu farmu sa njenom prljavom vodom koja donosi bolesti, i mi čuvamo to što smo zatekli"? Ne, nikada onaj ko ima razuma i zdravog rasuđivanja neće tako učiniti. Uzvišeni Bog ti je podario drugačiji razum nego tvom ocu, drugačije gledanje, vlastito prosuđivanje. Ne ostavljaj neiskorištenima svoj vid i svoj razum, i ne idi putem koji će te zavesti."

U seldžučkog princa Utaša323 otac je bio obućar. Kada je došao kod sultana i naučio vještinu življenja od kraljeva i vještinu vojevanja, i sultan mu dodijelio velike počasti, nikada nije rekao: "Moj otac je bio obućar i ja ne želim taj položaj; daj ti meni, sultane, jednu radnju u ulici obućara, da ja obavljam svoj zanat." Čak i običan pas, ma kako niskom rodu pripadao, kada nauči loviti, i postane kraljevski lovački pas, zaboravlja sve što je radio sa ocem i majkom i odbija da se vrati na smetljišta, u ruševine, na leševe.

Naprotiv, on slijedi kraljevske konje i trči za plijenom. Tako je i sa sokolom: kada ga sultan dresira, on nikada neće reći: "Mi smo od naših očeva naslijedili planine i naviku da jedemo leševe. Ne zanima nas sultanov bubanj niti lov."324

Ako životinji njena inteligencija omogućava da bira, strašna je zabluda da čovjek, koji je iznad svih zemaljskih stvorenja u pogledu razuma i rasuđivanja, bude ispod životinja (u svom izboru). Neka nas Allah zaštiti od takvih besmislica.

Sigurno je tačno ako kažemo daje Isaov Gospodar počastvovao Isaa i doveo ga k Sebi, tako da onaj ko mu služi služi Gospodaru, a onaj koji mu se pokorava, pokorava se Gospodaru. Ali, pošto je Bog poslao poslanika koji je veći od Isaa, i koji je pokazao svojom rukom sve što je On bio pokazao Isaovom rukom i više, potrebno je slijediti posljednjeg Poslanika za ljubav Uzvišenog Boga, ne za ljubav samog Poslanika, niti za njegovo obožavanje, nego za Boga, i ne treba voljeti nikog drugog osim Boga, i to samo za ljubav Boga Uzvišenog. Jer, u tvom Gospodaru je ishodište: ti ne voliš nešto zbog njega samoga, i ti to ne tražiš zbog njega samoga, dok god ne dođeš do Boga i ne zavoliš Ga zbog "Njega" samoga.

Odjenuti Kjabu, to je hir. Moja Kuća325je dovoljna odjeća za Kjabu.

Surma koja se stavlja u oči nema iste osobine kao crnilo za oči. Kao što iznošena odjeća i dronjci sakrivaju eleganciju bogatstva i ranga, tako i lijepa odjeća i elegantna odijela sakrivaju ljepotu i savršenstvo fakira. Kada je odjeća fakira

iznošena i pocijepana, tada je njegovo srce otvoreno.

319 Ovaj kamen koji se pretvorio u dragulj neće opet postati kamen. Ovaj Nefs koji je savladao vještinu neće opet početi da podstiče na zlo.

320 Citat Muhammed ibn El-Munevvera. Esrarut Tevhid, str. 26.

321 Radi se o sejhu Sadruddin Konjeviji. koji je umro 1273,sufiskom piscu, učeniku škole Muhjuddin Ibn Arebija.

322 To jeste duh Božiji.

323 Budaš. Šemsuddin Utaš Beglerbeg, seldžucki princ, umro 1258 (Cf. Rumi, Mektubat, str. 252).

324 Citat iz Sanaži, Sairullbad, str. 101.

28. Poglavlje (Ders)

Molitve onih koji traže Boga i hodočasnika-murida (salikin) se sastoje u tome da ulažu napore i da budu podređeni Bogu. Vrijeme koje je namijenjeno svakoj stvari za njih je kao čuvar koji ih obavezuje po običaju da se posvete nekom određenom zanimanju. Ako se rano ustaje, to je vrijeme podesno za molitvu, jer je tad duša najspokojnija i najčišća. Svako se predaje toj vrsti služenja Bogu prema mogućnostima svoje plemenite duše.

Ima sto hiljada položaja (rangova); što su ljudi čišći, to su postavljeni više naprijed; manje čisti su postavljeni-nazad.305 "Postavite ih otraga kao što ih je Bog postavio"306 Ova priča je duga, i ne može se spasiti od te dužine.307 Onaj koji skraćuje tu priču skraćuje vlastiti život, osim onoga, "onoga koga je Bog zaštitio". Što se tiče molitvi onih koji su postigli duhovno sjedinjenje - govorim tako da bi me ljudi mogli razumjeti -one su takve da im ujutro, svete duše, čisti meleki i oni "koje sam Bog zna"308 čije je ime skriveno ljudima iz silne ljubomore (Božije) dolaze u posjetu.309 "I vidiš ljude kako u skupinama u vjeru ulaze"310 i "i meleki će im ulaziti na vrata svaka"311 Ti sjediš pored njih, a ne vidiš ih i ne čuješ njihov razgovor, pozdrave, smjeh. Nije čudno ako bolesnik na pragu smrti vidi slike i ako onaj ko sjedi pored njega nije svjestan toga i ne čuje šta je rečeno. Realnosti su hiljadu puta suptilnije od imaginacija (maštarija, iluzija) i, dok se ne razbolimo, niti ih vidimo, niti ih čujemo. Šta više, te Realnosti se ne vide "ako se ne umre prije smrti".312

Posjetilac koji dobro poznaje duhovna stanja arifa i njihovu veličinu, i sve one koji, u zoru, od meleka do čistih duhova, dolaze kod njih, taj će dugo čekati prije nego što ude kod šejha koji se moli, jer bi ga njegov dolazak mogao pomesti.313 Isto tako, paževi svako jutro dolaze na vrata kraljeve palate; po naređenju, svakome se određuje neko mjesto i neka dužnost; svakome njegova obaveza. Neki imaju takve poslove koje trebaju obaviti daleko od kraljevog pogleda. Samo kraljeve sluge vide daje neko obavio svoj posao. Kada bi neki od njih sam postao kralj, on bi izdao naređenje svojim paževima da sa svih strana dođu u njegovu službu, jer se on spasio sužanjstva. Došao je do: "Oponašajte Božija savršenstva"314 Došao je do: "Ja sam za njega sluh i vid"315 To je vrlo teška etapa. Nije dovoljno nazvati je uzvišenom;316 jer njena uzvišenost je iznad samog izraza (riječi). Kada bi se samo djelić njene uzvi-šenosti manifestovao, ne bi ostalo ni slova, ni zvukova, ni ruke, ni snage. Snagom oružja svjetlosti grad postojanja bi bio uništen. "Kada kraljevi ulaze u selo ruše ga17 Kada kamila uđe u kolibu,318 ona je sruši; ali, u tom rušenju ima hiljade bogatstava.

U ruševini se nalazi blago, pas ostaje pas i na bogatim mjestima.319

Kad smo se dugo zadržali na izlaganju o etapama hodočasnika (salika), šta bismo onda trebali reći o etapama onih koji su postigli sjedinjenje (vuslet)? Objašnjenje ove posljednje etape je beskonačno. (Druga ima kraj) Cilj "sali-kina" jeste sjedinjenje. Cilj ljudi koji su postigli sjedinjenje, šta bi mogao biti? To sjedinjenje ne može sadržavati razdvajanje. Nijedan već sazrio grozd više ne može biti zelen, nijedno zrelo voće ne postaje više nikad nezrelo".

Smatram da je nečisto razgovarati sa ljudima, ali pošto se radi o tebi, ja dugo pričam.319

Bog zna da ja ne produžavam ovu priču, jaje skraćujem.

Ja pijem krv, a ti misliš da je to vino, ti uzimaš dušu, a misliš da sije dao.320

Onaj koji skraćuje ovu priču nalik je onome koji je napustio pravi put i uputio se kroz opasnu pustinju, vjerujući da je stablo blizu.

305 Moja ljepota na licu mjeseca ima stotinu hiljada ogledala; ona svoje lice okreće svakom ogledalu i u njemu se

pokazuje duša.

306 Hadis, cf. Kunuz, str. S.

307 PriCa o tom potresnom srcu je duga, ne zapitkuj o njoj. Ne pitaj ga Staje sve pretopilo u lancima i konopcima.

308 Kurian, XIV, 9.

309 Odabrani koji su pod mojim okriljem nikome, osim Meni, nisu poznati, a dolaze da ih posjete i pozdrave.

310 Kurian, CX, 2.

311 Kur’an. JOTI, 23.

312 Po sufijama, hadisi Šerif (muni kable enle mulu).

313 Svačija pažnja i služenje zavise od njegovih sposobnosti i nivoa, a on bi to mogao poremetiti.

314 Cf.Gazali.Ihja, IV, str. 218.

315 Hadisi kudsi.

316 Ćak i ako ona ima stotinu dubina. Ju je tad? - Da bi mogao slobodno dotaknuti rukom Njegov veo?

317 Kur’an, XXVII, 34.

318 Mttja rupa.

319 Citat iz Sanaži, Hadika. str. 347.

27. Poglavlje (Ders)

Fakira (sufiju) je bolje ne pitati ništa; jer, pitanja bi ga mogla navesti i natjerati da stvara laži. Zašto? Kada mu tjelesni čovjek postavi pitanje, on mu mora odgovoriti; a njegov odgovor ne može biti ono što bi trebalo biti, jer slušalac nije ni dostojan ni sposoban da primi takav odgovor; takav zalogaj nije za takva usta i takve usne. Fakir će, prema sposobnosti i sudbini svog slušaoca, morati dati neki lažan odgovor da bi ga se oslobodio. Mada je sve Što fakir kaže istinito, taj odgovor, u poredenju sa istinom, lazanje; za slušaoca, taj odgovor je čak iznad istine.

Neki derviš je imao jednog početnika koji je za njega sakupljao milostinju. Jednoga dana, ovaj kao milostinju donese svom učitelju jelo. Derviš pojede jelo, a kada je pala noć, poče sanjati erotske snove. On upita svog učenika: "Od koga si donio onu hranu?" Ovaj odgovori: "Dala mi je jedna lijepa djevojka." Učitelj reče: "Bog zna da nisam sanjao takve snove već 20 godina; to je djelovanje te hrane." Derviš se mora čuvati dane jede hranu od bilo koga, jer je on osjetljiv, i javljaju mu se stvari i potresaju ga, kao kad se na bijelom i čistom odijelu nade crna fleka. Na odijelu koje je potamnilo nakon godina od prljavštine, ne vide se hiljade prljavština i masnih mrlja. Tako se derviš mora paziti da ne jede hranu od ljudi koji su nepravedni i koji rade nečista i putena (nefska) djela; jer, na njega hrana djeluje i prožima ga lošim mislima: nisu li jela koja mu je poslala mlada djevojka pobudila u njemu erotske snove? To Bog zna najbolje!

26. Poglavlje (Ders)

Učitelj kaže: "Vaše pažnje, vaša nastojanja i usluge koje mi činite, vi prisutni ili odsutni - ako ja vjerovatno zaboravljam da vam se zahvalim za sve to, da vam odam poštovanje i izvinem vam se - to nije iz oholosti ili ravnodušnosti, ili zato što ne znam kako treba nagraditi dobročinitelja riječima ili djelom. Ali ja sam znao, po Čistoti vaše vjere, da vi to činite samo za Boga. I ja Mu prepuštam da ponudi moju zahvalnost, jer vi ste to učinili za Njega. Kada bih se izvinjavao riječima, izražavao vam svoje poštovanje i hvalio vas, to bi značilo da vam je već dat dio nagrade koju vam Bog želi dati, i da ste primili izvjesnu naknadu; jer, ta skromnost, ta izvinjenja, te pohvale ovosvjetska su zadovoljstva. Ako ste se na ovom svijetu pomučili, darujući dobra i položaje, bolje je da svu nagradu primite od Boga. Zbog toga vam se ne izvinjavam, jer izvinjenja pripadaju ovom svijetu.

Bogatstvo se ne jede; ono je željeno zbog nečeg drugog. Njime se kupuju konji, konkubine i robovi, traže visoki položaji, da bi se zaslužile hvale i komplimenti. Ovaj svijet je takav - ako si velik i poštovan, dobićeš hvale i komplimente.

Šejh Nedžari275 Buhari276 je bio čovjek od značaja i pun duha (sahibu dil) vlasnik srca. Obilazili su ga naučnici i ugledne ličnosti. Sjedili su (pred njim) na koljenima (iz poštovanja). A on je bio nepismen šejh. Ljudi su željeli čuti sa njegovih usana tumačenje Kur’ana i hadisa. On odgovori: "Ja ne znam arapski. Ali, recite mi prevod Kur’anskih ajeta i hadisa, pa ću vam objasniti značenje." Ljudi su mu prevodili svete tekstove i on ih je tumačio; govorio je daje Mustafa a.s. bio u toj i toj fazi (mekamu) kada je primio taj stih (ajet); da su stanja (ahval) te faze (mekam) bila takva i takva; objašnjavao je do u detalje "stupanj" te faze, njegove puteve i uspinjanje do nje. Jednoga dana, neki Alide, koji je predstavljao ljude svoje skupine, pohvali Kadiju (u njegovom prisustvu) i reče kako na cijelom svijetu nema takvog kadije, kako on nije nesavjestan, kako je on odbijao krčage s vinom, daje bio nepristrasan i neustrašiv, i daje samo radi Boga dijelio pravdu parničarima. Šejh reče: "To je laž da on nije tražio krčage s vinom. A ti, koji si potomak Alije, iz porodice Poslanika a.s., ti ga hvališ i govoriš kako je odbijao krčage s vinom. Zar to nije krčag vina? I ima li boljeg vina od takve pohvale u njegovom prisustvu?"

Sejhul Islam Tirmizi277 je pričao: "Sejjid Burhanuddin278 (neka Bog posveti njegovu dušu - sirr) je držao mudre govore, jer je proučavao knjige velikih učitelja, njihove tajne i njihove riječi."

Neko279 reče: "O, pa i ti proučavaš! Pa kako to da ti ne držiš takve govore?"

275


Tirmizi odgovori: "Da se pati, napreže i čini pobožna djela."

Oni rekoše: "Zašto ti ne ispričaš ono što si čitao i ne podsjećaš na to? Ti znaš izvor (uzrok, početak), a to je ono o čemu mi govorimo. Pričaj nam ti o tome."

Ovi ljudi nemaju ljubavi za drugi svijet, oni su svoje cijelo srce dali ovom svijetu; neki su došli da jedu hljeba, neki da ga gledaju; oni žele naučiti te riječi i prodavati ih. Riječi (govor) su kao mlada (arus) i kao ljepotica. Kada je neka mlada lijepa ropkinja kupljena da bi se preprodala, može li ona darovati svoju ljubav i pokloniti svoje srce? Zadovoljstvo za trgovca se sastoji u tome da proda: on je nemoćan: on kupuje ropkinju da bi je prodao; on nema te odvažnosti da kupi ropkinju za sebe. Kada neki slabić stekne lijepu indijsku sablju, on će je prodati: ako mu dopadne luk nekog junaka, i njega će prodati, jer u njegovim rukama nema snage da nategne taj luk; ipak, luk mu se sviđa zbog žice. Ali, on ne može nategnuti tu žicu. On je zaljubljen u žicu, a kada proda luk, novcem koji je dobio, kupuje rumenila i kozmetiku. Šta bolje može kupiti kad je prodao (luk)?

Ove riječi su na sirijskom! Pazite da ne kažete da ste razumjeli, jer ma koliko da ste razumjeti i zapamtili, daleko ste od razumijevanja. Razumijevanje je u nerazumijevanju. Tvoje nevolje, tvoja nesreća i tvoja bijeda potječu od tog razumijevanja: ono je za tebe ponor. Da bi opstao, treba ga izbjeći. Kažeš: "Napunio sam mijeh u moru, i u mom mijehu je sad more". To je apsurdno. Ako kažeš: "Moj mijeh se izgubio u moru", tad govoriš ispravno i oslikavaš načelo (pravilo, "asl"). Razum je dobar i poželjan dok ti pomaže da dođeš do Kraljevih vrata. A kada stigneš, odbaci ga jer je, hajduk, štetan i škodljiv. Kada dođeš Njemu, prepusti Mu se, i zaboravi na kako i zašto. Tako, na primjer, želiš da ti se sašije kaput od štofa koji još nije rezan. Razum te vodi krojaču. Dotle je razum koji te vodi krojaču koristan. Tu ga odbaci, i kod krojača ne preuzimaj inicijativu. Isto je i sa bolesnikom: razum je dobar dok ga vodi liječniku. A kada stigne, razum mu više nije koristan i bolesnik se mora podrediti ljekaru.

Uši prijatelja opažaju tvoje skrivene krike. Plemenitost duše, ljubav ili neka druga osobina se vide kod onoga ko ih u sebi nosi. Medu redovima kamila, opijena kamila se odmah raspoznaje po očima i držanju, po pjeni na ustima, itd. "Njihovi znaci su na njihovim licima zbog toga što klanjaju"280 A sve što prima korijen stabla pojaviće se na stablu, u granama, lišću i plodovima; a ako korijen ne primi ništa, stablo vene: ono što se dešava pod zemljom ne može ostati skriveno.


Tajnovitost svih šumova dolazi otuda što se iz jedne riječi razumijeva više njih, što se izvlače aluzije. Tako je sa onim ko je čitao knjigu Vasit281 ili Mutevval; kada čuje jednu riječ "tanbiha", budući je čitao njihovo tumačenje, samo jednim pitanjem on shvata principe i probleme. Na osnovu samo jedne riječi on iznosi niz zapažanja: "Razumijevam i vidim mnogo ideja koje obuh­vata ta riječ, jer sam u dugim noćima uložio tolike napore i otkrio bogatstva." Zar nije istina da smo ti proširili srce?"282 Srce se može širiti bez ograničenja. Kada se pročitaju brojna tumačenja, slušalac kroz aluzije shvata mnoge stvari; onaj koje tek početnik, jednom rječju shvata samo značenje te riječi. Šta on zna, i kakvo djelovanje na njega ostavljaju riječi? Govor je po mjeri slušaoca. Ukoliko se ona ne širi, neće se doseći mudrost. Ako bude uzimao i primao, mudrost će doći.283 Inače, on će reći: "0, čudno je da riječ ne dolazi!" A ona će odgovoriti: "O, čudno je da ti ne uzimaš!" Onaj koji se ne zalaže u slušanju, ne daje govorniku sredstvo da govori.

U vrijeme Poslanika284 a.s. neki nevjernik je imao vrijednog muslimanskog roba. Jednog lijepog jutra, gospodar mu naredi da uzme ibrike kako bi pošli u kupatilo. Usput, u nekoj džamiji, Poslanik (neka je Bog njime zadovoljan) je obavljao molitvu sa svojim ashabima. Rob reče svom gospodaru: "Molim te Bogom Velikim, pričuvaj na čas ovaj ibrik da obavim samo dva rekata molitve, i odmah se vraćam da ti služim." Ušao je u džamiju i obavio molitvu, a potom su izašli Poslanik a.s. i njegovi ashabi. Rob je ostao sasvim sam u džamiji.285 Gospodar ga je čekao do podne, dozivajući ga: "O robe, izlazi!" Rob je odgovarao: "Ne daju mi da izađem". Kada više nije mogao izdržati, gospodar promoli glavu u džamiju da bi vidio ko mu to ne da da izađe. Vidio je samo par cipela ijednu sjenku, i niko se nije micao. Reče: "Pa, ko te sprečava da izađeš." Rob odgovori: "Onaj ko tebi ne da da uđeš, Onaj koga ti ne vidiš".

Čovjek je uvijek zaljubljen u ono što ne vidi, ne čuje i ne razumije, i on to želi danju i noću. Ja sam sluga Onoga koga ne vidim. Postaje dosadnim ono što se vidi i razumije, i udaljavamo se; zato filozofi poriču mogućnost viđenja Boga, i govore: "Kad bi Ga vidio, možda bi se zasitio i izgubio interes". Ah, to nije tačno. Suniti286 kažu: "To je trenutak u kojem se Bog pokazuje u samo jednoj boji; ali svakog časa On se pokazuje u stotinu boja."

"Svakoga dana, Bog je u nekom drugom stanju."287 1 pošto se manifestuje na hiljadu načina, oni nikad nisu slični jedan drugome. Ali, ti Ga vidiš, u ovom trenu, ti vidiš Boga u Njegovim znacima i Njegovim djelima; u svakom času, vidiš Ga drugačijeg. Nijedno od Njegovih djela nije slično drugome. U trenutku radosti, On se manifestuje na jedan način, u času suza, na sasvim drugi. U trenutku straha, pokazuje se na jedan način, u trenutku nade, na sasvim drugi. Kao i Božiji postupci, manifestacije njegovih postupaka i Njegovih znakova su mnogobrojne i različite; i manifestacija (pokazivanje) Njegove Biti je i više­struka i promjenljiva. Uporedi to s ovim. Ti si jedan dio Božije moći: u svakom trenu se transformišeš na hiljadu načina i nikada nisi isti.288

Neki od Božijih sluga dolaze do Boga kroz Kur’an. Drugi, oni odabrani, dolaze od Boga i ovdje nalaze Kur’an; oni znaju da gaje Bog poslao: "Mi smo poslali ovaj Zikr i mi smo njegov čuvar."289

Komentatori kažu da se ovaj stih odnosi na Kur’an. To je tačno. Ali, on ima i ovo značenje: "Mi smo u tebe postavili jednu suštinu, jednu želju ijedan plam i Mi smo čuvar toga. Mi ih ne upropaštavamo i Mi Činimo da oni postignu svoj cilj."

Reci jednom "Allah", a zatim čekaj da te poklope sve nevolje. Neko je došao kod Mustafe a.s.290i rekao: "Ja te volim". On je odgovorio: "Pazi šta govoriš." Ovaj je ponovio: "Volim te." A on će njemu: "Pazi šta govoriš." Čovjek ponovi: "Zaista, ja te volim". Poslanik tada reče: "Sada znaj da ću te ubiti tvojim vlastitim rukama. Neka ti se Bog smiluje!"

U vrijeme Poslanika291 nekoje rekao: "Ja, ja ne želim tvoju religiju. Uzmi je sebi. Otkako sam je prihvatio, nisam imao dana mira. Moje bogatstvo je nestalo. Žena mi je umrla. Ni djeteta više nemam. Nema više ništa ni od uvažavanja, snage i požude. Poslanik odgovori: "Naravno, naša religija, gdje god dode, ne vraća se prije nego što iskorijeni sve tamo gdje je bila i ne pomete i ne obriše kuću."

"Ne dodiruje se osim čistim rukama (Kur’an)."292 Kao voljeni, dok god u tebi ima i zrno ljubavi prema sebi samome, on ti se ne pokazuje, i ti nećeš biti dostojan da se sjediniš s njim. On te neće prihvatiti. Potrebno je da se potpuno odrekneš sebe samoga i svijeta, da postaneš vlastiti neprijatelj, da bi Prijatelj okrenuo Svoje lice tebi. Naša vjera, tamo gdje stigne, ne ostavlja srce a da ga ne uputi Bogu i ne odvoji od svega što ne treba da ima. Poslanik kaže: "Zato ti nemaš mira, i taj jad je povraćanje nekadašnjih užitaka. Dok god ih ima u tvom stomaku, nećeš dobiti ništa za jelo. Niko ne jede dok povraća. Prvi obrok se uzima kada povraćanje prestane. I ti čekaj i hrani se jadom. Kada imamo jada, tada povraćamo. Nakon povraćanja dolazi užitak, bez briga, cvijet bez tmja, vino koje ne otupljuje. Konačno, u tom trenutku ti tražiš danonoćno mir i odmor, ali postići ih na ovom svijetu nije moguće. Ipak, ni jednog jedinog časa ne živiš bez želje za njima. Mir koji na ovom svijetu nalaziš je poput munje koja bljesne i nestane; kakva munja! Munja puna leda i kiše, puna snijega i muke.

Tako je neki čovjek želio otići u Anadoliju.293 Išao je prema Sezareji i nadao se da će stići u Anadoliju, uporan u svom nastojanju, mada je tim putem nemoguće stići do Anadolije. A onaj ko se uputio ka Anadoliji, bio on šepav i iscrpljen, stići će, jer je pošao pravim putem. Postoje nemoguće postići bilo šta na ovom ili onom svijetu bez muke, onda posveti svoje napore onom drugom svijetu, da ne bi bili uzaludni. Kažeš: "Muhammede, uzmi sebi ovu vjeru (Is­lam) jer ja nemam mira." A naša vjera (Islam) ne ostavlja nikoga dok ga ne dovede do cilja.

Priča se kako je neki učitelj bio toliko siromašan daje, i u sred zime, nosio pamučnu odjeću. Poplava je sa bujicom donijela medvjeda iz planine. Glava mu je bila pod vodom. Djeca su vidjela medvjedova leđa, te rekoše: "Učitelju! Nekakvo krzno je upalo u rijeku, a tebi je hladno. Uzmi ga." I učitelj se, iz puste nužde, baci u vodu da bi dohvatio krzno. Medvjed ga dočepa oštrim kandžama, i učitelj se uhvati s njim u koštac u vodi. Djeca povikaše: "Učitelju, donesi krzno; ako ne možeš, izlazi iz vode." On reče: "Pustio sam ja krzno, ali ono mene ne pušta. Šta da radim?"

Kako bi te mogla pustiti čežnja (ševk) za Bogom? Ovdje, treba činiti dobročinstva, dane bismo bili prepušteni sami sebi; mi smo u Božijimrukama, kao što dijete u svom djetinjstvu zna samo za majku i mlijeko.294 Da li ga je Uzvišeni Bog tu ostavio? On ga je doveo do toga da jede hljeb i da se igra, i doveo ga je do razumnog stanja. Naša situacija je, u pogledu drugog svijeta, slična situaciji djeteta. Jedna druga prsa ti daju mlijeko; ona te ne napuštaju i pomažu ti da dosegneŠ jedan stupanj na kojem shvataš da je ono što je prethodilo bilo stanje djetinjstva, i ništa drugo. "Iznenađuje me jedna vrsta ljudi koji su privučeni Džennetu svojim sponama i svojim lancima."295 "Uhvatite ga i vežite ga"296 Bacite ga u Džennet, zatim u ujedinjenje, u Njegovu ljepotu, a potom u Njegovo savršenstvo.

Ribolovci ne izvlače ribu odjednom. Kad joj je udica u grlu, malo je povuku, kako bi riba izgubila krv i oslabila; prestanu vući, a onda opet povuku, kako bije sasvim iscrpili. Kada kandže ljubavi uhvate čovjeka oko vrata, Uzvišeni Bog ga ubija malo po malo, da bi sve nečiste snage i krv izašle malo po malo iz njega." "Bog je taj koji priteže i popušta."297 La ilahe illallah (nema boga osim Allaha) je vjerovanje običnog čovjeka; a vjerovanje elite je "La Huve illa Huve" ("Nema Njega osim Njega"); kao kada neko sanja daje postao kralj, i sjedi na prijestolju, sa svim slugama, komornicima i emirima oko sebe. On kaže: "Ja moram biti kralj, nema drugog kralja osim mene". Orrto govori u snu. A kad se probudi, i ne vidi nikoga u svojoj sobi, tada kaže: "Ovo sam ja, nema nikog drugog do mene." Da bi se vidjela istina, potrebno je budno oko; uspavano oko ne može vidjeti i to nije njegova dužnost.

Svaka kategorija ljudi negira druge kategorije. Ovi kažu: "Mi smo u pravu; naše nadahnuće je istinsko (vahj), a kod drugih je lažno." Druga kategorija kaže isto. Tako se sedamdeset dvije sekte međusobno optužuju, tvrdeći jedne za druge da su lišene nadahnuća. Tako su, što se tiče nedostatka nadahnuća, svi jednodušni, ali ipak ima neko ko posjeduje nadahnuće. I to svi jednodušno priznaju. Ali, potrebna je lojalna i inteligentna osoba koja ima moć razliko­vanja, da bi odredila koje taj. "Vjernik ima moć razlikovanja, on je inteligentan, učen i mudar"298 a vjera je ta moć razlikovanja i razumijevanja.

Neko upita: "Oni koji ne znaju su brojni, a oni koji znaju su rijetki. Ako bismo nastojali napraviti razliku između onih koji ne znaju i nemaju vrijednosti, i onih koji imaju vrijednost, to bi zahtijevalo mnogo vremena." Učitelj odgovori: "Mada su oni koji ne znaju mnogobrojni, dovoljno je upoznati neke od njih, da bi se upoznali svi. Isto tako, zahvaljujući jednoj pregršti žita, ti možeš upoznati sve žitnice svijeta; ako probaš parče šećera, čak i ako postoji sto vrsta halve, znaćeš da su sve one napravljene sa šećerom, jer poznaješ šećer. Ako neko pojede parče šećerne trske i ne prepozna šećer, taj bez sumnje ima dva roga!

Ukoliko vam ove riječi izgledaju kao ponavljanje, to je stoga što niste razumjeli prvu lekciju; dakle, tada o ovoj temi treba još govoriti. To je kao kad kod nekog učitelja neko dijete uči tri mjeseca, a nije otišlo dalje od toga da zna da "slovo elif nema ništa". DjeČakov otac dode i kaže učitelju: "Nećemo vam ostati dužni. I ako se to desi, daćemo vam više." Učitelj odgovori: "Ali, niste vi pogriješili ni u čemu, dijete nije sposobno da ide dalje." Zatim on pozva dijete i reče mu: "Reci: Elif nema ništa." Dijete reče: "On nema ništa". Ono nije moglo izgovoriti Elif. Tad učitelj reče: "Vidiš kako stoje stvari. Kad nije odmakao dalje od Elifa i nije ga naučio, kako ga mogu ja naučiti nešto više?" Otac će: "Neka je hvaljen Bog, Gospodar dvaju svjetova".

Što se tiče onoga što smo rekli prije jela: "Neka je hvaljen Bog, Gospodar svjetova!", to ne znači da su hljeb i napredak rijetki. Hljeb i napredak su neograničeni; ali, nestalo je apetita, i zvanice su site. Govori se: "Neka je hvaljen Bog", zato što taj hljeb i taj napredak kao da nisu od ovog svijeta, jer ti možeš uživati u hljebu i napretku ovog svijeta i bez apetita. Možeš, ako se prisiliš, pojesti sve što želiš. To su nežive stvari, i od njih možeš činiti šta hoćeš, one nemaju duše da bi se povukle odande gdje im nije mjesto. Za razliku od božanskog napretka kao što je mudrost, i koji je živi napredak: dok god imaš apetita i pokazuješ živu želju, mudrost ti dolazi i postaje tvoja hrana. Kada nestane apetita i želje, ne možeš ga ni jesti ni privući, čak ni na silu. On se skriva pod velom i ne pokazuje se.

Učitelj je pričao priče o "kerametima".299 Govorio bi: "Ako neko ode odavde do Kjabe u jednom danu ili u jednom trenu, to nije ni čudno ni neobično. Tako čini "samun" (saharski vjetar), on može u jednom danu ili u jednom trenu otići bilo gdje. Čudo je ono Što te prenosi iz jednog nižeg u jedno više stanje, i čini da putuješ s jednog na drugo mjesto, iz neznanja prema inteligenciji, iz neživog stanja u život. Kao što si nekad bio prašina, zatim mineral, pa si došao do biljnog carstva, da bi iz biljnog carstva prešao u carstvo klice i embriona. A iz klice i embriona, u životinjsko carstvo, a iz životinjskog carstva u ljudski rod.300 To su "kerameti". Uzvišeni Bog ti je skratio taj put. Tokom svih etapa i puteva kojima si prošao, ni u tvojoj svijesti ni u tvojoj imaginaciji nije bilo ničega što bi ti označavalo put i cilj.301 Bio si nošen, i jasno vidiš da si stigao; tako ćeš biti doveden i u stotinu drugih drugačijih svjetova. Ne poriči ta čuda; ako ti budu kazana, prihvati to."

Omeru (neka je Bog njime zadovoljan) su ponudili vrč pun otrova.302 On upita: "Čemu služi taj vrč?", i rekoše mu: "Da bi neprimjetno ubio nekoga; daš mu malo, i on umre. Ako postoji neki neprijatelj koga se ne može ubiti sabljom, sa malo ovog otrova može se tajno smaknuti". On odgovori: "Pa to je odlična stvar. Dajte da ga ja popijem jer u meni ima jedan veliki neprijatelj kojeg ne mogu ubiti sabljom, a na svijetu za mene nema goreg neprijatelja od njega." Rekoše: "Ne treba popiti sve odjednom. Dovoljna je jedna kap. Ovaj vrč je dovoljan za sto hiljada ljudi." A Omer će: 'Taj neprijatelj i nije samo jedna osoba, nego kao hiljadu neprijatelja, uništio je stotinu hiljada ljudi." Uze vrč i ispi ga odjednom. Svi koji su se tu zatekli postadoše muslimani i rekoše: "Tvoja vjera je prava". A Omerreče: "Vi ste svi postali muslimani, ali onaj bezbožnički neprijatelj još nije". Omerova namjera nije bila da postigne vjerovanje ovih ljudi. On je posjedovao tu vjeru, ali, on je želio još više, vjeru pravih vjernika (sadika); njegov cUj je bila vjera poslanika i odabranih; nadao se istinskoj sigurnosti.

Cijelim svijetom se pročula slava jednog lava. Neki čovjek je, iz radoznalosti, stigao iz daleka u Šumu u kojoj se ovaj nalazio. Da bi vidio lava, proveo je godinu dana prolazeći etape; kad je stigao u šumu, vidio ga je iz daleka; ostao je na mjestu, ne mogavši dalje. Rekoše mu: "Konačno, prešao si toliki put radi zadovoljstva da vidiš tog lava; ali, lav ima jednu osobinu; ako mu neko priđe bez straha i nježno ga pomiluje, lav mu neće ništa; ali, ako ga se neko boji, on se naljuti i ponekad ga i ubije, zbog sumnje koju osjeća." I rekoše mu još i ovo: "Pošto je to tako, a ti si cijelu godinu putovao i sad si stigao blizu lava, zašto si zastao? Pridi korak bliže." Niko nije imao hrabrosti da se približi. Čovjek će: "Bilo je lahko preći velike udaljenosti; ali sada ne mogu da se pomaknem ni za jedan korak". Omerov cilj, u pogledu vjere, bio je taj korak: pomaći se za jedan korak prema lavu; rijetki su oni koji se odvaže. To čine samo pripadnici elite i bliski prijatelji Božiji. Ostali koraci su tragovi tog koraka. Ta vjera pripada samo Poslanicima koji se odriču vlastitog života (svoga ja).

Prijatelj je dobra stvar, jer on vjeruje i živi misleći na prijatelja. Nije čudo što je Medžnun dobivao snagu misleći na Lejlu i što gaje to pothranjivalo. Kada misao na ovozemaljskog dragoga daje toliko snage i učenika, zašto bi onda bilo čudno ako božanski Prijatelj daje snagu Svome prijatelju i kada je prisutan i kada je odsutan? To nije puka mašta; to je duša svih istina i ona se ne može nazvati maštom (imaginacijom).

Svijet se temelji na imaginaciji.303 Ti vjeruješ daje ovaj svijet stvaran jer ga ti vidiš i jer je dodirljiv, ti nazivaš imaginacijom sve duboke realnosti kojima je ovaj svijet podređen. To je suprotno (onome što je tačno). Imaginacija je ovaj svijet i Realnost može stvoriti stotinu sličnih svjetova, koji truhnu, propadaju i nestaju; ona može stvoriti ijedan bolji svijet koji ne stari, koji je daleko od toga da bude nov ili star; ono što od njega zavisi ima tu osobinu da bude novo ih staro. Onaj koji je stvorio to dvoje daleko je od njih i iznad njih je.304 Arhitekta u mislima projektuje kuću i zamišlja slike: zamišlja njenu dužinu, širinu, terasu, dvorište. Te slike nisu imaginacija: iz te imaginacije proizilazi realnost i ovisi od nje. Čovjek koji nije arhitekt i koji razrađuje u mislima oblike i slike, koristi maštu; po običaju, ljudi takvoj osobi koja nije arhitekt i ne poznaje tu vještinu, govore: "Ti se baviš maštarijama".

275 Nadžari.

276 Cf. Rumijev Divan. I, 1534.

277 Cf. Feridun, Risala, str. 121.

278 Burhanuddin Muhakkik. Rumijev učitelj.

279 Mevlana. Neko od prisutnih.

280 Kur’an, XLVIII, 29.

281 "Vasit" je vjerovaino Gazalijeva rasprava o pravnoj nauci Šafija; "Tanbih" bi trebao biti šafijski udžbenik od tbuIshakesŠirazija(XIst. poli.).

282 Kur’an.XCIV, 1.

283 Ta rije' je poput mlijeka usred duše /Ako se ne doji, ne može lahko teći/. Kada je slušalac žedan i u potrazi/i mrtav bi govornik uskrsnuo/ Kada je slušalac živ, pažljiv/1 nijem govornik bi progovorio sto jezika.

284 Cf. Mesnevija. III. 3055 i dalje, i Mazani" od Behauddina Veleda str. 77.

285 Obuzet prizivanjem i molitvom.

286 Oni koji traže istinu.

287 Kur’an. LV. 29.

288 I "za svaku novu stvar, postoji zadovoljstvo".

289 Kur’an, XV, 9.

290 a. Gazali, Ihja, IV. str. 209.

291 Cf. El-Vahidi, Ashabun Nuzul. str. 231.

292 Kur’an, LXV1,79.

293 Nema boga osim Allaha.

294 Nema boga osim Allaha.

295 Cf. II poglavlje.

296 Kur’an. LXIX, 30.

297 Kur’an, II, 245.

298 Hadisi Šerif. Cf. al-Munavi, Kunuz, su. 136; Sujuti. El Džamius Sagir. T. II, str. 184.

299 Čuda, nadnaravna djela. Djela van prirodnih vidljivh Božanskih zakona. Božanska moć, snaga, mudrost

300 Cf. gore, V poglavlje.

301 Došao si iz nepostojanja u postojanje.

Reci mi kako si stigao?

Sligao si pijan.

Puteva kojima siprofao, ne sjećaš se Ali ja ću ti otrkiti jednu tajnu: Začepi uši i slušaj me Ostavi razum i onda me shvati Ne, neću ti reći: još nemaš zrelosti Ti si u proljeću, nisi stigao do ljeta.

302 Mesnevija. V.4238.


25. Poglavlje (Ders)

Neko ude. Učitelj reče: "On je mio i skroman; te osobine potječu od njegove prirode." Tako isto, drvo koje ima mnogo plodova, povija se prema zemlji, a grana bez plodova diže glavu visoko, kao topola. Kada ima mnoštvo plodova, postavljaju se podupirači, da se grana ne bi vukla po zemlji. Poslanik a.s. je bio veoma skroman, jer su svi plodovi svijeta, od početka do kraja, bili skupljeni u njemu. Tako je on bio najskromniji od svih. "Niko nije bio ispred Božijeg Poslanika u pozdravljanju."267 On reče: "Nikada niko nije mogao pozdraviti Poslanika prije nego što bi Poslanik a.s. pozdravio njega, jer bi ga Poslanik preduhitrio iz prevelike ljubaznosti. Ako bi se desilo da nije prvi pozdravio, bio je opet skroman i prvi bi otpočinjao razgovor, jer su ljudi bili navikli da ih on pozdravlja."

Sve što imaju i prvi i posljednji (vjernici), čine to da bi ga oponašali; oni su njegova sjenka. Ako nečija sjenka ude u kuću ispred njega, on je ipak ispred, mada gaje sjenka pretekla. U stvari, mada je sjenka naprijed, ona je ispred njega samo naizgled, jer mu je podređena.

Ove osobine nisu od danas. Otkako su u Ademovim atomima postojale sve te čestice, neke su bile sjajne, neke polusjajne a neke tamne. Sve su iskrsnule u ovom času, ali su i prije postojali sjaj i svjetlosti, i čestice su bile u Ademu još svjetlije, još sjajnije i još skromnije.

Neki posmatraju početak, a neki kraj. Oni koji posmatraju (imaju u vidu) kraj, voljeni su i poštivani, jer je njihov pogled usmjeren na kraj i krajnja vremena; samo elita posmatra početak. Oni koji je sačinjavaju, kažu: "Kakva je korist od posmalranja kraja? Ako se na početku posije žito, na kraju neće iznići ječam; a ako se posije ječam, na kraju neće nići pšenica". Dakle, njihovi su pogledi usmjereni na početak. Jedna druga kategorija ljudi, još uzdignutija, ne posmatraju ni početak, ni kraj; oni se ne brinu ni o početku, ni o kraju; oni su uronjeni u Istinu (Hakk)268 Ima i onih koji su zaokupljeni ovim svijetom: oni ne gledaju ni početak ni kraj, ali iz nemarnosti. Ovi ljudi su gorivo pakla.

Očigledno je daje izvor bio Muhammed ("Da nije bilo tebe, ne bih stvorio nebo (svijet).")269 i sva Čast i skromnost, mudrost i uzvišeni stepeni, potječu od njegovog dara i njegove sjenke, jer te osobine potječu od njega. Isto tako, sve što ta ruka čini, Čini to u sjeni uma; jer na njoj je sjena uma (inteligencije); a inteligencija nema sjene, osim nevidljive. Kao što osjećanje ima postojanje koje nije dodirljivo. Kada se sjena inteligencije ne bi nadvijala nad čovjekom, svi njegovi udovi bi se paralizirali. Ruka ne bi mogla dobro držati, noga ne bi mogla pravo hodati, oko jasno vidjeti, uho dobro čuti. Pod okriljem uma, svi njegovi udovi rade ispravno i kako treba. Udovi su instrumenti.

Tako je i velik čovjek, halifa u svom vremenu, poput Univerzalnog Uma (Akli Kuli); umovi ljudi su kao udovi: sve što oni čine je pod njegovom sjenom; oni čine djela koja nisu ispravna kada ih taj um liši svoje sjene. Čovjek koji poludi i počini ružne stvari zato što gaje napustio razum i prestao ga pokrivati svojom sjenkom, napustio je sjenku i zaštitu inteligencije.

Inteligencija je Melekskog roda: Melek ima lice, krila i perje, a inteligencija ih nema, ali su ipak oni u stvari isti, oboje djeluju na isti način i oboje imaju istu prirodu. Ta sličnost se ne raspoznaje po njihovom obliku, nego po tome što oni u stvari imaju isto djelovanje. Ako zanemariš njihovu formu, Meleki postaju čista inteligencija, i ništa ne ostaje od njihovih krila i perja, znamo da su svi prije otjelovljenja bili čista inteligencija. Tako se ptica pravi od voska, sa krilima i perjem; ali, ta ptica nije ništa drugo do vosak. Zar ne vidiš da, topeći se, njeno perje, njena krila, njena glava, njene kandže, sve to postaje čisti vosak, bez ičeg drugog? Ona sva postaje vosak. Znamo daje vosak-vosak, a ptica koja se topi sa voskom jeste otjelovljeni i modelirani vosak, koji ipak ostaje samo vosak. Isto je i sa ledom, koji je voda; kada ga istopiš, on opet postaje voda: prije nego stoje postao led, bio je voda, niko ga nije mogao uzeti u ruku ni ponijeti u skutu haljine, ah kao zamrznut, može se nositi. Razlika nije velika: led nije ništa drugo do voda.

Situacija s čovjekom je ovakva: donijeli su Melekska pera i zakačili ih za rep magarcu, u nadi da će taj magarac, Melekovom svjetlošću i milošću, postati Melek; jer, on može postati sličnim Meleku.

Isa a.s. je imao krila inteligencije i uzletio je do neba; daje njegov magarac imao i pola krila, on ne bi ostao magarac.270

Zar je čudno da on postane čovjek? Allah ima moć nad svim stvarima. Tek rođeno dijete je gore od magarca: ono stavlja ruku u prljavštinu i prinosi je ustima daje obliže; majka ga udari i spriječi u tome. Magarac ima izvjesnu moć rasuđivanja: kada mokri, on ukloni noge da ga ne bi poprskala mokraća. Kada od djeteta, koje je gore od magarca, Allah dž.š. može napraviti čovjeka, zar bi bilo čudno da od magarca napravi čovjeka? Za Allaha dž.š., ništa nije čudno (ni nemoguće).

Na Sudnji Dan, svi čovjekovi udovi, jedan po jedan, ruke, noge, i ostalo, će progovoriti. Filozofi ovako tumače tu misteriju: "Ruka bi mogla progovoriti tako što će se na njoj pojaviti neki znak koji će zamjenjivali riječi. Tako, kada se na ruci pojavi rana ili opekotina, može se reći da ta ruka govori i otkriva daje pojela nešto što pali. Ili, kada je ruka ranjena ili crna, može se reći da govori i svjedoči daje udarena nožem ili daje dodirnula Čad na loncu.

To je govor ruke i drugih udova. Suniti271 kažu: "Nikako! Stvarne ruke i noge govore, isto kao što govori jezik. Na Sudnji Dan, čovjek, poriče daje krao. A ruka rječito svjedoči: "Da, krao si, ja sam uzimala." On se obraća svojoj ruci i nozi: "Vi ne govorite; kako vi možete govoriti?" One odgovaraju: "Allah je učinio da govorimo kao što čini da govore sve stvari".272On mi je dao govor, kao što je dao govor svim stvarima, vratima, zidovima, kamenu, grumenu zemlje; Stvoritelj, koji daruje riječ svima, učinio je da i ja govorim, kao što je učinio da govori tvoj jezik. Tvoj jezik je parče mesa, ruka je parče mesa, riječ je parče mesa. Jezik nije razuman, ali pošto ga često vidiš kako govori, govor ti za njega izgleda mogućim. Jezik je, za Allaha dž.š., jedno sredstvo; kada mu je naložio da govori, on je govorio kao što govori sve ono čemu On naloži i naredi da govori.

Riječ je mjera čovjeka. Naš govor je kao voda koju pušta u tok "mirab" (šef navodnjavanja). Kako bi voda mogla znati daje mirab pušta da teče u polje? U polje krastavaca, kupusa ili luka, ili u vrt ruža. Ja samo znam, da kada dotječe mnogo vode, to znači da tamo ima mnogo žednih polja; a kada dotječe malo vode, polja su malobrojna. Možda ima neki mali vrt ili prostor ograđen sa četiri zida? "On nadahnjuje jezik govornika mudrošću prema mjeri njegovih sluša­telja."273 Jajjam qbućar,jmam mnogo kože, ali krojim i šijem po mjeri stopala.

Ja sam sjenka jednog čovjeka i njegova mjera Ja sam po mjeri njegovog stasa.274

U tlu, pod zemljom i u mraku živi jedna sićušna životinjica. Ona nema ni očiju ni ušiju, jer joj tamo gdje živi nisu potrebni: zašto bi joj onda trebalo dati oči? Za Allaha dž.š. ne postoji nestašica očiju ili ušiju i On nije škrt, ali daje prema potrebi. Kada bi dao neku osobinu bez potrebe, bilo bi to opterećenje (za onoga ko je dobije). Mudrost, milost i plemenitost Božija onemogućavaju takva opterećenja. Kako bi mogao tako nekoga opteretiti? Ako bi ti krojaču dao alatke stolara - sjekiru, pilu, strug i ostalo, rekavši mu: "Uzmi ih", on sa tim alatkama ne bi mogao raditi, i one bi za njega postale suvišan teret. Ako On daje ono što je potrebno, to što daje ostaje. Poput crva pod zemljom koji žive u mraku, i ljudi koji žive u tminama ovog svijeta su sretni i zadovoljni; njima nije potrebno obećanje drugog svijeta i ne pate od želje da vide Boga.

Kod takvih ljudi, čemu bi služili unutrašnje oko i uho inteligencije? Za ovosvjetske poslove su dovoljne oči koje imaju. Oni nemaju želje da se okrenu ka tom drugom svijetu, zašto im onda darivati sposobnost unutrašnjeg viđenja koja ne bi ničemu služila?

Ne sumnjaj da ima Sufija na Putu, ne sumnjaj da ima savršenih ljudi koji se ne znaju; i kao što tebi nisu povjerene Tajne, misliš da ni drugima nisu.

Svijet se temelji na ravnodušnosti. Kada ne bi bilo ravnodušnosti, ovaj svijet ne bi postojao. Želja za Bogom (Zevk), misao na Sudnji Dan, duhovna opijenost (Sekr) i ekstaza su arhitekti drugog svijeta. Kada bi svi ljudi okrenuli svoja lica drugom svijetu, svi bismo išli prema njemu i ne bismo boravili ovdje. Uzvišeni Allah želi da tu ostanemo, kako bi opstala oba svijeta. Tako je postavio dvojicu vođa: ravnodušnost i budnost, da bi obje kuće bile napredne (uspješne).

267 Cf. Inja, II, sir. 250.

268 Oni ne brinu ni o čemu na ovom svijetu. Mi brinemo samo o ljubavi Prijatelja, a ni o nama samima, ni o tajni Stvaranja.

269 Hadisi kudsi, Cf. Mesnevija, I, S89, II. 974.

270 Ci«al iz Sanaži. Divan, sir. 497.

271 Vjernici.

272 Kur’an,XLI,21.

273 Cf. Mesncvija. Vi, 1656.

274 Rumijev stih (Divan, II, sir. 90).